Stihovi koji liče na mene

nikada ne kazes rec koju bi trebalo.

da te ne bih ocenio, izmices mi na hiljadu strana.
da te ne bih pomesao s mnogima, stojis odvojeno.
poznajem, poznajem lukavstvo tvoje;
nikada ne ides putem kojim bi trebalo.

tvoj prohtev je veci od prohteva drugih, zato cutis.
pritvornom ravnodusnoscu ne hajes za moje darove.
poznajem, poznajem lukavstvo tvoje;
nikada ne uzimas sto bi trebalo.
 
Ja sam ja.
Na celom svetu ne postoji niko potpuno isti kao ja.Postoje ljudi koji imaju iste delove kao ja,ali niko u celini nije potpuno isti kao ja.Prema tome,sve sto proizilazi iz mene autenticno je moje,jer je moj izbor.
Posedujem sve sto cini mene-telo,ukljucujuci i sve sto ono radi;um-ukljucujuci sve moje misli i ideje;oci-ukljucujuci slike svega onoga sto one vide;osecanja-bez obzira kakva sve mogu da budu-gnev,radost,frustriranost,ljubav,razocarenje,uzbudjenje;usta i sve reci koje iz njih izlaze-ljubazne,slatke i grube,istinite i lazne;glas,bucan i nezan;dela-bilo drugimaili sebi.
Posedujem svoju fantaziju,snove,nade,strahove.
Imam svoje trijumfe i uspehe,propuste i greske.
Posto posedujem sve to sto cini mene,mogu sa sobom detaljno da se upoznam.Cineci to,mogu sebe da zavolim i da se prijateljski odnosim prema svim delovima sebe.Mogu da omogucim citavoj sebi da radim onako kako je za mene najbolje.
Znam da postoje i neke moje strane koje me zbunjuju,kao i neke druge koje jos ne poznajem.Ali dokle god sam prijateljski raspolozena prema sebi i sebe volim,mogu smelo i s puno nade da potrazim resenja za nepoznanice i nacin na koji mogu da saznam vise o sebi.
Bez obzira kako izgledam i kakav utisak ostavljam,sve sto govorim ili radim i sve sto mislim i osecam u datom trenutku jesam ja.To je autenticno i pokazuje gde se ja u odredjenom trenutku nalazim.
Kada se osvrnem na to kako sam izgledala i delovala,sta sam rekla i uradila i kako sam mislila i osecala,neki moji delovi mogu da mi se ucine kao neodgovarajuci.Mogu da zanemarim to sto ne odgovara i zadrzim ono sto se pokazalo kao odgovarajuce,pa da izmislim nesto novo umesto onoga sto sam odbacila.
Mogu da vidim,cujem,osecam,govorim i radim.Imam orudja koja su mi potrebna da bih mogla da opstanem,da budem bliska sa drugima,da budem produktivna,da stvorim misao i red u svetu bica i stvari izvan mene.
Imam sebe i zato mogu sebe da izgradjujem.
Ja sam ono sto jesam i sasvim sam u redu.
(Virdzinija Satir “Moja deklaracija o samopostovanju”)
 
Negde na obali južnih mora, gde su zvezde najdalje od svojih slika, putnici s nekog broda pojeli su ogromnu kornjaču.
Posle pet stotina godina na istoj obali našao je njenu ljušturu neki mornar i sklonio se u nju da prenoći. Ujutro, naspavan i veseo, protnuo je kroz njene otvore ruke, noge i glavu i spustio se u more u toj igri sa samim sobom.
Kornjačin oklop posle pola milenije opet odzvanja od udara jednog srca i opet ume da pliva.
Tako tvoje srce odzvanja u meni...

(M. Pavić- Predeo slikan čajem)

Ovo BAŠ liči na mene...
 
METMPSIHOZA

Katkada mislim da se moja zeljna dusa seca
neke predjasnje ljubavi,za kojom cezne i zudi,
kao da je ova nasa vatra samo ugljen
nekog divljeg plamena koji je izgoreo
u ranijim postojanjima.

Mozda sam u proslim danima bio postigao
ono sto sada uzalud trazim;
mozda se moja dusa s tvojom sastala i stopila
u nekoj velikoj noci koja je odavno
iscezla i umrla.

Naidu Saroijni

Mislim da ovo vec odavno lici na mene, tj. ja licim na ove stihove
 
"Napiši mi pesmu", mazila se
Nisam znao da li ću umeti.
Reči jesu moje igračke, cakle mi se u glavi
kao oni šareni staklići kaleidoskopa i
svaki put mi druga slika u očima kad zažmurim, ali...
postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reči,
ne znam...
"Napiši mi pesmu", molila je.
I nisam znao da li ću umeti.
Voleo sam je tako lako,
a tako sam teško znao to da pokažem.
A onda, odjednom,
raspored mladeža na njenim leđima
kao tajna mapa pokazao mi je
u koju zvezdu treba da se zagledam,
i tako...
"eto ti pesma... ludo jedna..."
 
On je bio polovina nečega. Snažna, lepa i darovita polovina nečega što je možda bilo još snažnije, veće i lepše od njega. Bio je, dakle, čarobna polovina nečeg veličanstvenog i nedokučivog. A ona, ona je bila potpuna celina. Mala, dezorjetisana, ne mnogo snažna ni skladna celina, ali celina...

M. Pavić
 
Pogreb
Zaustavite vreme, nek sve stane, zauvek
Rasterajte gavrane sto gladne cekaju kosti
Iznosite kovceg, polako; Umro je covek
Bog da mu dusu prosti.

Nek laste u crnim frakovima
Letom ispisu njegovo ime
On ce ziveti, ziveti vekovima
Njegovom delu sad dizemo sleme.

On je od srca voleo sve
I sad ga zadesi sudbina teska
Ziveo je za ljubav, za sne
To mu je bila jedina greska.

On je bio putokaz svete
Zastideo zvezde lepotom stiha
I sad sve sto zivi i cveta
Mozda je plod njegovog daha

I sad dok te u tamnu spustamo raku
Odlazis polako moj dobri pobro
Kome sad da pruzim ruku
Nikada vise nece biti lepo
Nikada dobro.

Prevod sa nemackog -Dadel

Cerka mi je pre par godina dala ove stihove na nemackom.
Nisam mogao da odolim da ih ne prevedem/ Sitna odstupanja
su tu zbog rime/ Nazalost orginal nemam.To je posmrtni govor
iz jednog filma. Mozda bi Silent Bob mogao da nam pomogne i
iznese ovu pesmu u orginalu, navede ime autora itd.Niko nije
svemoguci i ako nezna nema problema. To je moj favorit u
poeziji.
Pozdrav svima
 
Uzeo(la) sam sve u svoje ruke
odavno je to morao neko
samog(u0 sebe staviti na muke
Do granice i jos malo preko

Resio(la) sam da napravim reda
U svom srcu i okolo njega
Da oprobam kako to izgleda
Dok jos nije kasno posle svega
Sve sam dao(la)
Sto se moglo dati
Prijatelju zivotu i zeni(muskarcu)

Sve sam dao(la0
Al se mora znati
Koliko je jos ostalo meni
 
***

Ima dva muskarca koji uvek
prelaze preko moje staze snene;
jedan je onaj kog volim ja,
drugi je onaj koji voli mene.

Jedan je u nocnim snovima
sto u mom mracnom duhu uzlecu,
drugi je pred vratima moga srca,
gde nikad ga pustiti necu.

Jedan mi je pruzio prolecni dah
srece sto nesta kao sen,
drugi mi je dao ceo svoj zivot,
ne dobiv za uzvrat ni tren.

-------------------------------------


***
 
Ruski voz


Voz pospani voz za Harkov, Gomelj, Lenjingrad
Znam kako je nocas dalek Beograd
Nece moci nikada olovka ni hartija
ni svi ruski postari ne mogu ti odneti
pismo koje pisem ja marka s likom Lenjina
i u pismu jedina tuga sto me razbija.

Nije votka rakija mada nocas udara
Tuga mi je velika velika ko RUsija
Ja nemogu poslati ljubav jer se ne salje
nit sam mogo poneti s sobom tvoje poljupce

Voz u vozu izguzvana lica putnika
Ti si tamo negde iza onih planina
Dal si mozda zaspala il si budna kao ja
dal te muce nemiri il te nista ne muci
Kada budes citala pismo koje pisem ja
tajna bice skrivena iza ovih redova.

Bajaga

:-( :-( :-( :-( :-( :-( :-( :-(
 
Ko sam? Sta sam?
Ja sam samo sanjar
Ciji pogled gasne u magli i memli
Ziveo sam usput k'o da sanjam
kao mnogi drugi na toj zemlji.
ili :D
Ko sam? Šta sam?
Samo sanjalica
Kojoj oko ispi magle let.
I svoj život uzgred, tužna lica,
Ja proživeh uz ostali svet.
 

Back
Top