šta čovek traži

Mislim da covek trazi prihvatanje drugih(jer je socjalno bice).
Naravno onda proistice iz toga da je to ljubav kao sto je napisala LIl-A .

Hijerarhija po vaznosti(i smrti ili poremecaja usled nedostatka) :
1.Vazduh
2.Zastita
3.San
4.Voda
5.Hrana
6.Ljubav
7.Skloniste
8.Svetlost
9.Samoizrazavanje

Dosta sam razmisljao na ovu temu i shvatio da je ovko izgleda hirerarhija.
Mada nekada se menja redosled u zavisnosti od nedostatka iste.
Ako samo i jedna od ovih stvari izostane mi cemo je nekada ocajnicki traziti.
Zasto je zastita na 2. mestu?
Sve sem disanja prestaje ako smo napadnuti.
 
šta zapravo čovek traži i šta mu zapravo treba
lutamo u magnovenju od droge do droge i kačimo se za koješta
kockari, alkoholičari, radoholičari, kurvari, učenici joge
sve su to ista go.vna
a oni tobož srećni kada nađu to nešto ili nekog
seru kako je sve ustvari nebitno što se može matrijalizovati i telesno konzumirati
dakle šta
Mislim da nije moguce dati univerzalan odgovor. Svako od nas sigurno zeli da da bude srecan i zadovoljan, ali ne nalaze svi srecu i zadovoljstvo u istim stvarima. Neko izvor zadovoljstva nalazi u materijalnom i ako mu to nedostaje ne moze da uziva ni u cemu drugom, a nekog taj nedostatak nece spreciti da umre kao srecan covek. Mada, ljudi su cudna bica i zaista ne mogu da se setim da li poznajem ijednog coveka koji je zadovoljan onim sto jeste i sto ima. Uvek nesto fali. Ako ima novac, onda zeli nesto sto tim novcem ne moze kupiti, a ako ima ono sto se novcem ne moze kupiti, onda mu fali novac jer zeli nesto sto bez novca ne moze dobiti. Gotovo sa stopostotnom sigurnoscu mogu da tvrdim da ljudi ne znaju da cene ono sto imaju sve dok to ne izgube. Obicno tada shvate koliko su pogresili u proceni onoga sto im treba i sto zele. Realno, coveku je za kvalitetan i ispunjujuc zivot potrebno zdravlje, snalazljivost, drustvena i unutrasnja pamet. To ogromna vecina nas dolaskom na ovaj svet dobije, ali zasto ipak zalutamo vijajuci pogresne stvari, zasto se satiremo da nahranimo sopstvenu neskromnost i nezasitost, zasto nam uvek treba "jos" bilo cega...to ne mogu objasniti.
 
Imam utisak da je, ne racunajuci osnovne bioloske potrebe, covek u vecitoj zelji i teznji da napravi neki balans izmedju mira i melanholicnosti i spokoja sa jedne strane, i hedonizma i uzbudjenja sa druge strane.

U tom odnosu se krije nesto najpribliznije sreci. Takva je moja projekcija.
 
... da proživi život na način koji ga čini srećnim, šta god to sadržinski značilo.

Što podrazumeva da je dovoljno introspektivan da osvesti u sebi šta je to što ga zaista čini srećnim, dovoljno hrabar da pokuša svoju sreću da ostvari, i dovoljno inteligentan da pronađe neki novi smisao, ukoliko stari nepovratno izgubi.
 
3298209532_9ec901d6a6.jpg
:pop::pop2::pop3:
na biciklu!!
 
Najtačniji odgovor je verovatno-sreća.
Ljubav, poslovna karijera, sport, porodica, šta god ljudi navedu, sve se to suštinski svede na prethodno pomenutu kategoriju.
Jer se na sve navedeno odlučujemo baš zato što nas vodi ka blagostanju.
Ili, bar mislimo da će nas odvesti.
Suštinski su tu samo zablude i taj iluzorni osećaj sreće koji nas vodi iz jednog u drugi dan.
Možda postoji nešto moćnije i od te iluzije, ali nije nam dostupno.
Bar ne u realnosti za koju znamo.
Ovako je sreća krajnje opravdanje za sve.
Prisutna u gomili oblika koji nas u datom trenutku očaraju i povedu nas dalje.
Sve dok se put ne završi.
A onda više nema svrhe tražiti.
Zapravo, mi nikad ništa i ne tražimo.
Hteli mi ili ne, i život i smrt nas pronalaze.
Čitav svet je taj koji nas zateče sa nekakvim željama.
Koje se ostvare ili ne.
I tako ukrug, sa novim ljudima i novim željama.
Ko zna zašto...
 

Back
Top