Šta je uzrok bezdušnosti medju ljudima?

Razlog apatije i mizernog covekovog stanja i pogleda na sveta jeste vid programa (eufemizam za vaspitanje, kulturu) kojim se covek hrani od malena. Da je nista drugo do hrpa mesa cija je jedina svrha u zivotu nagomilovanje materijalistickih poduhvata i akolada, dostignuca zarad sopstvene samoodrzivosti. "Hej, znaj da ces jednog dana umreti - u cemu je svrha da se brines o drugima i gajis saosecajnost? Zapamti: ovde pas jede psa, zar ne?"

Onda postoji i citava juktapozicija moralnosti:
- Uvek se ponasaj dobro prema drugima; ali po pitanju takmicenja polomi nogu.
- Trosimo milijarde kako bi na sto civilizovaniji nacin usmrtili ljude (kroz rat i oruzje)
- Donirajte novac kako bi ste sprecili izumiranje ove vrste zivotinje koje da sad niste ni znali da postoji. Nemo' ni slucajno da pomognete komsiji.

Citav splet konfuzije i kontradiktonih ponasanja, umetanje polu istina jednostavno dovodi coveka da digne ruke od sebe i da se preda kvazi Ocu (Autoritet/Vlada) ili Majci (Religija). Covek je programiran da u zivotu pobedjuju ljudi koji otimaju (vidi samo primer "promovisanih" ljudi kao sto su Donald Tramp, Andrew Tate, Cristiano Ronaldo, Elon Musk - itekako paragoni muzevnosti i "uspesnog" coveka koji bazira sebe na istini) a ne oni koji pomazu drugima.

Ali ne ocajavaj. Ma koliko opisao da deluje da je sve crna, jednu stvar obozavam u vezi Majke Prirode. Kod nje ne postoji takmicenje, kod nje postoji smao simbioza. Tako da vremenom oni koji podrzavaju prvo moraju izumreti. Paradokslano, ovde vazi Darvinisticko "survival of the fittest" samo sto "the fittest" nije onaj koji ima najvece misice ili "novca" ili dzidzbidza. Nego onaj koji je svestan i hrabar. Hrabrost je ciniti pravu stvar, kukavicluk/komformizam je ciniti laku stvar. A danas je najlakse biti hrabar, ne bi li se slozila?
 
Čini se da je bezdušnost postala norma. U moru povezanosti, zaboravljamo na empatiju i razumevanje. Mnogi prolaze pored patnje drugih bez ijedne reči. Da li ćemo ikada naučiti da budemo bolji jedni prema drugima?
Mislim da toga nema u malim sredinama, nego je fenomen povezan sa urbanizacijom i sve većim gradovima, gde u principu ljudi gube (novce, poziciju, šanse, dragoceno vreme) pa čak i pogreše ako bi se zauzeli oko negog empatije i razumevanja radi, ako nemaju nikakve koristi od toga, kao npr. oni koji rade, pa i volontiraju, za razne humanitarne organizacije. Koliko bi čoveku značilo da se mimoilađe sa nepoznatim čovekom u nekoj pustari (još bi i pozdravili jedan drugoga sa dobar dan), a koliko recimo u prenatrpanom šoping centru. Nije to bezdušnost, nego nešto sa kapacitetom ljudskog mozga da se fokusira kada je oko njega mnoštvo inputa.
 
Čini se da je bezdušnost postala norma. U moru povezanosti, zaboravljamo na empatiju i razumevanje. Mnogi prolaze pored patnje drugih bez ijedne reči. Da li ćemo ikada naučiti da budemo bolji jedni prema drugima?
zbog onog kredita, ostalo još rata a dupe videlo novo nešto i sad eto - muka

deci su nekad davali loptu
klikere i bombone
a danas deca liče
na mobilne telefone
 
Čini se da je bezdušnost postala norma. U moru povezanosti, zaboravljamo na empatiju i razumevanje. Mnogi prolaze pored patnje drugih bez ijedne reči. Da li ćemo ikada naučiti da budemo bolji jedni prema drugima?
Mislim da se ponavljam, ali većina toga polazi iz porodice i okruženja. Dete koje nije naučilo šta je empatija, odrašće u osobu koja ne zna za empatiju.
 
Čini se da je bezdušnost postala norma. U moru povezanosti, zaboravljamo na empatiju i razumevanje. Mnogi prolaze pored patnje drugih bez ijedne reči. Da li ćemo ikada naučiti da budemo bolji jedni prema drugima?
apsolutno, potpisujem sve. Zasto je to tako ne znam
Odgovor ne znam, ali ima dobrih kjudi i dalje, samo se ne primete od ovih drugih
 

Back
Top