Da reČem bio sam fino dete, a ni roditelji nisu bili nešto naporni, bilo im je dosta što nisam imao problema sa školom, sem nekoliko puta nisam se tukao, bio u lošem društvu, ništa slomio, obolevao, a otprilike tako i obe sestre.
Kako sam bio jedino muško dete od dedinih i babinih tri sina i tri kćeri povlađivali su mi u meri da su me sve sestre zvale mezimče.
Keva me je par puta klepila, a najveću graju digla samo jednom kad su ona i ćale došli na salaš kod dede, a ja ladno šetam s vazdušnom puškom i vežbam gađanje na krunskim zatvaračima od piva obešenim na štriku(šta će njemu puška s devet godina, napravićete ubicu od deteta!!!

)!
,,Ma to je samo vazdušara, nek puca, muško je"-i tako je deda, Bog da mu dušu prosti smirio situaciju... iz malokalibarke me je mlađi stric naučio da gađam sa 11 godina, ali to roditelji rode nisu saznali.

Jedini ozbiljni savet od oca dobio sam kada sam se vratio iz JNA i krenuo na faks(šuvareva reforma, posle srednje JNA, pa fakultet): Znaš ETF je dosta težak fakultet, nije da nisam pri novcu, neće biti problema i da padneš nije strašno, ali nemoj bar na prvoj godini!!!
Btv nismo se nešto posebno maltretirali oko dece uglavnon su slušali, ali žena je više truda uložila da ih vaspita po pitanju sitnica i urednosti, kod mene je važilo pravilo samo da ne ugroze sebe, ili druge nekom glupošću, ili pokušajem da rade ono čemu nisu dorasli(npr sinova fiks ideja s oko 4 godina da sam na šporetu i vreloj masti ispeče jaja, kćeri koje bi uz neviđenu dreku trčale da pomaze neku lutalicu u parku, a džukac je očigledno bio i preplašen i agresivan i sl) i da ne dozvolim da banalni konflikti poput onih kad se zabavljaju društvenim igrama prerastu u svađu i tuču.
I naravno učio sam ih i učim raznim veštinama i majstorisanja rukama, poput nameštanja lanca na biciklu, skidanja i lepljenja gume s istog, ukucavanja eksera, uvrtanja šrafova, sklapanja koječega itd.