sta mislite?

Ej, igrajte se vi i dalje...........:-D
Ja moram ići, Žaki me čeka tu dole, ispred zgrade, idemo na slodoled......:-D
A nema ni potrebe, Nata kaže sve što bih i sama rekla, tako da..........:-D
 
e i ja sam stidljiv... jednom sam bio gladan i nisam hteo da kaze... ma neeeeee..... to je stara fora... decko, imas li jos onih tvojih mudrijaskih knjiga? secate se tog crtanog filma? meni je bio omiljen... nije... dusko dugousko mi je omiljen...
 
ne razumem u cemu je problem... pogledaj gore i videces da pise "svastara"! to znaci da moze da se postavi bilo koja tema sve dok ne vredja nekoga... pretpostavljam... jedino ako necemo da treniramo strogocu... u tom slucaju...
 
batka_mija:
jel postoje zmajevi? ali oni pravi, sto su zivotinje?

kako da ne

Priča o vitezu i zmaju
Vitez je živio sa zmajem. Jedino pravilo koje je imao da ga u tom zajedničkom životu vodi iz dana u dan bilo je da o zmaju ne smije imati nikakvu predodžbu. Takve je vrste bio taj zmaj. Svaki put, apsolutno svaki, vitez je morao početi od nule, kao da su se upoznali prije deset sekundi; svaki put, apsolutno svaki, zmaj je bio drukčiji, apsolutno drukčiji. Jednom bi on i vitez dočekali sitne jutarnje sate na tepihu ispred kauča, okruženi ispražnjenom pivskom ambalažom, hihoćući i grohoćući; sutradan bi zmaj bio zvijer koja kidiše na viteza dok se ovaj vraća s posla, kidiše smrtno ozbiljno i krvožedno, s namjerom da ubije, i na vitezu je bilo da se brani kako zna i umije. Preksutra bi, pak, zmaj bio žena, ševio bi viteza besramno i bezgranično. Pa bi se zmaj pretvorio u samog viteza. Onda, opet, zmaj jednostavno ne bi radio ništa pod milim bogom, ležao bi okrenut zidu i eto ti. Svaki, apsolutno svaki put zmaj je bio drukčiji, svaki je put njihov odnos počinjao iznova, uvjeti su bili drugačiji, a o sitno tiskanim dopunama uvjeta da i ne govorimo.

Interesantno je da je vitez u tome napredovao. Očito je od početka već imao talenta za tako što; ipak je bio vitez, ne? Kako su tekli dani, mjeseci, čak godine, vitezu je trebalo sve manje vremena da otkrije tko je — ili što — zmaj ovaj put, i sve je brže i točnije vitez odlučivao (a to je možda još važnije) kako će se prema tom aktualnom zmaju postaviti. Kad je zmaj tražio nježnost, vitez je davao nježnost; vitez je bio bek kad je zmaj bio golman; bio je Orfej zmajevoj Euridiki, Jago zmajevom Otelu, Mujo zmajevom Hasi, kugla zmajevom stošcu, žohar, strast i mobitel zmajevom hadezeu (zmaj je znao zbilja zabrijati).

Vitezove su greške bivale sve rjeđe, ili barem drukčije. Na početku se, naime, vitezu dešavalo da ode ukrivo; onda mu nije ostajalo drugo nego da se, krvareći iz rane na trbuhu ili umirući od srama i jeda, odvuče do najbliže ambulante ili najbližeg prijatelja, već prema potrebi. Ponekad, opet, vitez ne bi ni znao da je pogriješio, a takve se greške prenose u sljedeći dan, akumuliraju se, pa budu daleko opasnije i dalekosežnije od svih ozljeda fizičkih i duhovnih. No vitez je, čuli smo, bio talentiran; uvijek bi nekako uspio preživjeti, i samim je time napredovao.

Zvuči paradoksalno (jer zmaj je bio svaki dan drukčiji), ali vitez je njega sve bolje čitao. Da, više nego par puta imao je više sreće nego pameti. No ponekad — i sve češće, ne budi mu uroka — vitezu je pomagala tinktura mašte i otvorenosti, uz dodatak par zrna pamćenja (vlastitih) grešaka. Premda je zmaj znao biti u zbilja gadnim furkama — svejedno da li pozitivnim ili negativnim — vitez je uglavnom znao naći ono-što-god-to-bilo, onaj sitan ali kritičan potez, zahvaljujući kojem bi mogli dalje, u sljedeći krug, sljedeći dan i sljedeći problem.

Dapače, nakon izvjesnog broja problema, dana, krugova, mjeseca, možda čak godina, vitez se i prema svemu ostalom u svom životu — prema kolegama s posla, ljudima u U-bahnu, psima i mačkama, svojim roditeljima i poštaru, reklamama i bankomatima — počeo ponašati kao da su zmaj, počinjući s njima apsolutno svaki put ispočetka, bez pred-predodžbe. (Da ne napominjem da je svatko od njih i mogao biti zmajeva aktualna preobrazba.) I gle! to je također palilo. Rezultati su, štoviše, bili iznenađujući i za viteza, i za njegovu okolinu. Jedan po jedan, životi onih koje bi vitez sretao mijenjali su se, ali to je već druga priča.

Sad, mislim da vam nije nikakav problem odgovoriti na pitanje je li vitez volio zmaja. Međutim, ono što meni nije jasno, ono što me — kako prolaze dani, mjeseci, čak godine — sve više i sve intenzivnije zaokuplja — jest pitanje koje si vitez, zbog prirode posla, nikad ne smije postaviti.

Je li zmaj volio viteza?

(1998)
 
batka_mija:
ne razumem u cemu je problem... pogledaj gore i videces da pise "svastara"! to znaci da moze da se postavi bilo koja tema sve dok ne vredja nekoga... pretpostavljam... jedino ako necemo da treniramo strogocu... u tom slucaju...

E neka si rekao......i ja tako mislim,ali izgleda se samo određene osobe opominju.......tvoja tema mi se baš sviđa i ne vidim u čemu je problem........i ko je sad taj Oksi da te opominje...........:-D
 

Back
Top