Sta mozete pomenuti kao svoj utisak nedelje?

Moj utisak nedelje je:Nemili napad na naseg Premijera u BiH-a kada je bio u Srebrenici.To je zaista jedan necivilizacijski cin.Ja i dan danas,pijem tablete
"Bensedina-a" tri puta dnevno,jer sam pretrpeo nervni sok,zbog tog napada.Vise bih voleo,da mene napadne bilo ko,i da mi se desi bilo sta,nego da stradaju
(nedaj boze) G.Nikolic,ili G.A.Vucic..Ja to gledam ovako,ja sam sitan sraf,u masini,koja se zove Drzava Srbija.Ja i ako nestanem,bez mene se moze.Ali
zamislite,da nestane onaj,koji je na celu drzave.Dakle svaka komparacija je izlisna.Hvala Bogu,sve se dobro zavrsilo.Valjda cu opet,kroz izvesno vreme,
moci nesmetano da nocu spavam.
 
Kratka priča. Vozio sam se bajsom po parku, na mene niotkuda naleteo mališan u jednom od onih mini-električnih autića i zveknuo me po prednjem točku, te sam morao, da mali ne bi se odbio i zveknuo u obližnji štand sa kokicama ili frižider sa sladoledom da ga mic po mic propuštam, pomerajući točak i volan u smeru u kome ga je vodio motor, te smo obojica preživeli. Kao i lokalni prodavači grickalica i prolaznici. Klinjo je samo nastavio da praši dalje, neometen. Nedaleko od mesta nezgode, stajao je par, rekao bih moguće njegovi roditelji, ali svakako nečiji roditelji, koji su umirali od smeha.
Da se mali prevrnuo ili odbivši se zakucao u nekoga ili nešto, nisam siguran da bi im to sve bilo zanimljivo.

Moj utisak je ta efemeralnost ljudske spoznaje. I generalna oduzetost od sposobnosti za razmišljanje u alternativnim tokovima, običnog čoveka. Koji vide samo jednu, konstantnu struju, sve vreme. Koja im odredjuje srećna i nesrećna stanja, i inhibira granice do kojih im seže svest.
No, točak je u redu, mali je u redu. Kontinuitet vremena je u redu. Ali i da je boing kojim slučajem pao na obližnju crkvu, pitam se, bi li ovi ljudi i primetili?
 

Back
Top