Medo je usao u fazu inata+ljubomore+kontre+svega sto postoji a ne valja kad napunis 3 godine!!!(ej bre 3 godine!!!)
I dete me urnise!
A ja dajem sebe 150% pricam, objasnjavam, taktiziram, dajem dajem dajem... ma kakvi...
Za 5 minuta me izvede iz takta... prosto se bojim sta me tek ceka u pubertetu
Evo jutros npr.(juce smo setali i pricali pricali pricali i dogovorili se da ujutru bude dobar bez placa i kmezenja) i bio je ok.
Obukla ih, sredili se, ispratila u vrtic...
Kako je lepo vreme, idem u 14h po njih, on spava od 12:30h-14h.
Pokupim prvo njega. Znam pospan je(valjda mu je to malo), ja polako, lepo, pitam ga dok smo silazili dole po seku, hocemo napolje da se igramo, veselo(uvek dodjem nasmejana po njega), on vec pocinje da kmezi i inati(bez ikakvog razloga):"Necu napolje, hocu unutra." Ja kazem Dobro.
Sidjemo dole po malu, tu vec pocinje da kmezi na par minuta(kao porodjaj samo se pojacava i priblizava), ja kuliram... izlazimo iz vrtica, seka i ja uvek nasmejane, uvek neku lepu pricu vodim a on vec na par minuta priblizio kontrakcije, :"Hocu kuuuciiiii hocuuuu unutra hocuuuu kuciiiii hocu unutraaaaa..." njace i njace i kmezi i kmezi... ja mu kazem lepo:"Dobro. Idemo kuci. Bices unutra." Ma kakvi on nastavlja i pojacava...
Ulazimo u kola, on ne prestaje, porodjaj pocinje, nema razmaka, konstantno njarenje i kmezenje... ja pucam, pocinjem da vicem, on ucuta. Krecem autom i zamalo da udarim babu na biciklu. Dobijam dodatni nervni slom. Pocinjem da se tresem. Glava me zabolela. Oci mi se pune suzama.
Prvi put mi se desava da hocu da placem od muke. Ceo dan raspolozena, svaki dan se trudim, i mali me za 10 minuta izvede iz takta.
Ne znam ni sama kako sam se suzdrzala. Evo sad bi od muke mogla zaplakati.
Ja stvarno ne znam kako sa tim detetom. Dokle ce vise da traje ova faza. Dokle kontra. Dokle inat.
Sta da mu radim? Ne znam sta nisam probala...
Idem sad da popijem kafetin, da skuvam kafu i da izadjem da zapalim... a najradje bi plakala