Sta je nista?

Zasto postoji nesto umesto nista? Sta je bilo pre big banga (ako se i desio)? Moze li neko da zamisli sta je to nista a da je covek ziv/postoji?
Univerzum nas je smislio da može da se samoposmatra. Da je ništa, ništa ne bi posmatralo sebe t.j. ništa.

ili 'Sinak, nema pola crva i nema dugih pola crva - dvaput ništa je ništa! Razumeš?' kako je to lepo objasnio Lajavi Krelac u epizodi 'Kobac i pile'
 
Zasto postoji nesto umesto nista? Sta je bilo pre big banga (ako se i desio)? Moze li neko da zamisli sta je to nista a da je covek ziv/postoji?
Vreme koje je teklo mimo tebe tj. vreme pre tvog zaceca nije uticalo na ono nesto
sto si dobio nakon rodjenja tj, dolaska u merljivu zonu, zonu velikog praska..
Dakle, dogodio se veliki prasak i ti se rodio..i pre tebe postojalo je nesto, Nista nikad nije postojalo
mi smo ga izmislili jer nam je, generalno gledano, uzasno dosadno..:malav:
 
Zasto postoji nesto umesto nista? Sta je bilo pre big banga (ako se i desio)? Moze li neko da zamisli sta je to nista a da je covek ziv/postoji?
Postoje dva pojma NIŠTA - APSOLUTNO NIŠTA I RELATIVNO NIŠTA. Apsolutno ništa je PROSTOR, shvaćen kao PRAZNINA, iz koje nikada ne može nastati NEŠTO. A Relativno ništa je NEMATERIJALNA SVEST. To je nematerijalni Kvantni vakuum, koji je isto što i Ništa, koji egzistira u prostoru kao praznini. Iz nematerijalnog Kvantnog vakuuma, kao polja Svesti, može nastati NEŠTO. Taj nematerijalni Kvantni vakuum, kao polje Svesti, koji je isto što i Ništa, možemo zvati i imenom "BOG", za kojeg se se u religijama tvrdi da je stvorio svet iz Ništa.

Šta je Bog, odnosno, Svest?

Definicija Svesti glasi: da je Svest je ono koje je sposobno da sebe dovede u stanje svesnosti.

Da bi Svest mogla da dovede sebe u stane svesnosti, mora da raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i vrši sedam fizičkih i psihičkih radnji.

Pet psihičkih radnji - opažanje, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumevanje - su joj potrebne da bi pomoću njih mogla putem iskustva da stekne znanje o sebi i tako postane svesna sebe.

Međutim, pošto je Svest isto što i Ništa, jer nije materijalna, ona ne može putem iskustva steći nikakvo znanje o sebi i postati svesna sebe, jer ne postoji ništa što bi mogla da opaža, oseća, pamti, misli i razume. I zato Svest, odnosno, Bog, pored pet psihičkih sposobnosti, mora da raspolaže i sa dve fizičke sposobnosti - naprezanja i kretanja - pomoću kojih će da napravi onaj Big-Bang i tako poprimi fizička svojstva sile i mase i postane materijalna. A time ujedno i opažljiva i samoj sebi i spoznatljiva, odnosno, samosvesna.

A posle toga, fizičari , biolozi i psiholozi du dinekle objasnili šta se desilo, tj. šta je Svest posle toga, putem evolucije, tj. samorazvoja, od sebe same, tj. iz NIŠTA stvorila. Stvorila je materiju, život i Svemir.

I to je CELA i KONAČNA ISTINA o postojanju Svesti, odnosno Boga, a time ujedno i materije, života i Svemira. Po ovoj Istini, sve što postoji je Bog, odnosno, Svest, odnosno Život.
 
Ako je i vreme nastalo prilikom big banga, što je jedna pretpostavka, onda ništa nije postojalo pre, jer nije postojalo vreme.

Da bi nešto bilo "pre" i "posle", mora da postoji vreme.
Pogrešno razmišljaš!

Za vreme se ne može tvrditi da POSTOJI. Vreme je logički pojam i znači isto što i pojam TRAJANJE. To podrazumeva, ako u prostoru, kao praznini nešto POSTOJI, onda vremena ima, tj. ima TRAJANJA. Jer to što POSTOJI, ono ujedno i TRAJE. A ako u prostoru kao praznini nema ničega da TRAJE, onda nema ni vremena.

Dakle, VREME je samo MERA ZA TRAJANJE.

Kako merimo TRAJANJE?

Svako trajanje merimo opet nekim drugim trajanjem. Dakle, merimo putem upoređivanja dve ili više vrsta trajanja. Pa je tako godina, trajanje koje je potrebno Zemlji da obiđe oko Sunca. Dan je trajanje okretannja Zemlje oko svoje osovine. Kad trajanje okretanja Zemlje oko svoje osovine podelimo na 24 dela, onda te delove trajanja zovemo imenom "sati". Minuti su 60 deova trajanja jedno sata itd.

Dakle, velika je greška smatrati da je vreme nešto što POSTOJI. Pogotovo je greška smatrati da je vreme bilo kakav uzročni faktor postojanja materije, života i Svemira. Jer ako nema materije, života i Svemira, tada nema ni vremena, jer tada nema ničega da TRAJE. Zato fizičari i tvrde da je vreme nastalo u trenutku nastanka Svemira. Dakle, vreme kao pojam je samo logički pojam i ništa drugo, pomoću kojega merimo trajanje nečega što postoji. Isto kao i matematika, kao mera za količinu onoga pto postoji i traje. Jer ako ničega nema da postoji i traje, tada nema ni matematike,jer nema ničega što bi moglo da se broji, sabira, oduzima, deli i množi. Niti ima onoga ko bi bio sposoban da našto broji, sabura, oduzima, deli ili množi. Dakle uslov postojanja i vremena i matematike i materije i života i Svemira je Božije postojanje, odnosno, postojanje Svesti i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, Zato su ovih sedam fizičkih i psihićkih sposobnosti i radnji Svesti USLOV i osnovni, univerzalni, tj. orirodni ZAKON sveukupnog POSTOJANJA i svakog mogućeg dešavanja.
 
Pogrešno razmišljaš!

Za vreme se ne može tvrditi da POSTOJI. Vreme je logički pojam i znači isto što i pojam TRAJANJE. To podrazumeva, ako u prostoru, kao praznini nešto POSTOJI, onda vremena ima, tj. ima TRAJANJA. Jer to što POSTOJI, ono ujedno i TRAJE. A ako u prostoru kao praznini nema ničega da TRAJE, onda nema ni vremena.

Dakle, VREME je samo MERA ZA TRAJANJE.

Kako merimo TRAJANJE?

Svako trajanje merimo opet nekim drugim trajanjem. Dakle, merimo putem upoređivanja dve ili više vrsta trajanja. Pa je tako godina, trajanje koje je potrebno Zemlji da obiđe oko Sunca. Dan je trajanje okretannja Zemlje oko svoje osovine. Kad trajanje okretanja Zemlje oko svoje osovine podelimo na 24 dela, onda te delove trajanja zovemo imenom "sati". Minuti su 60 deova trajanja jedno sata itd.

Dakle, velika je greška smatrati da je vreme nešto što POSTOJI. Pogotovo je greška smatrati da je vreme bilo kakav uzročni faktor postojanja materije, života i Svemira. Jer ako nema materije, života i Svemira, tada nema ni vremena, jer tada nema ničega da TRAJE. Zato fizičari i tvrde da je vreme nastalo u trenutku nastanka Svemira. Dakle, vreme kao pojam je samo logički pojam i ništa drugo, pomoću kojega merimo trajanje nečega što postoji. Isto kao i matematika, kao mera za količinu onoga pto postoji i traje. Jer ako ničega nema da postoji i traje, tada nema ni matematike,jer nema ničega što bi moglo da se broji, sabira, oduzima, deli i množi. Niti ima onoga ko bi bio sposoban da našto broji, sabura, oduzima, deli ili množi. Dakle uslov postojanja i vremena i matematike i materije i života i Svemira je Božije postojanje, odnosno, postojanje Svesti i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, Zato su ovih sedam fizičkih i psihićkih sposobnosti i radnji Svesti USLOV i osnovni, univerzalni, tj. orirodni ZAKON sveukupnog POSTOJANJA i svakog mogućeg dešavanja.
Zanimljivo razmišljanje, ali ja trajanje vidim kao sinonim vremena, sa dodatkom referencijalne odrednice, barem jedne ili dve tačke na vremenskoj osi.

Čini mi se da vreme nije mera trajanja već je trajanje manifestacija vremena.

Ne mislim da vreme kao takvo postoji, ali nisam ubeđen ni da ne postoji.

Takođe, ne mislim da svest postoji van čoveka.

To su više epistemološki problemi, kako razumemo i interpretiramo pojmove, ne mora tu za svakog biti jednako značenje i jednako rešenje.
 
Zanimljivo razmišljanje, ali ja trajanje vidim kao sinonim vremena, sa dodatkom referencijalne odrednice, barem jedne ili dve tačke na vremenskoj osi.

Čini mi se da vreme nije mera trajanja već je trajanje manifestacija vremena.

Ne mislim da vreme kao takvo postoji, ali nisam ubeđen ni da ne postoji.

Takođe, ne mislim da svest postoji van čoveka.

To su više epistemološki problemi, kako razumemo i interpretiramo pojmove, ne mora tu za svakog biti jednako značenje i jednako rešenje.
ni u fizici zapravo ne postoji vreme, vreme je mera kretanja. Esencijalno, vreme mi percepiramo kao secanje da je kretanje necega bilo negde i tu razliku nazivamo vremenom.

ne mozemo da osmotrimo kretanje pre big banga konsekventno ne mozemo da odredimo vreme pre big banga to ne mora da znaci da pre momenta big banga nije postojalo kretanje, vreme, singlaritet, prethodni univerzum, stagod samo znaci da mi u ovom univerzumu to ne mozemo da odredimo ili jos nismo shvatili kako da odredimo. Jos uvek ima vise pitanja nego odgovora i za postojeci univerzum.
 
Zanimljivo razmišljanje, ali ja trajanje vidim kao sinonim vremena, sa dodatkom referencijalne odrednice, barem jedne ili dve tačke na vremenskoj osi.
Trajanje jeste sinonim vremena. Ali ako nema ničega da traje od tačke A do tačke B na vremenskoj osi, tada nema ni vremena. Jer u tom slučaju ne bi bilo logično reći da vreme postoji i da je vreme trajanje.
Čini mi se da vreme nije mera trajanja već je trajanje manifestacija vremena.
Vreme se ne može manifestovati trajanjem, zato jer ga nema. Trajanjem se može manifestovati samo Nešto koje POSTOJI u prostoru kao praznini. Kad bi vreme moglo da se manifestuje trajanjem, onda pojmovi "vreme" i "trajanje" ne bi bili sinonimi.
Ne mislim da vreme kao takvo postoji, ali nisam ubeđen ni da ne postoji.
Vreme nije POSTOJANJE, tj. nije EGZISTENCIJA. Odnosbo, vreme nije NEŠTO, već NIŠTA. Kad bi vreme bilo NEŠTO što postoji, onda bi vreme moglo i da traje. Zato vreme i jeste samo logički pojam koji koristimo kao meru za trajanje nečega što u prostoru zaista i POSTOJI i TRAJe
Takođe, ne mislim da svest postoji van čoveka.
Da bi to mogao da tvrdiš, morao bi da znaš tačnu definiciju Svesti, koja može iskustveno i naučno da se dokaže kao NEŠTO što postoji i koje može do kraja logički da se objasni i razume. Međutim, mi znamo da je Svest još uvek za nauku velika tajna, iako se svi naučnici sveta slažu da svest POSTOJI. Slažu se zato što Svest svako može, isključivo u samome sebi, i spoznavati i razumevati i ni u kome drugom. I prilikom tog samospoznavanja niko drugi ne može spoznati Svest do ona smu sebe. Zato u religijama i stoji da Boga možemo spoznati samo u sebi. Mada, religije pojma nemaju ni šta je Bog, ni šta se to može spoznati samo u sebi, Jer su religije sva učenja o Bogu preuzele iz drevnih spisa strarijih civilizacija koje su pre nas postojale, pa nestale. Tako da ti novi, sadašnji Božiji poklonici i vernici, još uvek ne shvataju da je izvorno značenje reči i pojma Bog značilo SVEST. A kad bi sadašnji vernici znali da Bog znači Svest, oni i dalje ništa ne bi znali o Bogu, jer naša civilizacija još uvek pojma nema šta je Svest.

Mada, po načinu samospoznavanja sebe same, Svest čoveka lako može da odgovori na pitanja i šTA je Svest i KAKO ona postoji i ZAŠTO. Ti odgovori su ono što sam ja u mom gornjem postu već izrekao, što svaki čovek kao svesno biće u samome sebi može i da proveri i razume.

Da ponovim: Svest je ono koje je sposobno da sebe dovede u stanje svesnosti. Da bi u tome uspela, Svest mora da rasplaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnostzi i radnji: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. U prirodnim naukama danas postoje dokazi da ENERGIJA od kje je sagrađen Svemir, sem koje ničeg drugog nema, koja je nastala samopokretanjem nematerijalnog Kvantnog vakuuma, raspolaže sa svih tih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. Što znači da je ENERGIJA, zapravo, napregnuta i pokrenuta Svest, koja svoje naprezanje i kretanje opaža, oseća, pamti misli i razume. Da nije taako, ne bi bila u stanju da evoluira i od sebe same gradi sva čuda sveta. Da nije tako, materijalne forme, bilo neorganske ili organske, ne bi bile moguće. Naše elektronske tehnolohije, informatički sistemi i roboto, me bi bili mogući. Sve to su dokazi da energija od kje je sve to sagrđeno, nije samo kretanje i rad, već i opažanje tog kretanja i rada, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumevanje. Bez ovih psihičkih radnji ne bi moglo da bude svesnosti. I ne samo svesnosti, već ni Svesti kao vršiosa svih tih fizičkih i psihičkih radnji. Drugim rečima, energija, tj. materija ne bi mogla ni da postoji kad ne bi bila svesna, niti bi Svest mogla da postoji kad ne bi bila materijalna.
To su više epistemološki problemi, kako razumemo i interpretiramo pojmove, ne mora tu za svakog biti jednako značenje i jednako rešenje.
Mora da bude jednako da bi imalo značenje ISTUNE: Zato što je Istina samo JEDANA. To je uvek ona Istina koja može iskustveno da se proveri i i dokaže i do kraja logički objasni ii i razume. A to je upravo Istina o Svesti i njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, sem kojih ničeg drugog nema. Sve drugo što neko želi da prikaže kao Istunu, nikada neće moći iskustveno da se proveri i dokaže, niti do kraja logički objasni i razume.
 
ni u fizici zapravo ne postoji vreme, vreme je mera kretanja. Esencijalno, vreme mi percepiramo kao secanje da je kretanje necega bilo negde i tu razliku nazivamo vremenom.

ne mozemo da osmotrimo kretanje pre big banga konsekventno ne mozemo da odredimo vreme pre big banga to ne mora da znaci da pre momenta big banga nije postojalo kretanje, vreme, singlaritet, prethodni univerzum, stagod samo znaci da mi u ovom univerzumu to ne mozemo da odredimo ili jos nismo shvatili kako da odredimo. Jos uvek ima vise pitanja nego odgovora i za postojeci univerzum.
Upravu si. To je tako. Ali nisi u pravu da nismo u mogućnosti da odgovorimo na sva pitanja u vezi postojećeg Univeruma. U mogućnosti smo, jer da bi znali sve o sadašnjem univerzumu, nije potrebno da se zna ništa drugo do da se zna sve o Svesti. I sada kada o Svesti znamo sve,mi znamo sve, ne samo o sadašnjem Univerzimu, već i o svim univerzumima, prošlim i budućim, zato što sem Svesti i njeih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, ničeg drugog nema, niti je bilo, niti će biti.

Opširmoje o svemu, ovde.

 
Najnovije teorije te opovrgavaju... materijalisticko vidjenje svesti ne objasnjava nista, pa se krenulo malo drugacije...
Moje objašnjenje sveta nije materijalističko, niti idealističko, već je ujedno i materijalističko i idealističko. U materijalizmu, ideje ne može da bude bez materije, a u idealizmu, materije ne može da bude bez ideje. Ove dve filozofije opovrgavaju jedna drugu. A kod mene, obe ove filozofije su ispravne, jer ideja i materija su jedno i isto. To je Svest, koja je istovremeno i ideja i materija. Koja naizmenično, uvek iznova i večito, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, uz pomoć sebe kao ideje o materiji uzrokuje sebe kao materiju, da bi zatim uz pomoć sebe kao materije, uzrokovala ideju o sebi kao materiji.

Ovo moje objašnjenje postojanja stvarnosti nije teorija, već iskustveno, tj. naučno proverljiva i logički do kraja objašnjiva i razumljiva nauka - NAUKA O SVESTI, sa značenjem ZAKOna sveukupnog postojanja.

Za opširnije informacije o tome, pogledaj priloženi video!
 
Moje objašnjenje sveta nije materijalističko, niti idealističko, već je ujedno i materijalističko i idealističko. U materijalizmu, ideje ne može da bude bez materije, a u idealizmu, materije ne može da bude bez ideje. Ove dve filozofije opovrgavaju jedna drugu. A kod mene, obe ove filozofije su ispravne, jer ideja i materija su jedno i isto. To je Svest, koja je istovremeno i ideja i materija. Koja naizmenično, uvek iznova i večito, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji, uz pomoć sebe kao ideje o materiji uzrokuje sebe kao materiju, da bi zatim uz pomoć sebe kao materije, uzrokovala ideju o sebi kao materiji.

Za opširnije informacije o tome, pogledaj priloženi video!
Najnovija dostignuca mozes naci ako kucas quantum mind... uoceni problemi sa kvantnom mehanikom, pacebo efektom i NDE...
Naravno, materijalisti teraju po svome, iako nema objasnjenja sem slepe vere...
 

Back
Top