- Poruka
- 393.699
Heterija je tajna grčka organizacija za oslobođenje Balkana od turske vlasti. Osnovana je 1814. godine u Odesi među grčkim trgovcima i emigrantima. Na njenom čelu se nalazio Aleksandar Ipsilati (1792–1828), jedan od najviđenijih Grka iz Carigrada. Heterija je organizovala prvi grčki ustanak protiv Turaka 1821. godine u Moldaviji, ali je buna bila brzo ugušena, a ustanička vojska poražena.Njeni osnivači su bili Nikolaos Skufas, Atanasije Cakalov i Emanuil Ksantos.
Pokret je na svome početku imao cilj da se obnovi Vizantija. Među Srbima imao je svoje pristalice. Jedna srpska organizacija nalazila se u Nišu, gde su bili 1821. godine pohapšeni i javno obešeni. Najpoznatiji među obešenima je bio Vladika Milentije.
Heterija je ubila Vožda Karadjordja
Vožd Karadjordje je došao u dodir s vođstvom Heterije 1816. godine, dok se nalazio u Petrogradu, u audijenciji kod cara Aleksandra I. Ovde ga je s idejama Heterije upoznao grof Joanis Kapodistrijas, ruski ministar inostranih poslova. Onda je Karađorđa preuzeo heterista Đorđe Olimpija, zvani „kapetan Jorgać”. On je tajno uveo Crnog Đorđa u kuću princa Konstantina Ipsilantija, gde je primljen u heteriju, uz zakletvu da će raditi na oslobođenju hrišćana.
Za tajni povratak Vožda u Srbiju, zamenik ruskog konzula i heterista u Jašu, dao je novac i pasoš na ime ruskog plemića Mihajla od Leonarda, s motivom odlaska na lečenje. U pratnji Karađorđa išli su Grci: Jorgać i Naum Krnar. Heterista Naum Krnar je upućen Karađorđu kao tumač i glavna veza između Karađorđa i Heterije. Naum je bio kadar da pogine za Karađorđa, ali je isto tako bio gotov i da ga ubije u svako doba, kao njegov anđeo hranitelj ili anđeo smrti, u skladu s interesima Heterije.
Ne samo da su kontrolisali Crnog Đorđa, već su fanarioti heteristi pretili i radili o glavi i Milošu Obrenoviću, jer nije prihvatao naloge Heterije, da Srbija bude „topovsko meso“, pa se nije uključio u grčki ustanak u Vlaškoj, iako je redovno otkupljivao grčko roblje. U Trgovištu je 1821 godine ubijen Tudor Vladimeresku, jer nije hteo da proliva vlašku krv za Grke. Heterija je učestvovala u ubistvu i samog ruskog cara 1802 godine, pa zašto ne bi ubila Crnog Đorđa?
Za ubistvo Vožda perfidno je okrivljen čitav srbski narod! Njegovo ubistvo je vešto podmetnuto kumovima, koji su dali trostruku veru Crnom Đorđu! Vujica Vulićević, vojvoda Radič i Miloš Obrenović, nisu imali ama baš nikakav racionalan motiv, da ubiju svog političkog protivnika, koji je posle neuspešnih pregovora od čitavih devet sati, sutradan trebao da napusti Srbiju!
Ali, neobavljen posao nikako nije odgovarao onima koji su i poslali Vožda u Srbiju! Za Heteriju je Crni Đorđe bio priznati autoritet, koji je trebao da okupi Srbe i Vlahe, kako bi oni poslužili kao „topovsko meso“ u ostvarenju ciljeva Heterije. Samo, Vožd nije ispunio dogovoreno, pa je postao nepotreban balast koga se trebalo osloboditi, u cilju ostvarenja zacrtanih planova.
priredio S. Filipović, iz knjige „Novi Fanar“ Srđana Novakovića
Pokret je na svome početku imao cilj da se obnovi Vizantija. Među Srbima imao je svoje pristalice. Jedna srpska organizacija nalazila se u Nišu, gde su bili 1821. godine pohapšeni i javno obešeni. Najpoznatiji među obešenima je bio Vladika Milentije.
Heterija je ubila Vožda Karadjordja
Vožd Karadjordje je došao u dodir s vođstvom Heterije 1816. godine, dok se nalazio u Petrogradu, u audijenciji kod cara Aleksandra I. Ovde ga je s idejama Heterije upoznao grof Joanis Kapodistrijas, ruski ministar inostranih poslova. Onda je Karađorđa preuzeo heterista Đorđe Olimpija, zvani „kapetan Jorgać”. On je tajno uveo Crnog Đorđa u kuću princa Konstantina Ipsilantija, gde je primljen u heteriju, uz zakletvu da će raditi na oslobođenju hrišćana.
Za tajni povratak Vožda u Srbiju, zamenik ruskog konzula i heterista u Jašu, dao je novac i pasoš na ime ruskog plemića Mihajla od Leonarda, s motivom odlaska na lečenje. U pratnji Karađorđa išli su Grci: Jorgać i Naum Krnar. Heterista Naum Krnar je upućen Karađorđu kao tumač i glavna veza između Karađorđa i Heterije. Naum je bio kadar da pogine za Karađorđa, ali je isto tako bio gotov i da ga ubije u svako doba, kao njegov anđeo hranitelj ili anđeo smrti, u skladu s interesima Heterije.
Ne samo da su kontrolisali Crnog Đorđa, već su fanarioti heteristi pretili i radili o glavi i Milošu Obrenoviću, jer nije prihvatao naloge Heterije, da Srbija bude „topovsko meso“, pa se nije uključio u grčki ustanak u Vlaškoj, iako je redovno otkupljivao grčko roblje. U Trgovištu je 1821 godine ubijen Tudor Vladimeresku, jer nije hteo da proliva vlašku krv za Grke. Heterija je učestvovala u ubistvu i samog ruskog cara 1802 godine, pa zašto ne bi ubila Crnog Đorđa?
Za ubistvo Vožda perfidno je okrivljen čitav srbski narod! Njegovo ubistvo je vešto podmetnuto kumovima, koji su dali trostruku veru Crnom Đorđu! Vujica Vulićević, vojvoda Radič i Miloš Obrenović, nisu imali ama baš nikakav racionalan motiv, da ubiju svog političkog protivnika, koji je posle neuspešnih pregovora od čitavih devet sati, sutradan trebao da napusti Srbiju!
Ali, neobavljen posao nikako nije odgovarao onima koji su i poslali Vožda u Srbiju! Za Heteriju je Crni Đorđe bio priznati autoritet, koji je trebao da okupi Srbe i Vlahe, kako bi oni poslužili kao „topovsko meso“ u ostvarenju ciljeva Heterije. Samo, Vožd nije ispunio dogovoreno, pa je postao nepotreban balast koga se trebalo osloboditi, u cilju ostvarenja zacrtanih planova.
priredio S. Filipović, iz knjige „Novi Fanar“ Srđana Novakovića