Stigmatizacija

Od koga si ti bila stigmatizovana, majke ti? Je'l si možda rasla u domu, bila u zatvoru,...bavila se nečim nemoralnim i nepoštenim? Ili si samo otišla da živiš mimo sveta, jer ti svi idu na živce?😁
Jer biće pre,...da je kod tebe, to drugo.
Zatvorene su ti pp.
Nema veze, nije tajna.
Bila sam stigmatizovana na poslu, cak mobingovana. Seksualno ucenjavana, maltretirana, ucenjivana. Od te grupe ljudi stigmatizovana do te mere da se svako u firmi plasio da mi se cak javi.
Nisam ni bila u domu, ni zatvoru.
Nisam bila nemoralna niti nepostena. Izborila sam se protiv tih dzukela na sudu, dobila spor, ali ugrozila sebi ozbiljno zdravlje.
Da li je bilo lako? Sta mislis?
Da, zivim mimo tog gadnog sveta.
I nije lako. Zivot nije lak, ako ti je neko to rekao.
 
Nije tema o sukobu mišljenja, već o tome da te društvo etiketira na određeni način, koji tebi smeta.
Етикетирају ме цео живот.
Док сам се бунио, бивало ми је све горе и горе.
Кад сам ућутао, наставило се.
А онда сам почео да лајем.
Кога ја уједем, не опоравља се тако лако.
И даље живим свој живот како мислим да треба, и гледам своја посла.
Али, ако ме нагазе, ја нагазим њих, па одвалим шамарчину, па прегазим ваљком.
Наравно, користим метафоре.
Е, сад, последица је нова етикета - чувај се оне будале, са њим се није зезати.
Ја уопште нисам будала, и са мном може добро да се зеза...
али не свако...
А ти види шта теби одговара, и фурај свој фазон.
Свако добро!!!
 
Od problema na etnickoj razini, do imigranta i hiljsdu drugih stvari, naucio sam da je nerealno ocekivati da te svi drugi vole i postuju, vazno je imati svoj kutak i svoje prijatelje,
a najvaznije je svatiti da nije toliko bitno sta drugi misle o tebi, vec sta sam mislis o sebi.

Takodje ne treba biti previse kritican prema drugima, jer ces onda biti previse kritican prema samom sebi.
Svi smo nesavrseni, svet je takav kakav jeste, mozemo samo naci sebi neko mesto pod suncem.
 
Od problema na etnickoj razini, do imigranta i hiljsdu drugih stvari, naucio sam da je nerealno ocekivati da te svi drugi vole i postuju, vazno je imati svoj kutak i svoje prijatelje,
a najvaznije je svatiti da nije toliko bitno sta drugi misle o tebi, vec sta sam mislis o sebi.

Takodje ne treba biti previse kritican prema drugima, jer ces onda biti previse kritican prema samom sebi.
Svi smo nesavrseni, svet je takav kakav jeste, mozemo samo naci sebi neko mesto pod suncem.
bravo za svaku rec...
 
Ima li vas ovde "žigosanih"?
Kako ste ovih dana i ako vas ima, to je dobro jer znači da ipak odolevate ovoj negativnoj društvenoj selekciji.
Ili ste od onih "imunih" i u tom slučaju, podelite po koji recept.
Možete pisati o svom iskustvu ili životu ljudi iz vašeg bližeg i daljeg okruženja, sa osvrtom na to, koliko je sistem u kome živite tolerantan i velikodušan, kada je reč o stigmatizaciji u društvu.
Par smernica sam dala,...vi dalje razradite temu po svom nahođenju.
Jer,...koliko ljudi, toliko sudbina!
Hvala.

Iz Srbije smo svi bili stigmatizovani jos kao deca, na prvoj granici.

Od pocetka sam svesna da smo svi jednaki ali su neki jednakiji i da je stiglo meso - al' ne za sve!

Branim se tako sto ne objasnjavam. Ja sam ja i sudi mi kao meni. Ili me ogovaraj tako da te ne cujem.
Na toj diskreciji sam zahvalna.

Promenila sam struku, zivim sama vec dugi niz godina, svega sam se u tisini odricala, sve je drugacije nego sto sam planirala...ali sam opstala.

Zakljucak, verovati svom instiktu, ne ulaziti u unapred izgubljene bitke, osloboditi se ljudi koje ne mozemo ubediti i ne mozemo im se opravdati, osloboditi sebe ponizenja sto veruju u neku laznu pricu o nama, zadrzati svoj mir i svoje dostojanstvo, makar i u samoci.

Meni pomaze sto po karakteru nisam osvetoljubiva pa kada me neko izgazi, sto se desava, reagujem tako sto imam potrebu da se sklonim. Ne branim se uopste.
I najcesce je to i najpametnije, iako zvuci kukavicki!

Moje je misljenje da ako cekas da ti se dodvorim da bi mi ukazao paznju, mi vec nismo jedno za drugo. Ako si me izvredjao, kazao si o sebi, ne o meni.

Naravno, preduslov svega je da covek ocuva moral u sebi.
Uz taj moral, mora da nauci da ne pati previse za ljudima koji ga odbacuju. I da ne ide za njima u katransku jamu ubedjivanja da li si nesto zgresio, da li vredis ili ne, sta je istina...bez objasnjenja nepoznatima, to je moj savet.
Sto manje o nama ulica zna, to bolje za sve.
 
Iz Srbije smo svi bili stigmatizovani jos kao deca, na prvoj granici.

Od pocetka sam svesna da smo svi jednaki ali su neki jednakiji i da je stiglo meso - al' ne za sve!

Branim se tako sto ne objasnjavam. Ja sam ja i sudi mi kao meni. Ili me ogovaraj tako da te ne cujem.
Na toj diskreciji sam zahvalna.

Promenila sam struku, zivim sama vec dugi niz godina, svega sam se u tisini odricala, sve je drugacije nego sto sam planirala...ali sam opstala.

Zakljucak, verovati svom instiktu, ne ulaziti u unapred izgubljene bitke, osloboditi se ljudi koje ne mozemo ubediti i ne mozemo im se opravdati, osloboditi sebe ponizenja sto veruju u neku laznu pricu o nama, zadrzati svoj mir i svoje dostojanstvo, makar i u samoci.

Meni pomaze sto po karakteru nisam osvetoljubiva pa kada me neko izgazi, sto se desava, reagujem tako sto imam potrebu da se sklonim. Ne branim se uopste.
I najcesce je to i najpametnije, iako zvuci kukavicki!

Moje je misljenje da ako cekas da ti se dodvorim da bi mi ukazao paznju, mi vec nismo jedno za drugo. Ako si me izvredjao, kazao si o sebi, ne o meni.

Naravno, preduslov svega je da covek ocuva moral u sebi.
Uz taj moral, mora da nauci da ne pati previse za ljudima koji ga odbacuju. I da ne ide za njima u katransku jamu ubedjivanja da li si nesto zgresio, da li vredis ili ne, sta je istina...bez objasnjenja nepoznatima, to je moj savet.
Sto manje o nama ulica zna, to bolje za sve.
Moze razumeti samo ko je slicno doziveo. Na neki nacin slicnu borbu smo imale.
 

Back
Top