Шта тренутно радиш? 15

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
gde cete, u bugarsku?

da li si nekada cuo za nostalgiju?
to je ono sto ti najlepse uspomene povezuje za neko mesto
ne zbog mesta, nego zbog prozivljenog na njemu

ja smokvu potpuno razumem jer na isti nacin cuvam uspomene u sebi

bila sma do sume sa psom
duva u pm
mislila sam na kratko, a ona me odvukla na duze
isla sma kao po kazni
jos sam posla u obuci koju ne nosim na duzim pesacenjima
jedva sam cekala da se vratimo
muka je trajala punih sat vremena
na povratku, pri izlasku iz sume u civilizaciju izadjemo na stazu dvadesetam metara ispred neke dve zene
ne mogu da vam opisem koliko me je iritirao njihov glasan razgovor i ono o cemu su pricale
o nekom nevracenom kusuru od 25dinara
niti mogu brze da idem, niti mogu da sacekam da prodju jer me jos veca glasnost zbog blizine dodatno razdrazuje
vratila sam se iz setenje bez ikakvog benefita
i kali se samo razdrazila, to vidim po reakciji na dva psa koja smo susreli
mozda i zato sto je ona bila na povocu, a oni slobodno trcali
i sad razmisljam, ako popijem jos kafu, a treba mi, kakva li cu da budem


AAAj...kolika jeee... dalje? E, tu idem ..



Svi imamo sećanja, nežna, na kuće, mirise, dane, vreme, ali nismo u regresiji.

Za regresiju se ide kod šrinka, znaš.

Uradi šta voliš, što se tiče raspoloženja. Intersantno je da meni nikad vetar ne smeta, al strašno sam zimogrožljiv.
 
AAAj...kolika jeee... dalje? E, tu idem ..



Svi imamo sećanja, nežna, na kuće, mirise, dane, vreme, ali nismo u regresiji.

Za regresiju se ide kod šrinka, znaš.

Uradi šta voliš, što se tiče raspoloženja. Intersantno je da meni nikad vetar ne smeta, al strašno sam zimogrožljiv.

******, onda svi trebaju da idu kod psihijatra, jer nema zdravih, ima samo nepregledanih :)))
 
  • Podržavam
Reactions: Red
meni skroz jasno i sto ste prodali
i sto je ostao zhal
ja bi se garant isto osjecala
tj meni je ostao zhal za babinim selom i kucerkom
u planini
to je sad mrtvo selo
cak su i putevi do njega zarasli
i nase je na papiru, al kao da i nije
osim u uspomenama

viber_image_2021-02-12_11-26-53.jpg
u ovoj kuci odavno niko ne zivi
svog dela imanja - vocnjaka, vinograda, suma, njiva, pasnjaka sam se odrekla u korist striceva koji vise nisu zivi
ne znam uopste sta se sa imanjem desilo posle toga
ali sam pre par godina morala cerku da odvedem da vidi gde su joj rodjene dede, pradede, cukundede..
za tu kucu me nisu neke preterano lepe emocije delile, kao ni mog oca, koji je tamo isao samo zbog svog oca dok je bio ziv
majka mu je umrla kad je bio bas mali i podigla ih je maceha koja mu je pokazala sve, samo nije ljubav
ali sam volela odlaske tamo, jer sam svaki put isla sa njim i svo to vreme delila sa njim
jos mi je u nosu, i kad bi mi dali hiljadu da pomirisem, tacno znam koji je to miris koji me je vezao za ovu kucu - kakav je miris museme na stolu za kojim se jelo, kakav je miris posteljine u kojoj sam spavala, kakav je miris i ukus opore crvene jabuke cije drvo je raslo ispred kuce, a plod sam brala sa prozora..to je jedino mesto gde je ta jabuka rasla, a od njenog mirisa je mirisao ceo podrum
a sve to me vezuje u mojim secanjima samo za mog oca i ljubav koju sam od njega dobijala
 
AAAj...kolika jeee... dalje? E, tu idem ..



Svi imamo sećanja, nežna, na kuće, mirise, dane, vreme, ali nismo u regresiji.

Za regresiju se ide kod šrinka, znaš.

Uradi šta voliš, što se tiče raspoloženja. Intersantno je da meni nikad vetar ne smeta, al strašno sam zimogrožljiv.
pa ne znam sta da ti kazem
meni ej regresija pristuna u zivotu jer mi je ono lepo sto sam prozivela deo zivota koji ne zelim da zaboravim
makar u njemu bili i neki ljudi kojih se gadim, onog lepog se secam uvek
 
Pogledajte prilog 859610
u ovoj kuci odavno niko ne zivi
svog dela imanja - vocnjaka, vinograda, suma, njiva, pasnjaka sam se odrekla u korist striceva koji vise nisu zivi
ne znam uopste sta se sa imanjem desilo posle toga
ali sam pre par godina morala cerku da odvedem da vidi gde su joj rodjene dede, pradede, cukundede..
za tu kucu me nisu neke preterano lepe emocije delile, kao ni mog oca, koji je tamo isao samo zbog svog oca dok je bio ziv
majka mu je umrla kad je bio bas mali i podigla ih je maceha koja mu je pokazala sve, samo nije ljubav
ali sam volela odlaske tamo, jer sam svaki put isla sa njim i svo to vreme delila sa njim
jos mi je u nosu, i kad bi mi dali hiljadu da pomirisem, tacno znam koji je to miris koji me je vezao za ovu kucu - kakav je miris museme na stolu za kojim se jelo, kakav je miris posteljine u kojoj sam spavala, kakav je miris i ukus opore crvene jabuke cije drvo je raslo ispred kuce, a plod sam brala sa prozora..to je jedino mesto gde je ta jabula rasla, a od njenog mirisa je mirisao ceo podrum
a sve to me vezuje u mojim secanjima samo za mog oca i ljubav koju sam od njega dobijala
Kaда си код мириса...
О томе сам давно мислила али и данас верујем... Када би нам везали очи и дали да оњушимо гомилу људи и деце, убеђена сам да би свако своје намирисао без грешке :heart:
 
Kaда си код мириса...
О томе сам давно мислила али и данас верујем... Када би нам везали очи и дали да оњушимо гомилу људи и деце, убеђена сам да би свако своје намирисао без грешке :heart:
Osim nas koji smo imali koronu i stalno tripujemo da osecamo miris paljevina,pa parfema,pa ....
 
  • Voli
Reactions: Red
Mени је оно место толико лепо да те обрадује само што га видиш и знаш да постоји.
А нису Малдиви и остали луксузи којима се људи диче што шачици злотвора дају новце док обично становништво тамо живи на депонији у беди.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top