Šta je to što ne košta mnogo a ulepša dan...

Verovatno sam materijalista (ili prosto realna), ali ono što mi izmami osmeh uglavnom zahteva novce. Sređen dom i plaćeni računi. Siguran prihod KAO glavno. Uopšte me ne zanimaju buketi cveća, bombonjere i stihovi ukoliko nemam ovo prethodno pobrojano.

AKO imam prethodno pobrojano, znači osnovnu egzistenciju, onda se smešim na blage bregove Šumadije i miris tek pokošenog sena. Ili mračne vojvođanske jeseni s mrkim nebom, kišom i večitim mirom koji je vojvođanski brend. Smešim se na talase Srebrnog jezera. Lirika je lirika, i svakom čast kojem je dovoljna, ali meni nije.
 
Verovatno sam materijalista (ili prosto realna), ali ono što mi izmami osmeh uglavnom zahteva novce. Sređen dom i plaćeni računi. Siguran prihod KAO glavno. Uopšte me ne zanimaju buketi cveća, bombonjere i stihovi ukoliko nemam ovo prethodno pobrojano.

AKO imam prethodno pobrojano, znači osnovnu egzistenciju, onda se smešim na blage bregove Šumadije i miris tek pokošenog sena. Ili mračne vojvođanske jeseni s mrkim nebom, kišom i večitim mirom koji je vojvođanski brend. Smešim se na talase Srebrnog jezera. Lirika je lirika, i svakom čast kojem je dovoljna, ali meni nije.

Realna si, ali, ne bez osnove mogu da kažem da svega bude, a čovek propusti ono najlpše da ni svestan nije.
Ako sam na nečemu zavidela, to je ta nesvest... Blago onom ko je samo o egzistenciji ikad razmišljao.
p.s. ne zameri mi, razumem potpuno tvoje reči, da Bog da nikad ne shvatiš moje :zag: :kpozdrav:
 
Realna si, ali, ne bez osnove mogu da kažem da svega bude, a čovek propusti ono najlpše da ni svestan nije.
Ako sam na nečemu zavidela, to je ta nesvest... Blago onom ko je samo o egzistenciji ikad razmišljao.
p.s. ne zameri mi, razumem potpuno tvoje reči, da Bog da nikad ne shvatiš moje :zag: :kpozdrav:
Vidiš, ja nikad ne bih rekla to, jer znam kako je biti bukvalno bez dinara, kako je kuvati klin čorbu i plašiti se zvona na vratima jer očekuješ uterivače.

NIKADA ne bih rekla: blago onome ko je samo o egzistenciji razmišljao.

Jer se taj napatio ko niko, veruj. I dan danas imam probleme sa zvonom na ulaznim vratima. PET godina kasnije.

Ja nisam prirodno takva. Ja sam (zvuči debilno, ali hebi ga) umetnička duša. Esteta sam. Više neo išta cenim lepu sliku, lepu priču. Pokušavam i sama da pišem estetski jer mi je to jako bitno. U isto vreme, svesna sam da je kreativnost ko i filoSofija: svako mora imati mecenu. Niko ne može stvarati gladan.

Da bi se čovek divio vidiku, ili naročito lepom odsjaju sunca po površini mirne vode, ili svetlozelenom lišću šume kroz koju svetlo prosijava; mora kao prvo biti SIT; i ne smeju ga teške more moriti. Jer, ako je gladan, ako mu stomak zavija, i ako ga uterivači vijaju - on ništa od toga neće videti makar i u to gledao rođenim očima.

Esteta sam, ali prvo pun stomak, onda vidik. To nisam ja izmislila - probaj, videćeš, to tako ide. Nažalost, ali to tako ide.



p.s. drago m je što si se javila, uvek ću ti biti zahvalna jer si me čitala:)
 
Vidiš, ja nikad ne bih rekla to, jer znam kako je biti bukvalno bez dinara, kako je kuvati klin čorbu i plašiti se zvona na vratima jer očekuješ uterivače.

NIKADA ne bih rekla: blago onome ko je samo o egzistenciji razmišljao.

Jer se taj napatio ko niko, veruj. I dan danas imam probleme sa zvonom na ulaznim vratima. PET godina kasnije.

Ja nisam prirodno takva. Ja sam (zvuči debilno, ali hebi ga) umetnička duša. Esteta sam. Više neo išta cenim lepu sliku, lepu priču. Pokušavam i sama da pišem estetski jer mi je to jako bitno. U isto vreme, svesna sam da je kreativnost ko i filoSofija: svako mora imati mecenu. Niko ne može stvarati gladan.

Da bi se čovek divio vidiku, ili naročito lepom odsjaju sunca po površini mirne vode, ili svetlozelenom lišću šume kroz koju svetlo prosijava; mora kao prvo biti SIT; i ne smeju ga teške more moriti. Jer, ako je gladan, ako mu stomak zavija, i ako ga uterivači vijaju - on ništa od toga neće videti makar i u to gledao rođenim očima.

Esteta sam, ali prvo pun stomak, onda vidik. To nisam ja izmislila - probaj, videćeš, to tako ide. Nažalost, ali to tako ide.



p.s. drago m je što si se javila, uvek ću ti biti zahvalna jer si me čitala:)

Ako ti napišem da sam u ovom životu iskusila sve nabrojano i više, verovaćeš mi? Doduše, uterivača se nisam nikad plašila, jer moj moto je pokri se koliko si dugačak, nikom dužna, taman i na ulici. Nije to ni bitno, poenta zaista nije da li si ti ili ja u pravu. Na žalost, ja bih i posle svih tvojih navoda i dalje poželela svakom živom biću da mu to bude jedina briga. Oprosti mi ako možeš...
Vidiš, divim se lepoti prirode, a po shvatanju većine, ne bih smela jer ako uspevam da se divim zalasku sunca, da primetim prirodu oku sebe, bezosećajna sam osoba.
Da sam osluškivala šta većina očekuje i kako tumači moja osećanja i život... verovatno bi suicid bila opcija.
Elem, nema onoga što živa glava ne stvori, mogu u sudu da potpišem. Ako i ne može sama da stvori, uvek se nađe izlaz, čovek, neko ili nešto...ali baš uvek.
No ovu bitku sa ovom pričom sam izgubila davnih devedesetih tamo gde nisam ni smela ni trebala da je izgubim. Dakle, sa mnogooo manje i godina i iskustva.
Malo je reći koliko je bolno kad shvatiš da je matirija iznad svega kod svojih najbližih. Ne zameram jedino iz razloga što smatram da čovek nije dovoljno svestan i bukvalno mogu da upotrebim onu rečenicu: " Oprosti im Bože, ne znaju šta rade."
I dobro je nekad nesvestan i biti... :kpozdrav:
 

Back
Top