Šta je život?

Pa ima,mikro se kaže kada je toliko malo da oko ne vidi,a makro suprotno.veliko da oko ne vidi veličinu,jer si eto ..mali.

elemente makro sistema vidiš (Zemlja i ostale planete, galaksije, itd)
ali mikro svet 'atoma' ne vidiš nego samo možeš da ga upoređuješ sa makro sistemom po nekim definicjama hemičara i fizičara

gledano iz banalne perspektive, loptu vidiš golim okom sa neke udaljenosti relativne udaljenosti, ali zrnce peska ne vidiš koji je pored lopte
ovo je samo komparacija vidljivog i nevidljivog sa zemaljske tačke gledišta, stim što ćeš planetu videti sa teleskopom ali 'atom'nećeš mi sa najjačim mikroskopom
 
elemente makro sistema vidiš (Zemlja i ostale planete, galaksije, itd)
ali mikro svet 'atoma' ne vidiš nego samo možeš da ga upoređuješ sa makro sistemom po nekim definicjama hemičara i fizičara

gledano iz banalne perspektive, loptu vidiš golim okom sa neke udaljenosti relativne udaljenosti, ali zrnce peska ne vidiš koji je pored lopte
ovo je samo komparacija vidljivog i nevidljivog sa zemaljske tačke gledišta, stim što ćeš planetu videti sa teleskopom ali 'atom'nećeš mi sa najjačim mikroskopom
I dodatni faktor: Ni šarafe na točkovima automobila ne vidiš ako se točak okreće dovoljno brzo! Vidiš samo nekakav 'razmazani' prsten....
 
Ja to NE želim drugačije da nazovem, ja to hoću da VIDIM! Druga je stvar, čak kada bi se i mogao smanjiti na veličinu protona i ući u jezgru, pitanje šta bi vidio zbog (eventualne) velike brzine protona i neutrona?
Ja bih prosto otišao u makro nivo,u smislu,ti si na planeti,planeta već kruži brzo oko sunca,negde oko 107.000 km/h. (gruba brojka). Zaštićen si blagodatima naše drage planete,jer ima omotač,koji te štiti od raznih loših stvari,kao radijacija sunca primer,i još još dosta toga,da to ne osetiš,sve bi otišlo u majčinu u suprotnom.
 
elemente makro sistema vidiš (Zemlja i ostale planete, galaksije, itd)
ali mikro svet 'atoma' ne vidiš nego samo možeš da ga upoređuješ sa makro sistemom po nekim definicjama hemičara i fizičara

gledano iz banalne perspektive, loptu vidiš golim okom sa neke udaljenosti relativne udaljenosti, ali zrnce peska ne vidiš koji je pored lopte
ovo je samo komparacija vidljivog i nevidljivog sa zemaljske tačke gledišta, stim što ćeš planetu videti sa teleskopom ali 'atom'nećeš mi sa najjačim mikroskopom
Ograničenje,šta da se radi. Kako bre se ne vidi atom? Odakle si to izvukao?
 
Poslednja izmena:
I dodatni faktor: Ni šarafe na točkovima automobila ne vidiš ako se točak okreće dovoljno brzo! Vidiš samo nekakav 'razmazani' prsten....

naravno...rekoh već, vidimo sam reakciju ili delovanje neke materije ili bolje rećeno - entiteta delovanja koje su naučnici nazvali 'atom'
mogli su da ga nazovu i mića iza kafića, burek ili trt milojka, svejedno
 
naravno...rekoh već, vidimo sam reakciju ili delovanje neke materije ili bolje rećeno - entiteta delovanja koje su naučnici nazvali 'atom'
mogli su da ga nazovu i mića iza kafića, burek ili trt milojka, svejedno
Mogli su i tebe da nazovu mama i tata nekim pogrdnim imenom kada si se rodio,ali neće sina da upropaste pogrešnim nazivom.
Gledaj fotke atoma na netu,ne maltretiraj me molim te tim glupostima.
 
Za početak malo 'žestoke' naučne fantastike: Zamislimo da imam skener koji bi detektovao svaki atom i njegov prostorni raspored u meni. Zatim, da imam opremu sa kojom mogu da napravim IDENTIČNU kopiju sebe.
I onda jednostavno pitanje: Da li bi ta kopija imala moju svest i pamćenje na moj prošli život do trenutka skeniranja?
Cek d`odgledam seriju "Picard", tek sam prvu epizodu video, pa cu ti javim.:):lol:
 
Po meni zivot je:
S v e s t
Svest oblikovan u materiju i manifestuje se kroz svescu i moze se doziveti kroz zivot na dva suprotna oblika:
srecu-tugu

Mnogo faktora uticu na to kakav ce zivot biti svakog pojedinca..
Trenutni sistem uredjen na zemlji tako da je jedino merilo vrednosti za sve pa i zivot je (novac)ali nije jednak za sve.

I uvek je to nesto sa dve krajnje suprotnosti:

Zivot - Smrt
srecan-nesrecan,
zdravlje-bolest,sit-gladan,
mlad-star..itd.,i sve zavisi kako za koga,
pa je sama definicija sta je zivot - nejasna!

Za ovo drugo verujem da taj molekul ili atom uvek zadrzava nekako tu informaciju,a zasto ne mozemo da se setimo svih stvari i dogadjaja iz proslosti.
Ne bih znao na ovo precizno da odgovorim ali bih se zapitao.
da ako s v e s t
postoji onda izvoriste nam je (mozak) jel tako
ali ciji?
Nas sigurno nije.
On je sigurno samo primitivni prijemnik,
A gde je tu predajnik.,ili nam se sve tako cini nerazumno..
 
Po meni zivot je:
S v e s t
Svest oblikovan u materiju i manifestuje se kroz svescu i moze se doziveti kroz zivot na dva suprotna oblika:
srecu-tugu

Mnogo faktora uticu na to kakav ce zivot biti svakog pojedinca..
Trenutni sistem uredjen na zemlji tako da je jedino merilo vrednosti za sve pa i zivot je (novac)ali nije jednak za sve.

I uvek je to nesto sa dve krajnje suprotnosti:

Zivot - Smrt
srecan-nesrecan,
zdravlje-bolest,sit-gladan,
mlad-star..itd.,i sve zavisi kako za koga,
pa je sama definicija sta je zivot - nejasna!

Za ovo drugo verujem da taj molekul ili atom uvek zadrzava nekako tu informaciju,a zasto ne mozemo da se setimo svih stvari i dogadjaja iz proslosti.
Ne bih znao na ovo precizno da odgovorim ali bih se zapitao.
da ako s v e s t
postoji onda izvoriste nam je (mozak) jel tako
ali ciji?
Nas sigurno nije.
On je sigurno samo primitivni prijemnik,
A gde je tu predajnik.,ili nam se sve tako cini nerazumno..
Већина живог света нема свест.

Зато је живот неизлечива "болест", увек се завршава на исти начин.
 
Za početak malo 'žestoke' naučne fantastike: Zamislimo da imam skener koji bi detektovao svaki atom i njegov prostorni raspored u meni. Zatim, da imam opremu sa kojom mogu da napravim IDENTIČNU kopiju sebe.
I onda jednostavno pitanje: Da li bi ta kopija imala moju svest i pamćenje na moj prošli život do trenutka skeniranja?
To se u neku ruku vec desava jer od detinjstva do zrelog doba gotovo ni jedan atom u nasem telu nije isti.
 
За око 3 године се у човеку промене све ћелије меких ткива, а за 7 и коштаног ткива (ако се добро сећам).

Дакле, после 7 година све је у нама промењено, али ми остајемо исти ми.

Додуше, устаљено је мишљење да се не мењају ћелије можданог ткива, да трају колико и човек, мада последњих пар деценија има и мишљења да се неке ћелије можданог ткива мењају. То неке, не значи, још увек све, па тако испада да друга ткива не старе, док мозак стари, да неке ћелије умиру а не замењују се новим те имамо појаву старачке деменције. У свему овоме не узимам у обзир болести.
 
Mozda se ne menjaju kompletne mozdane celije ali i one se snabdevaju hranljivim elementima gde verovatno dolazi do neke razmene materije na molekularnom i atomskom nivou.

Postoji slican misaoni eksperiment, kazu da ljudi svesno funkcionisu samo sa jednom hemisferom mozga (polovinom) pa ako bi podelili mozak na dva dela i ostavili obe polovine u zivotu u kojoj polovini bi bila nasa svest a u kojoj neko drugi?
 
За око 3 године се у човеку промене све ћелије меких ткива, а за 7 и коштаног ткива (ако се добро сећам).

Дакле, после 7 година све је у нама промењено, али ми остајемо исти ми.

Додуше, устаљено је мишљење да се не мењају ћелије можданог ткива, да трају колико и човек, мада последњих пар деценија има и мишљења да се неке ћелије можданог ткива мењају. То неке, не значи, још увек све, па тако испада да друга ткива не старе, док мозак стари, да неке ћелије умиру а не замењују се новим те имамо појаву старачке деменције. У свему овоме не узимам у обзир болести.
ALI! Promene većina ćelija ne utiču na PAMĆENJE? Ili ipak, promene/zamene ćelija u mozgu dovode do ZABORAVLJANJA? Ili ipak, iako smo mislili da smo nešto zaboravili, SETIMO se kada vidimo neku staru fotografiju ili slično?
 
"Verujem da je život poput reke i da većina ljudi uskače u tu reku nikada zaista ne odlučivši gde žele završiti. I tako za vrlo kratko vreme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova. Kada stignu do mesta gde se rijeka račva, oni ne odlučuju svesno kamo žele poći ili koji im smjer odgovara. Oni jednostavno "idu kako ih voda nosi". Postaju deo gomile ljudi koju usmeravaju događaji umesto njihovih vlastitih vrednosti. Zbog toga osećaju da nemaju nadzor. Ostaju u tom nesvesnom stanju sve dok ih jednog dana ne probudi zvuk razbesnele vode. Tada otkrivaju da se nalaze dva metra od slapova Nijagare u čamcu bez vesla. U tom trenutku kažu: "Oh, k vragu!" Ali, tada je već kasno. Nalaze se pred padom. Ponekad je to emocionalan pad. Ponekad je pad telesan. Ponekad je reč o finansijskom padu. Velika je verevatnoća da je ono što vas trenutno opterećuje u životu moglo biti izbegnuto boljom odlukom uzvodno."
Anthony Robbins
 

Back
Top