Šta nosim danas - Vol. 2

20121006271.jpg
 
I tako kupim ja pre neki dan crni keper oversized šorc. Sa falticama.

Liči na onaj koji Aleksandra Duma nosi na posao.

I onda ja po ugledu na Aleksandru Dumu samouvereno krenem da planiram kombinacije za moj posao u šorcu-+crne ili sive pune čarape+salonke/čizme i td i td.
S tim da nisam bila sigurna kako će moje drage koleginice računovođe prihvatiti šorc na duplo mlađoj inženjerki u muškoj službi, tako da sam rešila najpre da ga testiram.
Test se zvao-odlazak u pozorište. :cool:

Gledala se predstave Fakebook, Marinko Madžgalj, Danijela Vranješ, Milutin Milošević (:heart:) i tako... Karte rezervisane nedelju dana unapred, kombinacija osmišljena na dan kupovina šorca, šorc popeglan, sve pet...

Odemo mi na blagajnu pozorišta da preuzmemo karte-kad ono PRVI red.
U Bitefu nema bine, glumci tačno ispred mene. Tj, da budem preciznija ispred mene tačno sto sa Marinkom Madžgaljem i nekom ogromnom podnom lampom. :mrgreen:

I tu mene krene da kopka-da li je pristojno doći u šorcu u pozorište ili ipak ne? Hm hm hm... :think:
Utešim se ja nekako da je ionako svejedno kad se ugasi svetlo da li sam u šorcu ili u mini suknji, a u mini suknji je kao svakako pristojno doći u pozorište, namestim se kao što sam videla da se nameštaju voditeljke na TV-u kad obuku mini suknju i odlučim da čekam da wse ugase svetla.

I ugase se svetla. Mrak.
Onda Marinko Madžgalj ustane sa stolice i upali se ona njegova podna lampa. I osvetli njega i mene... :eek::sad2:

I tako krene predstava, u krugu ja i on, senka od mojih nogu do kraja bine. Tj ne do kraja bine nego tačno do Milutina Miloševića koji sedi na nekoj WC šolji na kraju bine.:zper:

Posle dvadesetak minuta, naviknem vam se ja na svetla pozornice, još me samo onaj šorc žulja al dobro...

U jednom trenutku izlazi Milutin Milošević napred, staje tačno ispred mene i obrati mi se. :eek:
-Između mene i Vase je ZID. Vi treba da se prvite kao da ja ne postojim. Kao da se gledamo u bioskopu. I mi možemo da komuniciramo tako što ćete pisati po mom zidu, ali zid neće prestati da postoji. I to je suština fejkbuka. I cele ove predstave. Zid!
i nagne se on prema meni i nacrta rukama kao neki kvadrat.

U tom trentku nisam više bila sigurna da li je ovo deo predstave ili me je dotični pročitao, tj. moju veliku želju da između mene, mog šorca i njih postoji zid. I da taj zid po mogućstvu bude takav da ja vidim njih a oni vide ogledalo. Kao na saslušanju.
Pošto nisam znala šta drugo u datoj situaciji, ja krenem da se smejem.

Naravno, Milutin Milošević registruje moj smeh i nastavi da recituje
-Šta je smešno? Ova predstava je smešna? Hoćeš da kažeš da je Fejkbuk sranje? Pa i JESTE sranje! :rtfm:

I okrene se onako demonstrativno tako da mu kaiš od ogrtača maltene okrzne moje noge u šorcu i ode.
Od tog trenutka prestala sam definitivno da obraćam pažnju na šorc. Počela sam da mislim kako da se osvetim za pretrpljen šok.

Evo slika kombinacije za predstavu, za one koje mrze da čitaju dugačke tekstove... :zper:
06102012594.jpg
06102012598.jpg


PS:
Raspitala sam se. Cela recitacija jeste bila deo predstave. Uključujući i onaj deo kad on kaže da je Fejkbuk sranje.

E da, mislim da ipak neću doći na posao u šorcu. Bar ne u skorije vreme. ;)

PPS:
(Terasko, doveo si me do limita kad je u pitanju kratko i usko. DEFINITIVNO!) :evil:
 
Poslednja izmena:
I tako kupim ja pre neki dan crni keper oversized šorc. Sa falticama.

Liči na onaj koji Aleksandra Duma nosi na posao.

I onda ja po ugledu na Aleksandru Dumu samouvereno krenem da planiram kombinacije za moj posao u šorcu-+crne ili sive pune čarape+salonke/čizme i td i td.
S tim da nisam bila sigurna kako će moje drage koleginice računovođe prihvatiti šorc na duplo mlađoj inženjerki u muškoj službi, tako da sam rešila najpre da ga testiram.
Test se zvao-odlazak u pozorište. :cool:

Gledala se predstave Fakebook, Marinko Madžgalj, Danijela Vranješ, Milutin Milošević (:heart:) i tako... Karte rezervisane nedelju dana unapred, kombinacija osmišljena na dan kupovina šorca, šorc popeglan, sve pet...

Odemo mi na blagajnu pozorišta da preuzmemo karte-kad ono PRVI red.
U Bitefu nema bine, glumci tačno ispred mene. Tj, da budem preciznija ispred mene tačno sto sa Marinkom Madžgaljem i nekom ogromnom podnom lampom. :mrgreen:

I tu mene krene da kopka-da li je pristojno doći u šorcu u pozorište ili ipak ne? Hm hm hm... :think:
Utešim se ja nekako da je ionako svejedno kad se ugasi svetlo da li sam u šorcu ili u mini suknji, a u mini suknji je kao svakako pristojno doći u pozorište, namestim se kao što sam videla da se nameštaju voditeljke na TV-u kad obuku mini suknju i odlučim da čekam da wse ugase svetla.

I ugase se svetla. Mrak.
Onda Marinko Madžgalj ustane sa stolice i upali se ona njegova podna lampa. I osvetli njega i mene... :eek::sad2:

I tako krene predstava, u krugu ja i on, senka od mojih nogu do kraja bine. Tj ne do kraja bine nego tačno do Milutina Miloševića koji sedi na nekoj WC šolji na kraju bine.:zper:

Posle dvadesetak minuta, naviknem vam se ja na svetla pozornice, još me samo onaj šorc žulja al dobro...

U jednom trenutku izlazi Milutin Milošević napred, staje tačno ispred mene i obrati mi se. :eek:
-Između mene i Vase je ZID. Vi treba da se prvite kao da ja ne postojim. Kao da se gledamo u bioskopu. I mi možemo da komuniciramo tako što ćete pisati po mom zidu, ali zid neće prestati da postoji. I to je suština fejkbuka. I cele ove predstave. Zid!
i nagne se on prema meni i nacrta rukama kao neki kvadrat.

U tom trentku nisam više bila sigurna da li je ovo deo predstave ili me je dotični pročitao, tj. moju veliku želju da između mene, mog šorca i njih postoji zid. I da taj zid po mogućstvu bude takav da ja vidim njih a oni vide ogledalo. Kao na saslušanju.
Pošto nisam znala šta drugo u datoj situaciji, ja krenem da se smejem.

Naravno, Milutin Milošević registruje moj smeh i nastavi da recituje
-Šta je smešno? Ova predstava je smešna? Hoćeš da kažeš da je Fejkbuk sranje? Pa i JESTE sranje! :rtfm:

I okrene se onako demonstrativno tako da mu kaiš od ogrtača maltene okrzne moje noge u šorcu i ode.
Od tog trenutka prestala sam definitivno da obraćam pažnju na šorc. Počela sam da mislim kako da se osvetim za pretrpljen šok.

Evo slika kombinacije za predstavu, za one koje mrze da čitaju dugačke tekstove... :zper:
06102012594.jpg
06102012598.jpg


PS:
Raspitala sam se. Cela recitacija jeste bila deo predstave. Uključujući i onaj deo kad on kaže da je Fejkbuk sranje.

E da, mislim da ipak neću doći na posao u šorcu. Bar ne u skorije vreme. ;)

PPS:
(Terasko, doveo si me do limita kad je u pitanju kratko i usko. DEFINITIVNO!) :evil:

TOOOOOOOOO TRILIJAN BRAAAAAVO
SAMO TI JE BIILO GLUPAVO STO SI TOLIKO RAZMISLJALA O SORTSU I IDI NA POSAO TAKO PA IMAS TAMNE CARAPKE OU YEA
 
Po meni, mnogo šarenila...Suknja deluje kao da je od nekog poliestera. Ne uklapa se u texas i tanko maramče i bluzicu

MEENI JE TO VIISE KAO NEEEKI LINOLEUM :think:
Mešavina pamuka i lana... Zato se tako i gužva. Poliester zaobilazim u širokom luku.
;)
Slikala sam telefonom pod neonskim svetlom lifta pa nisu neke slike...

TOOOOOOOOO TRILIJAN BRAAAAAVO
SAMO TI JE BIILO GLUPAVO STO SI TOLIKO RAZMISLJALA O SORTSU I IDI NA POSAO TAKO PA IMAS TAMNE CARAPKE OU YEA
:P
Pa dobro, ja malo preterujem da bude bolja priča. Mislim, i tortu kad praviš, bolje da ima malo više fila! :cool:
 
Šorc deluje nekako "kockasto" :think:
Gruba forma, istina...ali udoban i drag. :)
ovo prvo je i kul i moderno ovo drugo je haoticno, nisi goru duzinu sortsa mogla da odaberes
Hvala. Bolje deluje na obucu sa stiklom, ali baletanke su zakon za setanje...plus duzina sorca se prilicno "popne" kad se sedne, pa je meni taman, posto preferiram "konzerva" stil... ;)
boje su divne i ima smisla, a za sorts se slazem malo cudno stoji na tebi, deluje glomazan bez obzira sto bi trebao biti siri.:)
Jeste grube forme i siri, ali ga volim...ustvari volim kombinaciju usko/siroko, posto je majica bas uska, sorc i dzemperak su siri...
Hvala svima za komentare ovde i u repkama.
 

Back
Top