Statusi i odnosi

Vec duze vreme se razmisljam da pokrenem neku ovakvu temu...

Naime, cesto se desava da kad ljudima damo odredjeni status u zivotu na osnovu odnosa koji tad gradimo (tipa, najbitnija si mi osoba u zivotu) i da oni se oni iznenade sto ga ne zadrze ako odnos pocne da stagnira ili propada. Ili prestane.

Nekako, kao da izgube iz vida da je odnos taj koji definise statuse...
A odnos je uvek stvar dvoje ljudi...
Ako je stvar jednoga, onda je fantazija...

E, ono sto me zanima jeste da li se neko iznenadio promenom statusa koji je imao kod vas, a da vam je pre toga odnos otisao u minus?

What a **** you talking about???!!!
 
Vec duze vreme se razmisljam da pokrenem neku ovakvu temu...

Naime, cesto se desava da kad ljudima damo odredjeni status u zivotu na osnovu odnosa koji tad gradimo (tipa, najbitnija si mi osoba u zivotu) i da oni se oni iznenade sto ga ne zadrze ako odnos pocne da stagnira ili propada. Ili prestane.

Nekako, kao da izgube iz vida da je odnos taj koji definise statuse...
A odnos je uvek stvar dvoje ljudi...
Ako je stvar jednoga, onda je fantazija...

E, ono sto me zanima jeste da li se neko iznenadio promenom statusa koji je imao kod vas, a da vam je pre toga odnos otisao u minus?

Kod mene je taj tip odnosa, ili mi značiš ili mi ne značiš. Mrzim i ne podnosim sredinu u bilo kom obliku. U kolegijanim odnosima, emotivnim porodičnim, prijateljskim...Da. Iritira me i nervira sve što ima prizvuk onog "njakanja" i "akanja" to jest, mlitavih odnosa i druženja. tek radi reda i tek onako. Ili ćemo se voleti, poštovati, ceniti, biti uvek tu jedni za druge, ili mi ne trebaš. Ja jesam takva. daću Dušu na pamuk i u pola noći ću izgledati najbolje ako treba, neće mi ništa biti i sve mogu i hoću, ali nemoj biti kreten od Čoeka. Da. Ubijaju me u pojam Ljudi koji su samo tipa "daj pa daj", koji ne haju za tuđe osećaje. Život me je naučio toj "poštedi". Da malo prikočim. Sa tom davanjem Sebe i od Sebe sve najbolje. Da rassipam svoje Osećaje, Energiju, Pomoć i Razumevanje. A, stvarno sma to radila sve iz najbolje namere, želja nenormalnih i nepregledne i nepresušne Snage. Jednostavno sam izgarala. Jer to sam ja. Dajem se u puno. Možda pogrešnim ljudima jesam, da. Ali, ako govorimo oko onog iznenađivanja, nisu se iznenadili...ja sma u jednom periodu Života bial isuviše predvidljiva, naivna i tačno se znala moja reakcija, i nije ih apsolutno bolelo ništa. Niti ćeh ikada i boleti, kao što mene je, zato i znam da sma ja kriva, jer sam ja promašila tada Ljude..

Život me je naučio da samo mogu da se oslonim na svoju porodicu. Da kakvi god da jesu, i šta god da smo zajedno prošli...u svim bitnim životnim momentima, jedini su oni ostali. Ostajali u mom Životu. Ne kažu zalud da krv nije voda. Jer zaista nije.

Od prijatelja..e, to je već malo smešno. Uglavnom se družim sa muškarcima. To kako su me ženski prijatelji i ta ženskadija prokletinjaska s*ebavala kroz život i saplitala mi noge, nijedan muškarac nije. Zato imam samo jednu dobru drugaricu, i njoj verujem, jer kada mi je bilo najteže, i kada su mi svi okrenuli leđa, ona je bila tu za mene i zbog toga sam njen "dužnik" , doveka. Ona mi je ensebično pružila ruku, kada sam se kao čovek "davila" i nijednom moje poverenje nije niti zloupotrenila niti sam ikada u nju posumnjala da nije dobronamerna.

Što se tiče ljubavi i emotivnih partnera...Šta reći. Bila sma glupa i jako naivna. Stavila sam svoju Dušu u ruke Čoveka koji dušu nema. Nije mi ni to teško palo što me je prestao voleti. Što više nije voleo. Bolelo me je...što sam se u Njemu prevarila. Što je na mene pljunuo i uvredio me. Što je bio kadar da me obmane, što se moj nekadašnji Anđeo pretvorio u Demona. I moja Duša naprosto nije mogla da podnese tu promenu. I samim tim, promena statusa, ne da im nije teško pala, nego im je već sigurna sam...bila i dobrodošla i preko potrebna...Za nove statuse. Dame. Poduhvate. I situacije.

Život me je naučio, da sve treba primati hladne glave. Pohvale, i uvrede. Rastanke i sastanke. Pokude i pohvale. Prvo ne treba da nas vređa drugo ne treba da nas uzvisuje. Treba ceniti Iskustvo i te momente, dok imamo privilegiju, da neke Ljude, situacije i događaje imamo u svojim Životima. Na tome treba biti zahvalan . I na dobrome i na lošem. Prve će nas nečemu naučiti druge nečemu usrećiti.

I na kraju jedan citat, u Duhiu teme:

"Privilegija je , roditi se Sretan. Umeti usrećiti nekoga je Dar" .

Toliko. :zag:
 
Vec duze vreme se razmisljam da pokrenem neku ovakvu temu...

Naime, cesto se desava da kad ljudima damo odredjeni status u zivotu na osnovu odnosa koji tad gradimo (tipa, najbitnija si mi osoba u zivotu) i da oni se oni iznenade sto ga ne zadrze ako odnos pocne da stagnira ili propada. Ili prestane.

Nekako, kao da izgube iz vida da je odnos taj koji definise statuse...
A odnos je uvek stvar dvoje ljudi...
Ako je stvar jednoga, onda je fantazija...

E, ono sto me zanima jeste da li se neko iznenadio promenom statusa koji je imao kod vas, a da vam je pre toga odnos otisao u minus?
Jeste.
Status se ne moze utabati i zacementirati. A mnogi to zaborave, opuste se i neretko, ako je odnos cvrst to i koriste.
Nekada se neko i trgne, pa nastavimo gde smo stali.
Ali ima situacija gde greske budi kardinalne (pogotovo ako se ponavljaju), da posle ni dubljenje na trepavicama ne pomaze. Najvise mrzim to cudjenje: "Sta sada fali?" Sada ne fali nista, ali prethodni postupci su visak. Dakle- :cao:
 
Nikada ne znam kako cu reagovati, ok mi je transfer iz dalekog u blizak odnos, iz bliskog u udaljen...ne svidja mi se da se neko zacementira uz mene zbog vremena, lojalnosti, istorije...cega vec...prva ne bih zelela da budem tretirana kao tudji teret.

Malo sta ocekujem od ljudi pa valjda zato nemam rdjava iskustva, ne pamtim da se neko iznenadio. Moja ocekivanja su po pravilu introspektivna, jednostavno se trudim da ne smetam i ta navika je u vremenu dobila status karakterne osobine. Da skratim, dopada mi se polozaj individualca, to se dopada i poznanicima ali imam problem sa bliskim ljudima jer ih ponekad tretiram kao poznanike "odavde - dovde" pa mi zamere a ja se izvinim i toliko...
 
Vec duze vreme se razmisljam da pokrenem neku ovakvu temu...

Naime, cesto se desava da kad ljudima damo odredjeni status u zivotu na osnovu odnosa koji tad gradimo (tipa, najbitnija si mi osoba u zivotu) i da oni se oni iznenade sto ga ne zadrze ako odnos pocne da stagnira ili propada. Ili prestane.

Nekako, kao da izgube iz vida da je odnos taj koji definise statuse...
A odnos je uvek stvar dvoje ljudi...
Ako je stvar jednoga, onda je fantazija...

E, ono sto me zanima jeste da li se neko iznenadio promenom statusa koji je imao kod vas, a da vam je pre toga odnos otisao u minus?

Zvucace naivno, ali "status" koji neko "dobije od mene" ostaje nepromenjen bez obzira na promene "odnosa". Na taj nacin tretiram ljude koji su mi bliski ili su mi bili bliski. Uvazavam novi "status" koji mi dodele nakon promene "odnosa", ali to nije razlog da ja promenim svoje misljenje o njima, ako nekog cenim i volim to ce ostati konstanta bez obzira u kakvim smo "odnosima".
 

Back
Top