Sta se desava kad pustite srce da govori?

50cfb36e80d1fffef267e51vd6.jpg
 
...emocijano je starije od racionalnog i zato se često dešava da robujemo nečemu a znamo da nas to ponizava ili baca pod noge nekom , ko to nije zaslužio...
Emocije su u komandi dvorežanjskog korteksa i atavistički svoje 'nagone' želi ispuniti i aqko neokorteks mu sugeriše da nije to ,- u redu ....
Srce je samo simbol za lakše odredjivanje osjećaja koji nas 'muči' i ako nema ništa sa 'dešavanjima u 'nosnom mozgu'...
Miris je glavni nosilac osjećanja i od mnogo ljeta nazad vodio je glavnu riječ dok je nadogradjen neokortex kao 'obilježje' Homo sapiensa...
 
Iskreno, najiskrenije...kada pustim srculence da govori svojim jezikom, jezikom ljubavi, tada se desi uvek isto...Ono počne da priča previše otvoreno i zanese se u svojoj otvorenosti. Toliko se zanesem, da otvorim svoju dušu do najsitnijih detalja i kazem ono sto nikada nikome nisam. Zavolim ga ludo i volim ga kako nijedna nije umela pre mene niti ce ijedna posle mene, umeti to. Brinem kao najpazljivija košuta , imama najsjajnije šarene okice. Smišljam najludja iznenadjenja kojim ću ga radovati, da se raspameti od sreće. Kada pustim srculence da luduje, uvek zavolim ludo, nenormalno puno i mnogo.Predajem se potpuno. I dušom i telom. Mislima i snovima. Rukama i dodirima. Usnama i pogledima. Kada pustim da srculence diktira svoje, uvek se u nekom zanesenom osecaju trgnem i vidim da volim iluziju od coveka, da taj neko voli ideju o meni ali da ne voli mene. Istinsku mene. Da ne prihvata istinsku damicu u meni, ranjivu devojku, neznu i pametnu sa srcem andjela, nošenu nekim traumama, strahovima i plasljivoscu jednog malenog Bambija. Svaki put kada otvorim istinski svoju dušu i pustim nekoga da "caruje" svakim milimetrom svog bica budem istinski povredjena, neshvacena i ne voljena...Ne voljeno moje istinsko Ja. Ja kakva jesam, srcem, dušom, telom i mislima. :kiss:
 
Kad te zamolim, da me slušaš, a ti mi pocneš davati savjete, nisi ucinio to što sam te zamolio.
Kad te zamolim, da me poslušaš a ti me zapocneš pitati, zašto tako razmišljam, gaziš moje osjecaje.
Kad te zamolim, da me slušaš a ti i osjetiš da moraš uciniti nešto, što bi riješilo moj problem, razocarao si me, pa neka ti zvuci cudno.
Slušaj! Sve što sam te zamolio je, samo da me poslušaš.
Ne govori, ne radi, samo me slušaj.
Sam mogu uciniti ono što je potrebno; nisam bogalj. Možda sam bez hrabrosti i neodlucan, ali nisam bogalj.
Ako nešto napraviš za mene, što znam sam i što sam moram uciniti za sebe, samo ceš povecati moj strah i moju slabost. Ali ako jednostavno prihvatiš i uzmeš za gotovo cinjenicu, da osjecam to što osjecam, bez obzira kako to nerazumno zvuci, odreci cu se potrebe da te uvjeravam šta leži iza tog mog nerazumnog osjecaja.
I kad mi samom to postane jasno, odgovor ce mi biti jasan i ne trebam tvoj savjet. Nerazumni osjecaji ce dobiti znacenje tek kad uspijem shvatiti što stoji za njima. Možda upravo zato molitve djeluju na neke ljude, jer Bog je nijem i ne daje savjete, ne pokušava urediti stvari. On samo sluša i sluša i pusti te da radiš što hoceš.
Zato molim te, samo me poslušaj i samo budi svjestan onoga što cuješ. Pa ako i ti želiš govoriti, pocekaj na svoj trenutek. Tada cu ja poslušati tebe.
:D
 
Ima onih koji daju nepobitne dokaze da mozak i srce ne mogu zajedno. Kod zaljubljenog coveka, razum je iskljucen, voden emocijama, on pravi najvece gluposti, neretko gine, samo da bi osetio malo parcence ljubavi, možda samo naznaku. Ništa više.
Sa druge strane, razuman covek ne dozvoljava srcu da prevagne, vec umno koraca kroz život. Odmereno, pažljivo, naposletku, postane bogat i uspešan. Obicno doživi duboku starost. Nije li onda bolje biti pametan i oslanjati se samo na mozak? Nije.:think:
 
Uzimali smo jedno drugom rijec iz usta; mislili smo o istim stvarima i govorili o njima na isti nacin; izgledalo je da se poznajemo godinama, a ne samo dvije nedjelje.
U životu svakog covjeka, govorio je, postoji samo jedna žena sa kojom može da ostvari savršenu vezu kao što u životu svake žene postoji samo jedan muškarac sa kojim se osjeca kompletna. Pronaci se, sudbina je malobrojnih. Svi ostali su prinudeni da žive u jednoj vrsti nezadovoljstva i neprekidne cežnje.
- Koliko je ovakvih susreta, govorio mi je u tami sobe, – jedan u deset hiljada, jedan u milion, u deset miliona?
Da, jedan u deset miliona. Sve ostalo su prilagodavanja, prolazne privlacnosti epiderma, afiniteti tijela ili karaktera, socijalne nagodbe. Poslije tog zakljucka, nisam prestajala da ponavljam: Imali smo srecu, zar ne? Ko zna šta se iza toga krije, ko to zna?
Na dan mog polaska, cekajuci voz u malenoj stanici, zagrlio me je i šapnuo mi:
- U kom životu smo se vec sreli?
- U mnogim, odgovorila sam mu i rasplakala se.
Kada budeš doživjela prvi put ljubav, shvaticeš kako protivurjecni i komicni mogu da budu njeni efekti. Dok se ne zaljubiš, dok je tvoje srce slobodno i tvoj pogled ne pripada nikome, ni jedan od muškaraca koji bi mogli da te zainteresuju ne obraca pažnju na tebe.
U trenutku kada te potpuno zaokupi jedna osoba i više te ne zanima niko drugi, odjednom te svi primjecuju, svi imaju neku lijepu rijec za tebe, svi ti se udvaraju. To je taj efekat prozora o kojem sam ti govorila: kada su otvoreni, tijelo obasjava dušu i obrnuto; sistemom ogledala oni osvjetljavaju jedno drugo. Za kratko vrijeme oko tebe se formira jedna vrsta zlatnog i toplog prstena koji privlaci i druge, kao što medvjede privlaci med.

Suzana Tamaro
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nina
Šta je bolje- voleti ili biti voljen?
Odgovora
15
Pregleda
522
Sakinna
Sakinna
Nina
Što se bore misli moje - Mihailo Obrenović
Odgovora
2
Pregleda
194
safon
S
Džudi S
Ljubav prema nekom ko nas nikada nije voleo — da li je to stvarno ljubav?
2
Odgovora
29
Pregleda
975
bas kao
B

Back
Top