Dostojevski oslikava atmosferu na jednoj svecanosti za sve u svojim Zlim duhovima. Ne mogu se vise tacno sjetiti koji je povod organizovanju svecanosti bio, ali znam da su u organizovanju ucestvovali mladi okupljeni oko djece visokih cinovnika u Rusiji. Posto je u to doba doslo do sirenja revolucionarnih ideja, a medju tom mladezi naslo se i nekoliko mladih koji su sisli sa puta svojih roditelja, to je sa njihove strane pozvano mnostvo obicnog svijeta, a prijem je organizovala gubernatorovica, koja je i inace, zbog vlastitog castoljublja, sve vise i vise povladjivala sve ucestalijim ispadima te mladezi po gradu.
Uglavnom, svecanost je odrzana u zgradi koja je imala i svoj bife na drugom kraju, i gdje su se u vrijeme svecanosti okupljali ljudi bez smisla za umjetnost, a bio je i bal i koncert i drzali su se govori.
I bas tu se ogleda razlicitost u mentalitetu obicnih ljudi ili njihove "inteligencije" u odnosu na druge. Jedne vuce kao magnet bife u kojem se jede i pije, a drugi isto tako nesvjesno ostaju u sobi za svecanost.
I upravo odatle i od tada mora i da poticu ocjene o tome da se ne pita sta jedes, dakle, razlika je klasna, jer kao sto sam vec rekao, nize rase se odlikuju po prozdrljivosti i po psihickoj nesenzibilnosti.
Takodje Vollgraff istice da se najvise rase odlikuju po teznji zivotu nakon smrti, i da je ta teznja sadrzana u pokusaju da se u proslosti otkriju pravilnosti korisne za zivot i nakon smrti, njihove smrti, a opet korisne za njihovo potomstvo i za kompletnu kulturu. Tu se, dakle, nastoji sacuvati odredjen stil zivota i navike i dati im trajnost i nakon smrti.
To kod obicnih ljudi, dakle Srba, nije slucaj. Kod njih kad dodjes moras nesto pojesti i popiti, ili si uvrijedio domacina. Na zapadu, koliko znam, uljudno je odbiti ponudjeno jelo, a u istom romanu Dostojevski sagadjenjem opisuje socijalistu koji je jedva docekao da bude ponudjen jelom kod covjeka kojem je banuo usred vecere u kucu.