Šta čitate?

“I was drawn to all the wrong things: I liked to drink, I was lazy, I didn't have a god, politics, ideas, ideals. I was settled into nothingness; a kind of non-being, and I accepted it. I didn't make for an interesting person. I didn't want to be interesting, it was too hard. What I really wanted was only a soft, hazy space to live in, and to be left alone. On the other hand, when I got drunk I screamed, went crazy, got all out of hand. One kind of behavior didn't fit the other. I didn't care.” - Charles Bukowski
 
Pročitao "Zlatni paviljon" od Jukia Mišime. Remek-delo, ne pamtim kad sam više bio oduševljen nekim romanom.

delfi_zlatni_paviljon_jukio_misima.jpg
 
Nastavljam sa Mišimom... Pročitao "Ispovest maske", genijalnu autobiografsku samoanalizu odrastanja jednog homoseksualca i sado-mazohiste (inače roman koji ga je proslavio)... I dalje sam zapanjen lakoćom izraza, bogatstvom jezika, lepotom stila ovog genijalnog Japanca. Velika je šteta što su kojekakvi drugi autori, daleko slabiji od njega, dobijali Nobelovu nagradu, a on, iako triput nominovan, nije nijednom.

ispovest_maske_vv.jpg
 
Malo se odmaram od Mišime, pa pročitah roman "Pan" Knuta Hamsuna. Roman je svakako sjajan i pokazuje Hamsunovo umeće, ali mene (sem pred kraj) nije previše dojmio... moguće da je to zato što sam od Hamsuna prvo pročitao roman "Glad" koji me je oduševio i koji smatram jednim od najboljih u ljudskoj istoriji. Pa sam, pomalo naivno, i od ove knjige očekivao nešto slično, nažalost uzalud. Ali svakako ne osporavam objektivni kvalitet dela i genijalno umeće samog pisca, jedino što ovakav roman nije za mene.

pan_vv.jpg
 
Završio sa čitanjem romana Ernsta Jingera "Vatra i krv". Sjajno napisana knjiga, sjajni opisi bitaka u Prvom svetskom ratu u kom je sam Jinger učestvovao. Priznajem, malo mi je strana tolika oduševljenost samog Jingera sa dogadjajima u ratu i opijenost samim ratom, ali taj "nedostatak" mnogostruko nadoknadjuje sjajan stil pisanja i brzina radnje.

delfi_vatra_i_krv_ernst_jinger.jpg
 
Dovrših, konačno, roman, remek-delo genijalnog Miodraga Bulatovića pod naslovom "Crveni petao leti prema nebu". Odavno nisam čitao mračniju i slojevitiju, slikarski oblikovanu priču. Sigurno jedan od najboljih romana srpske književnosti.

crveni_petao_leti_prema_nebu_vv.jpg
 
To mu je najbolji roman, neverovatno je da nije dobio NIN-ovu nagradu, zapravo te godine nije ni jedan roman dobio nagradu, jer
kao ni jedan nije bio dovoljno kvalitetan za nagradu.

Da, u pravu si, čovek je bio genije. Kasnije je dobio i NIN-ovu nagradu, doduše za sasvim drugu knjigu... i danas je nepravedno zapostavljen, prosto je neverovatno da nema status koji zaslužuje (a za života su mu se knjige štampale i prodavale po inostranstvu u milionskim tiražima). Moguće da je to stoga što je 1991. ušao u SPS i postao gorljivi srpski nacionalista, što plitka post-petooktobarska javnost nije mogla da mu oprosti. Jad i beda.
 
Pročitao "Mansardu" Danila Kiša. Fino delo, i brzo se čita. Jedino mi se ne dopadaju bespotrebna nabrajanja (čisto da se ispuni prazan papir) i dijalozi na francuskom i latinskom, bez prevoda. Ali sve u svemu fina knjiga, rani Kiš... pred kraj dobija i neki setno-realistični ton kakav ja najviše volim.

mansarda.jpg
 
To taksativno nabrajanje je često kod Kiša, to je sastavni deo njegove poetike.
Ako nisi čitao, pročitaj roman Bašta, pepeo, meni je to njegov najbolji roman, a od
zbirki priča Enciklopedija mrtvih.
 
Pročitao "Mansardu" Danila Kiša. Fino delo, i brzo se čita. Jedino mi se ne dopadaju bespotrebna nabrajanja (čisto da se ispuni prazan papir) i dijalozi na francuskom i latinskom, bez prevoda.

Zaista misliš da je koristio 'nabrajanja' da bi ispunio prazan papir?

Piše Kiš Mansardu pa u nedostatku nadahnuća dolazi do genijalne ideje - prepisati jelovnik obližnjeg restorana, registar imena stanara i sadržaj kućne biblioteke ne bi li popunio što više papira. Tako ti on obogati delo nebitnim nabrajanjima, ubaci nekoliko dijaloga bez prevoda u fusnoti, zatim poveća font slova sa 12 na 14, poveća prored sa 1,15 na 2, proširi margine i eto ga, nakupilo se za pristojan romančić, novelicu, štogod.

Šalu na stranu, od svih domaćih pisaca, Kiš je najudaljeniji od bilo kakvog oblika skribomanije. Ne samo da mu dela nisu obimna, već ih i nema mnogo. Sam je često govorio da nije disciplinovan pisac, da piše retko, a kad bi ga pitali zašto ne piše više, odgovarao bi da on piše izabrana, a ne sabrana dela.

Mansarda je nastala na početku njegovog književnog stvaralaštva dok još uvek traga za jedinstvenom ili barem modernom formom. Nabrajanja su jedan metod koji nastoji upotrebiti umesto konvencionalnih književnih metoda. Naime, umesto da kaže kako je gladan, siromašan i kako čežnjivo čita jelovnik, on nabraja jela prepisujući taj jelovnik. Ili, umesto da kaže nešto više o svojim čitalačkim afinitetima i omiljenim knjigama, on nabraja knjige koje je smestio pod stakleno zvono ne bi li ih zaštitio od pacova. Dakle, radi se o tehnici, ne o potrebi da se ispuni prazan papir.

Mansarda je u tamnoj senci Kišovih velikih romana, ali meni je naročito draga. Sigurno da nije najkvalitetnije delo, ali ima neki poseban i jedinstven ton prisnosti i snolike izmaglice koji Grobnica i Enciklopedija, naravno, po svojoj formi ne mogu imati, a koji se razlikuje od one sentimentalnosti iz porodičnog ciklusa (ili cirkusa). Dovoljno je pročitati prvu stranicu Mansarde pa se uveriti u njenu jedinstvenost i izuzetnost.
 
Zaista misliš da je koristio 'nabrajanja' da bi ispunio prazan papir?

Piše Kiš Mansardu pa u nedostatku nadahnuća dolazi do genijalne ideje - prepisati jelovnik obližnjeg restorana, registar imena stanara i sadržaj kućne biblioteke ne bi li popunio što više papira. Tako ti on obogati delo nebitnim nabrajanjima, ubaci nekoliko dijaloga bez prevoda u fusnoti, zatim poveća font slova sa 12 na 14, poveća prored sa 1,15 na 2, proširi margine i eto ga, nakupilo se za pristojan romančić, novelicu, štogod.

Šalu na stranu, od svih domaćih pisaca, Kiš je najudaljeniji od bilo kakvog oblika skribomanije. Ne samo da mu dela nisu obimna, već ih i nema mnogo. Sam je često govorio da nije disciplinovan pisac, da piše retko, a kad bi ga pitali zašto ne piše više, odgovarao bi da on piše izabrana, a ne sabrana dela.

Mansarda je nastala na početku njegovog književnog stvaralaštva dok još uvek traga za jedinstvenom ili barem modernom formom. Nabrajanja su jedan metod koji nastoji upotrebiti umesto konvencionalnih književnih metoda. Naime, umesto da kaže kako je gladan, siromašan i kako čežnjivo čita jelovnik, on nabraja jela prepisujući taj jelovnik. Ili, umesto da kaže nešto više o svojim čitalačkim afinitetima i omiljenim knjigama, on nabraja knjige koje je smestio pod stakleno zvono ne bi li ih zaštitio od pacova. Dakle, radi se o tehnici, ne o potrebi da se ispuni prazan papir.

Mansarda je u tamnoj senci Kišovih velikih romana, ali meni je naročito draga. Sigurno da nije najkvalitetnije delo, ali ima neki poseban i jedinstven ton prisnosti i snolike izmaglice koji Grobnica i Enciklopedija, naravno, po svojoj formi ne mogu imati, a koji se razlikuje od one sentimentalnosti iz porodičnog ciklusa (ili cirkusa). Dovoljno je pročitati prvu stranicu Mansarde pa se uveriti u njenu jedinstvenost i izuzetnost.

Hvala na opsežnoj elaboraciji, nisam znao sve te detalje oko nabrajanja i ostalog.

Trenutno čitam od Dostojevskog "Zapisi iz mrtvog doma", stao na 70-oj strani.
 
Drugarica je za prošli rođendan dobila od ne znam ni ja koga "Kad je Niče plakao", i sada od mene želi neku knjigu I. Jaloma po mom izboru kao da pročita još nešto od njega. Jel ima neko neku preporuku šta uzeti? Jer ja nisam ništa njegovo čitala, a nemam baš vremena da se upoznam sa piscem. Fala vi
 

Back
Top