evolucija nas podseca da smo zivotinje stvorene prirodnom selekcijom,sa jasnim ciljem a to je razmnozavanje i samoodrzanje.jos niko nije presao niceovo uze (na kojem nema osvrtanja i zastajanja)izmedju zivotinje i 'natcoveka'.mi vise nismo priroda sama po sebi,vec priroda u susretu sa ljudskim pitanjima.ja tu dileme nikada nisam pravio,uvek sam imao odbojan osecaj prema onima sto bi hteli da preko noci sve promene.sta nas navodi na samounistenje?navodi nas to sto covek susrece sebe.ludilo se javlja kad covek ne savlada sva pravila igre,kako bi sebi ostavio prostora da ih prekrsi,sa posledicama pozitivnim po njega.depresija i te zayebancije nastaju onda kada covek izgubi volju da stvori nesto vredno
a ljubav je merilo svih tih vrednosti.jedino istinska ljubav baca senku na iluzornu dragocenost vremena i dopusta kontrolu nad umom a ne da um koristi nas,tu se nalazi raskrsce izmedju opstati i postati.