Staroslovensko svetilište Peruna / Kresnika kod Ilirske Bistrice

Pozdrav!

U jednoj od tema ovde neko je napomenuo, da su u jugozapadnoj Sloveniji otkrili staroslovensko svetilište. Kako se to uvek dogodi, navalili su oni smešni "autohtonisti" i čak jedan "venetolog", pa se ta vest izgubila pod gomilom uobičajenih bedastoća.

A čini se - barem meni - da je to otkriće veoma interesantno, i da zaslužuje svoju temu :-)

Eto: u pećini iznad Ilirske Bistrice pronađeno je staroslovensko svetilište, posvećeno Kresniku (lokalnoj verziji Peruna). Lik boga uklesan je u zid, a pored njega su sunčevi točkovi (jao, nadam se da koristim prave reči, dugo je otkad sam učila "srpskohrvatski" :rumenko:...). Ludo je to, da za letnog solsticija sunce obasja (navodni) lik Kresnika / Peruna. Pošto su očuvana staroslovenska svetilišta tako retka pojava, a da o liku nekog slovenskog božanstva ni ne govorimo, ovo je - ako je - zaista super otkriće :D

Više o tome ovde (slovenski) i ovde (engleski).

A tako izgleda taj Kresnik:

perunkresnik2.jpg


Pozdrav svima i uživajte! ;)
Kresnik. Zanimjivo.

Meni liči da je u pitanju motiv koji se pojavljuje na slovensko-ostrogotskim zaponima (fibulama).
http://www.ascsa.edu.gr/pdf/uploads/hesperia/25067949.pdf
https://www.google.rs/search?q=slov...ved=0ahUKEwi4wrf_zsLKAhVHkCwKHXqaBj8Q_AUIBigB
https://www.google.rs/search?q=slov...HXqaBj8Q_AUIBigB#tbm=isch&q=ostrogoths+fibula

U 5. veku ih imamo i u Beogradu i u Zakarpatju. Kasnije se javljaju i u "srpskom pomorju".
Postoji teza da je prikaz nekog božanstva, ali nije baš prihvaćena.

Ovakve "sunčeve točkove" imamo kod nadgobnog spomenika Sardita u Pounju. Na spomeniku piše Vende dennia.... (treba proveriti da nisam omanuo u nekom detalju).
 
Poslednja izmena:
Kresnik. Zanimjivo.

Meni liči da je u pitanju motiv koji se pojavljuje na slovensko-ostrogotskim zaponima (fibulama).
http://www.ascsa.edu.gr/pdf/uploads/hesperia/25067949.pdf
https://www.google.rs/search?q=slov...ved=0ahUKEwi4wrf_zsLKAhVHkCwKHXqaBj8Q_AUIBigB
https://www.google.rs/search?q=slov...HXqaBj8Q_AUIBigB#tbm=isch&q=ostrogoths+fibula

U 5. veku ih imamo i u Beogradu i u Zakarpatju. Kasnije se javljaju i u "srpskom pomorju".
Postoji teza da je prikaz nekog božanstva, ali nije baš prihvaćena.

Ovakve "sunčeve točkove" imamo kod nadgobnog spomenika Sardita u Pounju. Na spomeniku piše Vende dennia.... (treba proveriti da nisam omanuo u nekom detalju).



To je ovaj arheoloski pronalazak iz Tesalije:



https://ru.wikipedia.org/wiki/Фигурки_из_Велестино
 
Poslednja izmena:
Božanstva starih Slovena
Da li znate kako su se nazivala božanstva starih Slovena i kako su izgledala?

Svi znamo za Zevsa, Odina, Jupitera, Veneru, Afroditu… A da li znate kako su se nazivala božanstva starih Slovena i kako su izgledala?
Ruski umetnik Jaromir Velikorodov već dugo se bavi rezbarijama kipova staroslovenskih božanstava. On je svoje radove, uz umetničku slobodu koja je neizbežna u ovoj vrsti radova, jer o mitološkim bićima starih Slovena ne postoji sačuvano mnogo originalnih izvora (pre svega jer su kipovi i rađeni u drvetu), bazirao i na istraživanjima staroslovenske kulture kojom se bavi dugi niz godina.
Kako kaže ovaj ruski umetnik, kultura starih Slovena njemu je bliska i po duhu, a i po krvi. Kipovi su urađeni od lipovog drveta i premazani maslom i pčelinjim voskom, onako kao što se to radilo u davna vremena.
Stari Sloveni su kipove nalik ovima koje izrađuje Velikorodov držali u svojim domovima, ukrašene vezenim peškirima.

- - - - - - - - - -
Dabog
Dabog (Dajbog, Dažbog, Daždbog, Daba) (stsl. Dažьbogъ) je slovenski bog koji daje život Zemlji, jer je istovremeno bog Sunca (sunčeve toplote) i kiše koji su najvažniji uslovi za opstanak ljudi. On je istovremeno i bog podzemnog sveta i rodonačelnik Slovena (ljudi). Dabog je prema usamljenom tumačenju Veselina Čajkanovića bio i vrhovni bog Srba.
Crnobog
Crnobog (Crni bog) je Bog noći i mraka iz slovenske mitologije. Crnobog je možda najtajanstvenije slovensko božanstvo u vezi sa kojim postoje mnoge pretpostavke, ali malo toga se može potvrditi sa sigurnošću.
Hors
Hors (stsl. Hъrsъ) je istočnoslovensko božanstvo nejasnih funkcija, verovatno bog Sunca. Njegov drveni idol nalazio se na brdu u Kijevu, pokraj idola Peruna, Dažboga, Striboga, Simargla i Mokoši. Pretpostavlja se da je lik tog božanstva formiran pod uticajima sa juga. Ponekad se pojavljuje i pod imenom Surija (postoji i hinduističko božanstvo istog imena) odnosno Zorja. Drevni Sloveni su verovali da Svarogov sin kuje novo sunce i da ga onda konji Surijini prenose preko neba.
Jarilo
Jarilo je u mitologiji starih Slovena bog prolećne vegetacije i plodnosti, a ponekad je bio povezivan i sa ratom. Zamišljan je kao izuzetno lep mladić, koji jaše na belom konju, u beloj odeći, bosonog, okićen poljskim cvećem i sa svežnjem klasja u rukama. Zbog toga su u različitim prolećnim obredima, devojke odevene u belo i ovenčane cvećem, jahale na belim konjima. U njegovu slavu su pravljene i lutke od slame, koje su nazivane imenom ovog božanstva.
Lada
Lada — boginja leta, ljubavi i lepote iz staroslovenske mitologije. Po verovanju starih Slovena ona živi u drugom svetu zvanom Irij do proleća, kada se budi noseći sa sobom proleće.
Ime boginje Lada se prvi put spominje u periodu renesanse, kada su slovenski istoričari, pod uticajem njihovih francuskih, italijanskih, nemačkih kolega počeli da pokazuju jak interes za antičku mitologiju. Neki od njih, posebno češki i poljski istoričari pokušali su da izgrade zaboravljeni slovenski panteon bogova.
Ljelj
Ljelj brine o pobratimstvu, a sin je Triglavov i muž Ladin.
Mokoš
Mokoš (staroslovenski: Mokošь; još i Mokoša, Mokoška) u mitologiji Istočnih Slovena boginja plodnosti, zaštitnica žena i ženskih poslova, posebno predenja. Njen drevni idol postavio je knez Vladimir na brdu u Kijevu, i to pored idola Peruna i ostalih bogova. Na severu Rusije nazivaju je Mokuša i zamišljaju je kao ženu velike glave i dugih ruku koja obilazi kuće i nadgleda prelje. Njen kult je, sudeći po toponimima, bio rasprostranjen i kod Zapadnih Slovena.
Morana
Morana (ili Mora, Morena, Marana, Maržana) je u slovenskoj tradiciji simbol smrti i zime.
Pojavljuje se u raznim obličjima. Najčešće kao lepa devojka, vrlo bleda, sa vučjim očnjacima i kandžama. Njen drugi lik je onaj poput Baba Jage, ružne stare veštice.
Perun
Perun (stsl. Perunъ) je slovenski bog neba i nepogoda (padavina, letnjih oluja) odnosno bog gromovnik, neka vrsta slovenskog Zevsa, kome su se stari Sloveni često obraćali tokom suše. Njegov dan je bio četvrtak, a posvećeni su mu Hrast i perunika (božur ili bogiša).
Rod
Rod je biće iz slovenske mitologije za koje u nauci još uvek postoji nedoumica oko toga da li predstavlja božanstvo ili mitološko biće. Sa Rodom se obično pominju i Rožanice ili Rožanjice.
Živa
Živa je, u slovenskoj mitologiji, boginja života. Na glavi je imala ukras, koji je podsećao na sunčeve zrake; bila je ogrnuta lakim ogtačem, golih grudi i ramena. U levoj ruci držala je klasje žita, u desnoj voćku sličnu jabuci.
Svarog
Svarog (stsl. Svarogъ, Sovarogъ) je slovenski bog Sunca koje daje životnu toplotu kao i kućnog ognjišta (koje je zamena za Sunce). Pominje samo u jednom izvoru – u „Hronika“ vizantijskog istoričara Jovan Malala.
Triglav
Triglav je u mitologiji Baltičkih Slovena troglavo božanstvo, verovatno bog rata. Međutim kao vrhovni bog on ima i trostruku ulogu božanstva koji obavlja tri funkcije: božanstvo rođenja, božanstvo zagrobnog života, smrti i predaka i božanstvo održanja čovekovog života.
Takođe sličnost Svetovida i Triglava navodi na pomisao da se može raditi o istom božanstvu, koji se u različitim krajevima, različito nazivao.
Stribog
Striboh (stsl. Stribogъ) je božanstvo u istočnoslovenskoj mitologiji. Svi vetrovi smatrani su njegovim unucima. Njegova kultna drvena statua pominje se među kipovima koji su stajali na bregu u Kijevu, gde su pronađene i statue Peruna, Horsa i Mokoša. Zamišljan je kao sedi starac koji drži rog u rukama, kojim budi vetrove, svoje unuke. Životinja koja je simbolizovala Striboga je orao.
Veles
Veles ili Volos (stsl. Velesъ, Volosъ) je slovenski bog polja, pašnjaka i šuma odnosno useva, stoke i životinja (divljih). Njegov životinjski pandan je medved, dok je u hrišćanstvu njegovu ulogu preuzeo sveti Vasilije (ili sveti Vlasije). Ima nekih autora koji u njemu vide i slovenskog boga podzemnog sveta, a neki mu pripisuju i zaštitu poezije.
Po njemu je nazvan jedan od najkontroverznijih spisa iz oblasti stare slovenske vere poznat kao Velesova knjiga.
 
Poslednja izmena:
Veles
Veles ili Volos (stsl. Velesъ, Volosъ) je slovenski bog polja, pašnjaka i šuma odnosno useva, stoke i životinja (divljih). Njegov životinjski pandan je medved, dok je u hrišćanstvu njegovu ulogu preuzeo sveti Vasilije (ili sveti Vlasije). Ima nekih autora koji u njemu vide i slovenskog boga podzemnog sveta, a neki mu pripisuju i zaštitu poezije.
Po njemu je nazvan jedan od najkontroverznijih spisa iz oblasti stare slovenske vere poznat kao Velesova knjiga.

Po Veljoj noći (Velja noć ili Velesova noć) u februaru kada su poklade (maskenbal), ceo mesec je nazvan - veljača.



Svetkovina kojom se slavio odlazak haosa bile su Velje Noći. Za vreme ovog praznika mladići, koledari, oblačili su se u kapute od ovčije vune i nosili groteskne maske, lutali po selima i pevali pesme o tome kako su dugo putovali i kako su mokri i blatnjavi, verovatno zbog toga što je to aluzija na to da dolaze iz podzemnog sveta, i kom obitava Veles i koji su oni zamišljali vlažnim. Glava kuće koji bi ih primio darivao bi ih. Praznik je bio neka vrsta mešavine današnje Noći veštica i karnevala. Ovaj ritual je predstavljen kod nekih autora i kao primer slovenskog šamanizma. Takođe, verovalo se da Perun kada pobedi Velesa pušta kišu u znak triumfa nad Velesom. Vjačeslav Vsevolodovič Ivanov i Vladimir Toporov rekonstruisali su ovu mitsku borbu komparativnom metodom koristeći se spevovima, pričama iz raznih indoevropskih religija. Prema njihovoj priči u svim indoevropskim religijama postoji borba između gromovnika i velikog zmaja ili zmije. Oni su zaključili da je velika zmija upravo Veles, koji obitava kod korena Drveta Sveta i pokušava da ode na vrh, gde obitava Perun i gađa ga gromovima.


Many of the ancient dieties were horned to represent animals, especially cattle which were greatly valued. It is therefore perhaps no coincidence that Christians always depict the epitomy of evil "The Devil" as having horns.

It would be intresting to know whether the god has anything to do with the naming of the Roman light javelin units as Velites or Veles, who wore headdresses of wolf fur. As the name is strongly associated with the ancient Indo-European word "wel" meaning woolly or hairy and from where the English word wool comes from and volos which is the Russian name for hair.. Velox I think means swift in Latin from where the origin of the name Velites is thought to stem from, but it could have been a play on names by the Romans..
[/INDENT]


[SUP]"Od 1878. do 1914. godine u Bosnu i Hercegovinu doselilo se oko 180 do 200 tisuća Hrvata, Slovenaca, Čeha, Nijemaca i drugih."
[/SUP]



[*]
Bugarska - "Kukeri"
world-wonders-kukeri-buso_54483_600x450-1.jpg
Sop_kukeri-14-24-95JPG-1.jpg
425-festival-surva-pernik-bulgarien-1.jpg

800px-Kukeri_Rodopi.JPG


path_463-1.jpg
kukeri_12.jpg







[*]

Dalmatinska zagora - Didi, Didići
4022013_358301564-1.jpg
Ma%C5%A1kare%20Didi%20s%20Kame%C5%A1nice.jpg



Makarska
maskare_kastela5-210212.jpg


Sinj
64731147-1.jpg


Grižane (Crikvenica)
y287455772899217.jpg


Mesopust (karneval) - Čavle (Jelenje)
Dondolasi-obahajanjem-Grobniscine-otvori-1.jpg


Dondolaši - Grobnik

0000150902_l_0_uTFabI.jpg




Slovenija
Kurenti - Ptuj
Danas će u najstarijem slovenačkom gradu Ptuju početi tradicionalno 53. Kurentovanje kako u Sloveniji zovu maškare obučene u ovčija krzna i okićene sa zvoncima ovčijeg stada.

679872111510e2f5959b9b542278362_orig.jpg

Kurenti_v_Ptuju.JPG




[*]




[*]
Mađarska, Mohač

REU-HUNGARY_-739x540-1.jpg
Hungarians wear masks during the traditional Buso Carnival in Mohacs, southern Hungary February 10, 2013. At the Buso Carnival, which lasts for six days, locals bury the winter and party before the start of lent. According to legend the masks helped locals scare away the Turks in the 16th century. (Laszlo Balogh/Reuters)

pb-120221-buso-jm-02photoblog900-1.jpg


bus%C3%B3j%C3%A1r%C3%A1s-buso-walking-moh%C3%A1cs-hungary-thumb18684579.jpg





[/LIST]
[/spoiler]
 
Mislim da je Perun odnosno Kresnik identifikovan zbog "bacanja munje" (ona stvar u desno "ruci" uklesanog lika).

"Prema mnjenju Jakoba Kelemine na Slovenskem (u Sloveniji - moja primedba) bog Svarožič nastupa kao Kresnik" (Šmitek, str. 122).

"Kao što već samo ime ukazuje, Svarožič mogao bi da bude sin Svaroga koji ilustruje svetlost" (Šmitek, str. 113).

"Istorijski izvori navode, da je bio Svarožič među Slovenima poznat i obožavan takođe pod imenom i nadimkom Radogost ili Radigost" (Šmitek, str. 113).
 
Je l' postoji negde rekonsrukcija slovenskog hrama? Kakva je bila arhitektua tih građevina?

О храмовима се вероватно може говорити тек међу најзападнијим Словенима, Полабљанима и можда Поморанима.
И такве реконструкције налазмо по данашњој Немачкој, пример налазиште Радоним:
JQGhEUHpqSg.jpg

https://en.wikipedia.org/wiki/Groß_Raden_Archaeological_Open_Air_Museum

или вероватно најпознатијег светилишта у Аркони.
cc7ef6ce4dc24206d8f7df132599fd61.jpg

Burgwall_Kap_Arkona.jpg
https://en.wikipedia.org/wiki/Jaromarsburg

Што се осталих Словена тиче, највероватније је да нису градили овакве храмове,већ су имали светилишта и свете гајеве у којима су поштовали божанства и вршили обреде.
Добро очувно је светилиште Перин код Новгрода.
e351a18528.jpg

https://en.wikipedia.org/wiki/Peryn

А последње знано активно светилиште било је код Минска, где је 1880 посечен свети храст, и угашен огањ који крај њега горео, остао је камен на ком су се приносиле жртве леванице,
док није последњи свештеник(знахар) ухапшен 1927. Након тога је и камен премештен у парк-музеј камења на периферији Минска.
https://ru.wikipedia.org/wiki/Дед_(валун)
 
Lik boga uklesan je u zid, a pored njega su sunčevi točkovi (jao, nadam se da koristim prave reči, dugo je otkad sam učila "srpskohrvatski" :rumenko:...). Ludo je to, da za letnog solsticija sunce obasja (navodni) lik Kresnika / Peruna.

Dobar ti je srpski;)
Ja mislim da je različito "Kresnik" od "Peruna".Po samom nazivu, Kresnik se odnosi na letnju ravnodnevicu (kraj juna) i običaj paljenja vatre po brdima- kresovima (početkom jula meseca), što se poklapa sa pravoslavnim Jovanom Igralom (Sv.Jovan letnji, tzv. Ivanjdan) ili ruskim rodovernim Kupalom.
Sunčevi točkovi (ili točak) su mi još jedan pokazatelj toga..Ako se verovalo da se Sunce radja dan posle kratkodnevice. i da živi 364, 25 dana, onda je period letnjeg solsticija otprilike sredina, odnosno period kad je Sunce na vrhuncu snage. Ako se antropomorfizuje, na Božić je Sunce tek rođena beba, na Ivanjdan zreo muškarac u punoj snazi.
 
Dobar ti je srpski;)
Ja mislim da je različito "Kresnik" od "Peruna".Po samom nazivu, Kresnik se odnosi na letnju ravnodnevicu (kraj juna) i običaj paljenja vatre po brdima- kresovima (početkom jula meseca), što se poklapa sa pravoslavnim Jovanom Igralom (Sv.Jovan letnji, tzv. Ivanjdan) ili ruskim rodovernim Kupalom.
Sunčevi točkovi (ili točak) su mi još jedan pokazatelj toga..Ako se verovalo da se Sunce radja dan posle kratkodnevice. i da živi 364, 25 dana, onda je period letnjeg solsticija otprilike sredina, odnosno period kad je Sunce na vrhuncu snage. Ako se antropomorfizuje, na Božić je Sunce tek rođena beba, na Ivanjdan zreo muškarac u punoj snazi.

To obredno paljenje vatre na proplancima jeste vezano uz letnju dugodnevnicu. Takva prethrišćanska svetkovina povezana je sa Ivanjdanom (24.6) jer je to praznik vremenski najbliži suncostaju. Kod Rusa se praznik i dan danas praznuje kao Ivana Kupala (Ivanova Kupala) pri tome Kupala nije ime nekakvog božanstva (takva svedočanstva će nastati kasnije, greškom hrišćanskih misionara) već je u pitanju naziv svetkovine. Ime je ponela jer je za ovaj dan osim obrednog paljenja vatre, podrazumevano i kupanje u reci, kao i branje bilja ili traganje za cvetom paprati.

Najutemeljenija pretpostavka mi je ona koju iznosi Monika Kropej, gde govori o Kresniku kao sinu Peruna. Što bi ga izjednačilo sa Jarilom u postavci koju su formirali Belaj i Katičić. I tada bismo govorili o Kresniku kao lokalnom nazivu za Jarila u periodu letnjeg suncostaja.
 
Pošto sam već pisao o Noricumu na drugoj temi, ovdje ću napisati nešto što bi moglo biti značajno za ovu temu.

Radi se od gradu Magdalensbergu u austrijskoj provinciji Karintiji (Koruška).
https://en.wikipedia.org/wiki/Magdalensberg

Naime, narativ sa nekom referencom je ovakav.

The municipality took its name ("Magdalene's Mountain") from the mountain on its territory, which is renowned for the extensive Celtic settlement on the hilltop, which was probably the royal capital of the Celtic kingdom of Noricum. The excavations that have been going on for a century now have, however, so far not brought to light any traces of the Celtic town. This might be due to the fact that the excavations were focussed on the spectacular centre of the settlement,[6]

Vidimo i da pored ekstenzivnih arheoloških iskopavanja nije nađen dokaz tvrdnje da se radi o keltskoj naseobini.

Nastavak..

...which was obviously completely "upgraded" by the Romans from about 50 BC onwards, before they started on building the municipium of Virunum, the new capital of the Roman Province of Noricum at the foot of the mountain. The Celtic settlement's name is still unknown. For a while it was assumed to be the Noreia of ancient sources, then this idea was rejected, and now the archaeologists in charge of the excavations think that the Roman city of Virunum had probably been given the name of its Celtic hilltop predecessor.

Vidimo da se spominje taj famozan grad Noreia... ali tačna njegova lokacija se ne zna.

Noreia is an ancient lost city in the Eastern Alps, most likely in southern Austria. While according to Julius Caesar it is known to have been the capital of the Celtic kingdom of Noricum, it was already referred to as a lost city by Pliny the Elder (AD 23 – AD 79). The location of Noreia has not been verified by modern researchers.
***
Another possibility, favoured today, is the Gracarca mountain beside Lake Klopein in Carinthia, where a prehistoric hilltop settlement and several graves of Celtic princes have been found.
https://en.wikipedia.org/wiki/Noreia

Bilo bi dobro da nam naši forumski Slovenci kažu nešto o Gracarca lokaciji koja se spominje...

Pored Noreiae spominje se i grad Virunum koji je upravo napravljen u doba imperatora Klaudija, kada je regnum Noricum ukinut, i pretvoren u običnu provinciju.

Claudium Virunum was a Roman city in the province of Noricum, on today's Zollfeld in the Austrian State of Carinthia. Virunum may also have been the name of the older Celtic-Roman settlement on the hilltop of Magdalensberg nearby. Virunum (Virunensis) is today a Titular See of the Roman Catholic Church.

Municipium Claudium Virunum, or simply, Virunum, was founded under Emperor Claudius as the capital of the province of Noricum succeeding the town upon the hilltop of Magdalensberg, perhaps also taking its name from that settlement, which is widely believed to have been the royal capital city of the pre-Roman Celtic kingdom of Noricum, a town whose name is, as yet, not known. The new Roman foundation was situated on the main route from the Adriatic to the Danube, with a branch through south eastern Carinthia connecting Virunum with the Amber Road. Established on a flood-proof terrace on the edge of Zollfeld parts of the city stretched as far as Töltschach Hill in the east.
https://en.wikipedia.org/wiki/Virunum

Vidimo u ovom citatu da se pretpostavlja kako je ukidanjem regnum Noricum, preseljen i glavni grad iz Magdalensberga u Virunum. Kada sam pisao o dvije Patavie, Ptuju i Passau, izneo sam sličnu pretpostavku o preseljenju glavnog grada jer je Ptuj istoriografski dodeljen provinciji Panoniji, što opet, ponavljam, mislim da je pogrešno. Moguće da je Virunum jedno vrijeme i služio kao glavni grad, više kao neka vojna uprava dok se nisu Rimljani proširili na sjever. Tu je i njegov značaj jer je izgrađen na Jantarskom putu, a i o jantaru je bilo riječi ranije.

Nego da se vratimo na Magdalensberg.

Magdalensberg je poznat kao sjedište gdje se pravio Noricum steel, odnosno željezo iz Noricuma.
https://en.wikipedia.org/wiki/Noric_steel

Noric steel was a steel from Noricum, a Celtic kingdom located in modern Austria and Slovenia.

The proverbial hardness of Noric steel is expressed by Ovid: "...durior [...] ferro quod noricus excoquit ignis..."[1] and it was widely used for the weapons of the Roman military after Noricum joined the empire in 16BC.[2]

The iron ore was quarried at two mountains in modern Austria still called Erzberg "ore mountain" today, one at Hüttenberg, Carinthia[3] and the other at Eisenerz, Styria,[4] separated by ca. 70 km.

Buchwald[5] identifies a sword of ca. 300 BC found in Krenovica, Moravia as an early example of Noric steel due to a chemical composition consistent with Erzberg ore. A more recent sword, dating to ca. 100 BC, found in Zemplin, eastern Slovakia, is of extraordinary length for the period (95 cm) and carries a stamped Latin inscription (?V?TILICI?O), identified as a "fine sword of Noric steel" by Buchwald.[6] A center of manufacture was at Magdalensberg.[7]

I ono što je važno za ovu temu je, da je nađen kameni idol koji predstavlja Triglava,kojeg su izgleda Sloveni na volovskim kolima donijeli sa Karpata, i na brdu uspostavili širokorasprostranjen kult. ;)

The area is also an important centre of the cultural and State history of the Slovenians. Numerous settlements emanate from the pre-feudal Slavic social structure, namely the so-called kosezi which were later named in German Edlinger.[9] Those were the electors of the prince of the State of Carantania, whose centre was precisely nearby in the village of Karnburg (Slovenian: Krnski grad) in the valley of Zollfeld. The famous ritual departed from a village nearby the Municipality. It had been taken as an model of democratic peoples election of a State ruler for the United States Constitution by Thomas Jefferson. The central mountain hill was also taken over by Slavs / Carantanians as a religious centre. Namely, Pavle Zablatnik, a local ethnologue, identified the pilgrimage on four hills departing of the peak of the Magdalensberg-mountain as being pre-christian, so it had to be first inculturated in to the Slavic culture before being practiced today. Also, the three headed stone of Magdalensberg is said to be a major example of early Slavic art from the 8th. to the middle of the 9th Century that represents at its perfection the process of Inculturation of the Slavic main divinity Triglav (the three headed god), as it would otherwise be destroyed during the early phase of christianization of the Slovenes.[10] Numerous vestiges of Slovenian cultural history are still present, though the language became clearly a minority language. However, it is still artistically creative.[11][12][13]

Magdalensberg_heidnischer_Opferstein_06102006_01.jpg


Nazivanjem Noricuma kao keltske kraljevine nije ništa pogrešno, ali ako bi se ispostavilo da je kult Triglava u Magdalensbergu stariji od 6. vijeka to bi značilo da je centar kovanja željeza iz Noricuma bio naseljen Slovenima, dok je Ptuj bio keltski. Onda bi Noricum u stvari bilo keltsko-slovensko kraljevstvo. Kelti (Boii) bi bili tu ratnička klasa, a Sloveni "industrijska klasa" koji su izrađivali predmete od željeza uključujući i mačeve koje su Boii koristili.

Celtic_sword_and_scabbard_circa_60_BCE.jpg
 
Poslednja izmena:
Čuvena nemačka reč ograda.

Još jedan dokaz da lingvisti najveći falsifikatori istorije.
:ok:

IgarJ lupeta.

- - - - - - - - - -

fYgHaIh.png


J. P. Mallory, ‎Douglas Q. Adams - Encyclopedia of Indo-European Culture, 1997

Ubi se Malori od objašnjavanja. :hahaha:

- - - - - - - - - -

Malori, ovako ide:

a) gresti - greda - ograda - grad, graditi;

b) gresti - lat. gradus
 
Malori, ovako ide:

a) gresti - greda - ograda - grad, graditi;

b) gresti - lat. gradus
Речи град и греда нису етимолошки повезане, у потоњој некада беше назално ę ( у прсл. је могло настати од e или ǐ + m или n). То видимо у старословенском грѧда и из односа савремених словенских облика (у нпр. пољском, у којем се чувају назали, наслеђени облик је grzęda). У даљој успоредби с индоевропским когнатима, нпр. с литванским grinda, grindìs, можемо закључити како данашњи словенски облици потичу од прсл. gręda < *grǐnda.

Глагол грести такође је имао назално ę (уп. стсл. грѧсти, рус. грясти), те не може бити истога корена као реч град.

Прасловенски облик речи град био је *gordǔ. И данас у Полабљу налазимо непреметнути облик gord, о старијем стању нам сведоче записи других народа, те такав гласовни однос налазимо у свим ие. језицима осим у словенскима. Штавише, у хетитском и лувијском, анатлоским језицима, тј. језицима ие. гране која се најраније одвојила, налазимо облик gurtas, односно gurta-.

Своја наклапања могао би престати представљати као доказане чињенице, будући да се ништа слично њима не може наћи у стручној литератури читаве славистике и индоевропеистике.

Трећи пут побијам ову твоју непоткрепљену пучку етимологију, а ти немаш противаргумената па је вртиш у круг.
 
Poslednja izmena:
Речи град и греда нису етимолошки повезане, у потоњој некада беше назално ę ( у прсл. је могло настати од e или ǐ + m или n). То видимо у старословенском грѧда и из односа савремених словенских облика (у нпр. пољском, у којем се чувају назали, наслеђени облик је grzęda). У даљој успоредби с индоевропским когнатима, нпр. с литванским grinda, grindìs, можемо закључити како данашњи словенски облици потичу од прсл. gręda < *grǐnda.

Глагол грести такође је имао назално ę (уп. стсл. грѧсти, рус. грясти), те не може бити истога корена као реч град.

Прасловенски облик речи град био је *gordǔ. И данас у Полабљу налазимо непреметнути облик gord, о старијем стању нам сведоче записи других народа, те такав гласовни однос налазимо у свим ие. језицима осим у словенскима. Штавише, у хетитском и лувијском, анатлоским језицима, тј. језицима ие. гране која се најраније одвојила, налазимо облик gurtas, односно gurta-.

Своја наклапања могао би престати представљати као доказане чињенице, будући да се ништа слично њима не може наћи у стручној литератури читаве славистике и индоевропеистике.

Трећи пут побијам ову твоју непоткрепљену пучку етимологију, а ти немаш противаргумената па је вртиш у круг.

A preglas? Pojma nemaš.
 

Back
Top