Ljudi imaju neku fascinaciju smrcu, prolaznoscu. Mozda neki podsvesni strah od smrti, i ono cuveno, da li je moguce da se ovo desava.
A ne pomaze jer su naslovi senzacionalistickog tipa MASAKR: Ubio sebe pa trudnu zenu sekirom, litre krvi na sve strane.
Izbegavam crnu hroniku, deprimira me, zapitam se u kakvom svetu zivimo.
Nije da ne procitam nesto o teroristickom napadu i sl. ali domace vesti i domacu crnu hroniku izbegavam.