Sta Vama znaci ljubav?

200.gif
 
Тишина која прича
и чврст стисак хладних руку
плес сребрног лишћа јасена
уз музику скривеног вјетра
бљештава свјестлост
што смјело размиче облаке
као да каже - не брини, крај тебе сам
корак који одмиче а остаје
суза рођена у осмјеху блиједих усана
и трајни знак на души
да вољети не значи нужно и остати.
Изнад свега
изнад тишине и свјетла
изнад туга и радости
важно је знати
љубав ни пред смрћу неће стати.
И овај дим плавичаст
и мисао скривена у тами ноћи
све је то љубав
све је то запис о свему што
и кад сами прођемо
неће проћи.
 
Metafizika Sumraka


Prekasno je da icemu ucim srce.
Naizust znam azbuku patnje.
Proveravam uzivo.

Vreme je stalo. Kakvo blazenstvo je u proticanju?
Stvarnost podseca na umoljcan dzemper –
Ovo su stihovi.
Zivot ipak shepa, poput kakve uboge devojke
Koja bi dobro da se uda
Iako u srcu nosi oziljke uspomena –
Zivotopis vatre i vode.
To su zaludne i bolne zalihe
Sa kojima se polazi na dug i neizvestan put
Koji je nasa licna otadzbina,
Na koju svacija noga stupa kao cizma.

Od Kaina starija je svaka patnja,
Pa i ova koja je kao rodjaka iz daleka
Dosla na tri dana a ostala,
Raskomotila se, zauzela svaki kutak.
O odlasku ni da bekne!

Vreme cuda je za nama.
Vreme gradjenja kula,
Rajskih i ovozemaljskih vrtova
Iz citanki i stihova.
Tzv. grcka sreca ceka nas
Tamo gde nikada necemo stici.
Zato napoj cvece i srce
Iz istog krcaga, ako ikako mozes.
Vreme ne presahnjuje,
Niti ubrzava korak, kako vele.
Vreme guta sopstvene slike kao sopstvenu decu.

Znaj, nece ti pomoci
Nikakvo navlacenje jorgana na glavu,
Makar te pod njim cekalo drago telo,
Nikakvo stavljanje voska u usi –
Sirenina pesma bice deo tvog urlika.

Rodjeni srecni i manje srecni
Umiru pre smrti svojih tela,
Vlastito lice nosice kao tudju odecu,
Poput likova sa slika Hijeronimusa Bosha.

Onaj ko je napisao nebo, zemlju, more,
A narocito ko je napisao sneg i snove,
Meseceve mene, boje lisca, nasa lica –
Dalek se cini i hladan kao Severni pol.

Ne zovi to nihilizmom i bogohuljenjem.
Pogresna sintaksa, losa dikcija
Bese stvaranje sveta.

Toliko je jabuka razdora baceno medju nas,
Da ce se jedna dokotrljati i do tvojih nogu,
Mozda bas onda kada budes skupio letinu,
Sveo racune,
Kada budes zabacio ruke iznad glave,
Terajuci uvis kolutove dima i sanje.
Mrtvorodjeno bice tvoje zelje,
Udovicka svaka nada.
A ljubavi ni koliko da namazes na krisku hleba.
Radmila Lazić

 
Poslednja izmena:
DOROTI PARKER-BLUZ

Nevoljena. Nemažena dugo.
Zaboravljena kao rublje na žici.
Ni ludača ni štreberka.
Zarđale pice, postriženog koječega -
Tebe želim sada.
Tebe koga još nisam srela.
Oblačim crne gaćice,
Prekrivam još neolinjalu ćubu.
Mažem usne, pirlitam kosu,
Na štikle se penjem.
Spremna sam za tebe.
Još samo usku haljinu da obučem,
Pa da pretrneš,
Da ti se noge odseku,
Kada me ugledaš takvu.
Srešćemo se slučajno - namerno
Tamo gde jedino mogu biti,
Tamo gde inače ne idu takvi kao ti.
A takav mi treba, takav ti,
Koji će me odmah povesti kod sebe
Znajući zašto to čini.
Ne trebaju mi nikakve žvake,
Tipa: jesi li čitala tog i tog ?
Da ti pustim Baha ili Džegera?
Toga se naslušah,
Ko vremenske prognoze i tačnog vremena.
Nego da pređem na stvar:
Dajem ti vizu
Za moje telo – moju domovinu.
Nekad dobro parče,
Ni sad nisam za bacanje.
Koža mi je iznutra plišana,
Kao u perunike.
Omiriši. Probaj.
Čim zaključaš vrata
Stisni me uz njih,
I počni da me ljubiš
Sve niže i niže.
Ako to ne učiniš ti, učiniću ja.
Moje do maločas zimsko telo
Sad je grm pun divljih pčela.
Poćerdah štošta.
Al sad znam što znam:
Dvanaesti je čas, hvata me frka.
Brzim stigle godine
Natovarene svakojakim prtljagom.
Još romansa ili dve, i poneki flert,
Pa u starudije ili antikvitet.
Ti mi trebaš šećeru,
Dajem ti šansu.
Potri, precrtaj!
Kao kredu sa školske table,
Obriši dane tmurne i dane prazne.
Tu gde sam stavila tačku
Dopiši šta treba.
Otključaj gde bejah zamandaljena.
Ne treba mi nikakvo piće,
Nikakva muzika, ni bla-bla-bla.
Ono što hoću to je dobra ševa,
Mrak ili svetlo, svejedno.
Ispisujem svoj život sat po sat.
Fućka mi se za priče, citate, refrene...
Ćef mi je da grabim i grebem,
Kao ona mačka na limenom krovu
Usijanom od želja.
O, ne umem da držim jezik za zubima,
Mnogo brbljam, kevćem, o ličnim stvarima.

Radmila Lazić
hodpooblacima.jpg

 
ЉУБАВ БЕЛУТКА

Загледао се у лепу
У облу плавооку
У лакомислену бескрајност
У беоњачу се њену
Сав преметнуо
Једино га она разуме
Загрљај њен једини има
Облик његове жеље
Мутаве и бездане
Сенке је њене све
У себи заробио
Слепо је заљубљен
И никакве друге лепоте
Осим оне коју воли
И која ће му доћи главе
Не види
Васко Попа
1457477_10202854621792877_1546759515_n.jpg







 

Back
Top