Šta trenutno razmišljaš 2

Jedna decenija života samouke devojčice

Probudila sam se
ranije nego obično
Čekala da zazvoni telefon
Skuvala prvu jutarnju kafu
bez mnogo očekivanja
Ni posle treće kafe
nisam prestala da osluškujem
hoće li Amy zapevati
onda sam usisala sobu
i stavila čistu posteljinu
Podigla roletne
Spustila roletne
Probala da se oraspoložim
Bukovim Pričama o običnom ludilu
Prebacila se na Kišovu Mansardu
tamo je prokišljavalo
kao oko mene i u meni
Telefon nije zazvonio
Zatvorila sam se u sobu
sa slikom zelenog bicikla
prislonjenog uz braon ogradu
nasparam zelenog neba
Popila pivo
razmišljala o rastojanju
od Beča do pakla
Telefon je ćutao
U međuvremenu se ponovo udala
Polizala još po neki greh
Prostrla čist veš
koji je pokisao
Telefon nije zazvonio
Bacila se na čitanje poezije
Dva do tri osmeha bacio je
moj privatni samoubica
Koji se nikada neće ubiti
iz nerazjašljenih razloga
Ručala sam vrganje sa pavlakom
preko volje
Tek da prođe vreme
Telefon je savršeno igrao svoju igru
ćutanja
Preselila sam se
na kraj sveta
ali ni tamo nije bilo drveća
samo liftovi
Pukao mi je još jedan zub
Zavukla sam se u krevet
Nisam ustajala tri meseca
Onda sam morala da operem zube
Dobila posao
Izgubila posao
Neko se zaljubio u mene
Telefon nije zvonio
Spakovala sam stvari
i vratila se kod majke
Sanjala po koji stih
i pištolj u mojim rukama
Telefon je ćutao
Skuvala sam ručak
Zagoreo je
Vratila sam se u krevet
Tamo je još ostao po koji pramen trave
i smrvljena majčina dušica
među mojim dlanovima
Telefon nije zazvonio.
 
Gde ja zivim, leb ti jebbem... 19. April...

WP_20170419_002.jpg
 

Back
Top