Шта се чудимо,потписивање правних докумената са терористима нам се обило о главу

kao što vidimo NATO zločinci nemaju nikakvog dodira niti s poštenjem niti s pravdom to je gomila razbojnika koji se vodi profitom i dvostrukim mjerilima

Naspram ove pozadine, koju smo ovde jedva i načeli, hor po-
štovanih zapadnih intelektualaca veličao je sebe i svoje „prosve-
ćene zemLje" zbog toga što su otvorili nadahnjujuću novu epohu
humanitarne intervencije, vođeni „odgovornošću da štite", sada
posvećeni isključivo „principima i vrednostima", delajući ponese-
ni „altruizmom" i „moralnim žarom", usamljeni pod rukom vodi-
Ljom „idealističnog Novog sveta namernog da zatre nečoveč-
nost", sad u „plemenitoj fazi" njegove spoljne politike sa ,,sve-
tačkim sjajem".
Isti samoljubivi hor osmislio je i novi književni žanr, kriti-
kujući Zapad zbog toga što ne reaguje odgovarajuće na zločine
drugih (dok istovremeno brižLjivo izbegava svaki pomen sopstve-
nih). HvaLjeni su kao hrabri i neustrašivi. Malo ih je dozvolilo

Najistaknutiji primer bila je silno hvaljena i Pulicerovom na-
gradom ovenčana knjiga A Problem from Hell: America and the
Age o f Genodde (Problem iz pakla: Amerika i doba genodda), čiji
je autor Samanta Pauer, iz Karovog centra za politiku Ljudskih
prava pri Kenedijevoj školi na Harvardovom univerzitetu. Nije fer
ako kažemo da Pauerova izbegava sve američke zločine. Manji
broj njih pominje mestimično, onako uzgred, ali objašnjava ih
kao posledicu proizašlu iz drugih problema.
Pauerova, doduše, iznosi jedan očigledan slučaj: Istočni Ti-
mor - gde je, piše ona, Vašington „okrenuo gLavu na drugu stra-
nu" - to jest, tako što je odobrio invaziju; što je smesta isporu-
čio Indoneziji novu opremu za protivpobunjeničke operacije; što
je vezao ruke UN i postigao da budu „krajnje neefikasne" u na-
stojanju da spreče agresiju i pokolje, kako se u svojim memoari-
ma s ponosom prisećao američki ambasador u UN Danijel Patrik
Mojnihan; i što je narednih četvrt veka nastavio da pruža odluč-
nu diplomatsku i vojnu podršku na način ukratko nagovešten u
knjizi.
 
Маракана је у Бразилу.
64г када је коначно завршена примила је 95,000 гледалаца и тада су сви узвикали ово је МАРАКАНА као у Бразилу.И тако јој остаде вечни надимак за век векова.
 
evo što se krije iza svake intervencije NATO ZLOČINACA podsjeća me na DOSove posljedice revolucije u srbiji..

Godine 1995. Vašington je procenio da je tortura Haićana
dovoljno dugo trajata i Ktinton je poslao marince da svrgnu hun-
tu i vrate na položaj izabranu vlast - ali pod ustovima za koje je
bilo sigurno da će uništiti ono što je ostalo od haićanske privre-
de. Ponovo uspostavljena zakonita vtada bita je primorana da pri-
hvati nemilosrdni neoliberalni program bez ikakvih barijera za
američki izvoz i investicije. Haićanski farmeri koji gaje pirinač
veoma su efikasni, ali ne mogu se nadmetati s odtično subvenci-
onisanim poljoprivrednim poslovanjem u Sjedinjenim Državama,
što je doveto do očekivanog kolapsa. Mata ali uspešna firma na
Haitiju proizvodila je piteće meso. Međutim, Amerikanci ne vote
tamne delove piletine, pa su ogromni američki konglomerati ko-
ji proizvode pileće meso želeli da utrape nepoželjne, jeftine
komade mesa drugima. Pokušavali su da to urade u Meksiku i
Kanadi, ali to su uređena društva koja imaju načina da spreče ne-
zakoniti uvoz jeftine robe. Haiti je bio prisiljen na bespomoć-
nost, i tako je čak i ta maia industrija bila uništena. Priča se
nastavlja postajući samo još ružnija, i nema potrebe da je ovde
razmatramo'
Ukratko, Haiti se uklapa u dobro poznat obrazac i predsta-
vLja naročito sramnu ilustraciju u pogledu načina na koji su Hai-
ćani mučeni, prvo od Francuske i SAD, što je delimično kazna
zbog toga što su se usudili da budu prva zemlja slobodnih Ljudi
na hemisferi.
 
Кад ће Српска листа да обори косовску Владу?

Ако су чували Владу Рамуша Харадинаја, не морају и Куртијеву.
Srpska lista ne moze da obori Kurtijevu vladu. Kurti ima sam 52 poslanika.
 
64г када је коначно завршена примила је 95,000 гледалаца и тада су сви узвикали ово је МАРАКАНА као у Бразилу.И тако јој остаде вечни надимак за век векова.
Фламенго и Флуминенсе су велики клубови,волео би да мој парни ваљак одигра коју текму са таквим великанима светског фудбала. Што ти спомињеш овде звезду,то само свети Бог зна. Маракана је у Бразилу дечко.
 
Partijska linija budno se čuva. Da navedem nekoliko trenut-
nih primera: povodom nezavisnosti Kosova, Volstrit džornal je na-
pisao da je srpsku policiju i vojsku ,,iz pokrajine isterala vazdu-
šna kampanja [1999] koju su predvodile Sjedinjene Države, osmi-
šljena da zaustavi brutalni pokušaj diktatora Slobodana MiLoševi-
ća da protera iz pokrajine većinsko aLbansko stanovništvo" (25.
februar 2008). Frensis Fukujama isticao je u Njujork tajmsu (17.
februar 2008) kako „posLe iračkog debakLa" ne smemo zaboraviti
važnu pouku devedesetih ,,da bi snažne zemlje poput Sjedinjenih
Država trebalo da koriste svoju moć da brane Ljudska prava i pro-
nvovišu demokratiju": ključni dokaz je to da je „etničko čišćenje
ALbanaca na Kosovu zaustavljeno tek NATO bombardovanjem
Srbije".
Urednici liberalnog časopisa Nju ripablik pisali su da se Mi-
lošević ,,dao na posao da zavede mir na Kosovu služeći se svojim
omiljenim sredstvima: masovnim proterivanjem, sistematskim si-
lovanjima i ubistvima", aLi da Zapad srećom nije hteo da toleriše
taj zločin ,,i tako je NATO, u martu 1999, započeo svoju vazdu-
šnu kampanju" sa ciljem da stavi tačku na „pokoLje i sadizam".
„Taj košmar ima srećan kraj iz jednog jednostavnog razloga: Za-
pad je upotrebio svoju vojnu silu da ih spase" (12. mart 2008).
Urednici su dodali: „Morali biste imati srce nekog kremaLjskog
funkcionera, pa da vas ne dirne prizor koji se odigravao na uLica-
ma kosovskog glavnog grada Prištine" dok su prosLavljaLi „prime-
ren i pravedan epilog poslednjeg masovnog zLočina dvadesetog
veka". Ne tako egzaltiranim već konvencionalnim rečima, Saman-
ta Pauer piše da su „zLočini Srbije, razume se, podstakli NAT0 na
akciju".
Navođenje primera stvara zabludu, zato što se doktrina odr-
žava takoreći jednodušno i prilično strastveno, ili bi možda
„očajnički" bio boLji izraz. Pomen „kremaljskih funkcionera" pri-
meren je na način koji urednici Nju ripablika svakako nisu imali
na umu. Retki napori da se navode nesporne i dobro dokumento-
vane informacije izazivaju upečatljive izlive gneva, onda kad se
naprosto ne ignorišu.
Informacije su neobično bogate, a činjenice prezentovane u
besprekornim zapadnim izvorima su eksplicitne, konzistentne i
opširno dokumentovane. Izvori obuhvataju dve glavne kompila-
cije koje je Stejt dipartment objavio kako bi opravdao bombardo-
vanje i mnoštvo dokumenata iz OEBS-a, NATO-a, UN i drugih or-
ganizacija. Tu su i britanske parlamentarne istrage. Pre svega, tu
su vrlo poučni izveštaji posmatrača OEBS-ove Kosovske verifika-
cione misije uspostavljene u vreme oktobarskog prekida vatre ko-
ji je ispregovarao američki ambasador Ričard Holbruk. Posmatra-
či su već posle nekoliko nedelja redovno izveštavali s terena, sve
do 19. marta, kad su bili povučeni (i pored prigovora Srbije) u
sklopu priprema za početak bombardovanja 24. marta.
Dokumentovane informacije tretiraju se, što bi rekli antro-
polozi, s „ritualnim izbegavanjem". Postoji i valjan razlog za to.
Dokazi, koji su nedvosmisleni, ostavljaju partijsku liniju u fron-
clama. Standardna tvrdnja kako su „srpska zverstva, razume se,
podstakla NATO na akciju" direkno izvrće nedvosmislene činjeni-
ce: akcija NATO-a podstakLa je zločine Srbije, baš kao što se i
očekivalo.^'
Zapadna dokumentacija otkriva da je na Kosovu bilo gadno
pre bombardovanja - mada, nažalost, ne po međunarodnim stan-
dardima. Izveštaji navode oko dve hiljade poginulih u godini pre
NATO bombardovanja. ZLočine su u jednakoj meri počinjavale ge-
rilske jedinice OVK koje su napadale iz Albanije i bezbednosne
snage SRJ. U izveštaju OEBS-a se vrlo precizno rezimira: „Ciklus
sukoba mogu se generaLno opisati" kao napadi OVK na srpsku po-
liciju i civile, „nesrazmerni odgovor vlasti SRJ" i „obnavljanje ak-
tivnosti OVK".
 
Фламенго и Флуминенсе су велики клубови,волео би да мој парни ваљак одигра коју текму са таквим великанима светског фудбала. Што ти спомињеш овде звезду,то само свети Бог зна. Маракана је у Бразилу дечко.
МАРАКАНА се звала све до новог имена Рајко Митић.А надимак јој је остао јер сви када иду ка њему кажу идем на МАРАКАНУ.Дакле доста о овоме врати се на тему.
 
МАРАКАНА се звала све до новог имена Рајко Митић.А надимак јој је остао јер сви када иду ка њему кажу идем на МАРАКАНУ.Дакле доста о овоме врати се на тему.
Дечко,ти си је започео. Ја ти само дочаравам који си фудбалски цицибан. Ае бре пали и ти и твоји Крцунови сведоци.
 
Дечко,ти си је започео. Ја ти само дочаравам који си фудбалски цицибан. Ае бре пали и ти и твоји Крцунови сведоци.
Тешко је тебе укапирати у ком свету живиш.Размисли мало о свом кратком фитиљу без експлозива.
 

Back
Top