Очигледно да не знаш чим говориш о граници између Србије и Црне Горе у том периоду, а и петогодишње дете зна да оне тада нису постојале ни у једном облику.
Карађорђевићи су укинули Србију, а Црна Гора се самоукинула одлукама Подгоричке скупштине.
Овде си једино у праву. Југославија се у том тренутку, 1931., састојала од 9 бановина + 1 град, што значи да ова горња карта није тачна.
Не, дати су Србији, чији су саставни делови Војводина и Косово и Метохија.
Црној Гори ништа није одузето 1945. ; напротив, придодати су јој Пљевља и Бијело Поље одлуком ЗАВНО Санџака.
Та територија јесте дата тзв.''Републици Косово'', али је то урађено противправно, после војне агресије и окупације тог дела Србије од стране нато пакта 1999. године.
Očigledno ne znaš? Pa zašto ne znaš? Nauči. I govori u svoje ime. Na nivou si petogodišnjeg deteta? Tvoja stvar.
Baš me briga za Karađorđeviće, ja ne priznajem njihove odluke, u ime svojih predaka, koji su imali državu Crnu Goru. Podgorička Skupština je bila okupatorska priča. I nije merodavna.
Naravno da sam u pravu. Ja sam govorio o toj fake mapi, a napadoše me ovde kao da sam izvršio atentat na predsednika. I podmetali su fake mapu, kao da je iz 1931. Ovde postoji zla namera.
Dati su Srbiji, ali i Kosovu, koje je bilo na nivou Republike i u DFJ, i u FNRJ, i u SFRJ.
Crnoj Gori su 1945. oduzeti gradovi Peć, Đakovica i Dečani, sa okolinom. Ovde se vide na mapi iz 1912. godine...
A na mapi iz 1918. godine imala je iste te teritorije...
Dakle, Crna Gora je teritorijalno kažnjena 1945. godine za to što se borila protiv fašizma i nacizma, isto kao i Poljska, koja je najviše nastradala.
Prospem zeleni veganski sok iz blendera na one naše izdajnike što su 1999. pustili NATO okupatore na Kosovo, a neki od njih su uginuli u Hagu, ali tek kad mi prođe kroz bubrege. Zemlja im kosti izbacala.
Srbija je trebalo da u Prvom svetskom ratu bude na strani Nemačke i Austro-Ugarske... evo pojašnjenja...
Srž priče na našim prostorima je ovo. Preplitanje interesa nemačkih i francuskih tajnih društava, Reda vitezova Tevtonaca (eksponenti Obrenovići) i Grand Orient-a (eksponenti Karađorđevići). Da su ovi prvi ostali na tronu, Srbija bi 1908. godine ušla u nikad ostvarenu takozvanu Trojnu Austro-Ugarsko-Srpsku Monarhiju i dobila Bosnu “na tacni”, a u ratu 1914. bila na pravoj strani, na kojoj bi bila i Rusija, jer su se nemačke princeze oduvek udavale za ruske careve. A i tada je bilo na desetine miliona ljudi u oba carstva (kao što ih i danas ima u Nemačkoj i Rusiji) koji su poticali iz mešovitih nemačko-ruskih brakova. Prvi svetski rat isplanirali su masoni polovinom XIX veka, a direktno su ga izazvale Britanija i Francuska, jer im je smetao ekonomski uspon Nemačke i Rusije. Morali su da nađu načina da sukobe ove dve prijateljske zemlje. I ne samo to. Da smo zajedno sa Rusijom bili na strani Nemačke, Britanija i Francuska bi konačno bile poražene, a britansko-francusko kolonijalno carstvo pripalo Nemačkoj i Rusiji. Ali Francuzi su nadigrali Nemce i smenili dinastiju u Srbiji, majskim prevratom 1903. godine, koja je od tada terala inat Nemačkoj, platila jugoslovenskog anarhistu Gavrila Principa (koji se izjašnjavao kao Srbohrvat i Jugosloven, a nikada kao Srbin) da ubije Franca Ferdinanda Habsburga u Sarajevu i, umesto da Rusija bude na strani Nemačke, morala je da brani Srbiju i spasi Britaniju i Francusku od katastrofe, jer bi ih u suprotnom Nemci, kao ruski saveznici, angažujući vojsku samo na zapadnom frontu, zgazili kao mrave. Ruski car Nikolaj II Romanov, saznavši za atentat u Sarajevu, udara se šakom u čelo i kaže - “Pa zar ću ratovati protiv rođaka Vilija?!” - misleći na Kaiser-a Wilhelm-a Hoenzolern-a, nemačkog cara, čiju je rođenu sestru oženio - “Zar ću biti na strani Britanaca i Francuza?!” Rat je bio “porodični događaj”, jer su u njemu učestvovale sve carske i kraljevske porodice, a četiri su posle rata ostale bez prestola, baš kako je to planirao i predvideo veliki majstor iluminata Albert Pike polovinom XIX veka.
Posle rata, francuski eksponenti na srpskom tronu - Karađorđevići, ukidaju državu Crnu Goru i državu Srbiju, i prave Jugoslaviju, sa Hrvatima i Slovencima, da bi oni jednog dana mogli dobiti svoju državu, umesto da su posle rata stvorili Kraljevinu Srbiju u ovim granicama...
Trebalo je da prihvate ove uslove u Londonu 1915. godine, da prošire Kraljevinu Srbiju, kad su ih Britanci i Francuzi već ugurali u rat koji ih se uopšte nije ticao, i da ne diraju Kraljevinu Crnu Goru i kralja Nikolu Petrovića, koji je uosmostručio svoju državu od 1860. godine, kada je došao na presto, i dobio sve ratove protiv Turske za vreme svoje duge i plodne vladavine, ne proteruju ga sa ovih prostora i ne proglašavaju ga za izdajnika, i da ne detronizuju njegovu dinastiju. Bruka i sramota.
Položili smo milionske žrtve u Prvom svetskom ratu da bismo spasili Britance i Francuze, naše najveće neprijatelje.
Šta smo imali kao posledicu? U Crnoj Gori izbija Božićni ustanak 1919. i traje sve do 1922. godine, u kome učestvuju i moji preci, a otpor prema Jugoslaviji traje sve do 2006. kad je Crna Gora na referendumu poklonila nezavisnost Srbiji, jer da nije bilo pomenutog referenduma Srbija nikada ne bi postala nezavisna država, jer se vlast u Srbiji i te godine zalagala za SRJ, SCG i ko zna za šta sve, samo da nema Srbije; čak je bivši predsednik Nikolić, tada nebitan politički faktor, izjavio kako mu je krivo “što Srbija nije ruska gubernija”. Dakle, sve, samo da nema Srbije. Sledi loša, takozvana “velikosrpska” politika u okviru Jugoslavije, ubistvo Stjepana Radića u Skupštini 1928. godine, što je za sva vremena uništilo odnose između Srba i Hrvata, i bilo varnica za kasnije stvaranje NDH i silne ustaške pokolje... zatim neuspeli pakt sa Hitlerom i prokleti 27. mart 1941. Umesto da budu na nemačkoj strani i, bez obzira na ishod rata, zadrže sve teritorije 1945. ili 1946. godine, jer su sve okolne zemlje bile u paktu sa Trećim Rajhom, kao i stanovništvo, srpska i jugoslovenska tadašnja politička elita gura prst u oko Hitleru i manijak uništava Jugoslaviju, sve ponovo po nalogu Britanije, a srpski narod ponovo polaže milionske žrtve bez ikakve potrebe, odnosno da bi spasio Britaniju i Francusku. Ako je nemačka vojska za vreme Rastka Nemanjića, takozvanog svetog Save, pod komandom Fridriha Barbarose, mogla da pređe preko Srbije na svom putu za Palestinu, zašto nije mogla da pređe i 1941. na svom putu za Grčku? Setimo se nemačkih vitezova pod komandom Palman-a Bracht-a, časnih gardista u gardi cara Dušana. Dolazi nam Tito, nešto kasnije, takođe nametnut od strane Britanaca, koji pravi socijalističku Jugoslaviju, državu koja je mogla postojati samo dotle dok po sredini Evrope ide gvozdena zavesa i dokle postoji Berlinski zid. Malo mi je bezveze da objašnjavam ljudima kako SFRJ nikako nije mogla da nadživi Berlinski zid. Ceo demokratski svet slavio je rušenje Berlinskog zida, samo su Jugosloveni plakali za njim, ne znajući da zapravo plaču za Jugoslavijom i komunizmom. I kad se skoro ceo svet odrekao komunizma, veći deo sveta i cela Evropa, Srbija je ljubomorno čuvala komunizam i zalagala se protiv sopstvene države, odnosno za nekakvu smrdljivu Jugoslaviju. Fuj.
Eto, nije baš da ne znam ništa. Ojha. Ende.