Southern_Wolf
Zainteresovan član
- Poruka
- 116
Embrouz Birs - Cuvar mrtvaca
Krivicni zakonik Republike Srbije
Nil Gejmen - Sendmen Uvertira
Krivicni zakonik Republike Srbije
Nil Gejmen - Sendmen Uvertira
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
To mu je najbolji roman, neverovatno je da nije dobio NIN-ovu nagradu, zapravo te godine nije ni jedan roman dobio nagradu, jer
kao ni jedan nije bio dovoljno kvalitetan za nagradu.
Pročitao "Mansardu" Danila Kiša. Fino delo, i brzo se čita. Jedino mi se ne dopadaju bespotrebna nabrajanja (čisto da se ispuni prazan papir) i dijalozi na francuskom i latinskom, bez prevoda.
Zaista misliš da je koristio 'nabrajanja' da bi ispunio prazan papir?
Piše Kiš Mansardu pa u nedostatku nadahnuća dolazi do genijalne ideje - prepisati jelovnik obližnjeg restorana, registar imena stanara i sadržaj kućne biblioteke ne bi li popunio što više papira. Tako ti on obogati delo nebitnim nabrajanjima, ubaci nekoliko dijaloga bez prevoda u fusnoti, zatim poveća font slova sa 12 na 14, poveća prored sa 1,15 na 2, proširi margine i eto ga, nakupilo se za pristojan romančić, novelicu, štogod.
Šalu na stranu, od svih domaćih pisaca, Kiš je najudaljeniji od bilo kakvog oblika skribomanije. Ne samo da mu dela nisu obimna, već ih i nema mnogo. Sam je često govorio da nije disciplinovan pisac, da piše retko, a kad bi ga pitali zašto ne piše više, odgovarao bi da on piše izabrana, a ne sabrana dela.
Mansarda je nastala na početku njegovog književnog stvaralaštva dok još uvek traga za jedinstvenom ili barem modernom formom. Nabrajanja su jedan metod koji nastoji upotrebiti umesto konvencionalnih književnih metoda. Naime, umesto da kaže kako je gladan, siromašan i kako čežnjivo čita jelovnik, on nabraja jela prepisujući taj jelovnik. Ili, umesto da kaže nešto više o svojim čitalačkim afinitetima i omiljenim knjigama, on nabraja knjige koje je smestio pod stakleno zvono ne bi li ih zaštitio od pacova. Dakle, radi se o tehnici, ne o potrebi da se ispuni prazan papir.
Mansarda je u tamnoj senci Kišovih velikih romana, ali meni je naročito draga. Sigurno da nije najkvalitetnije delo, ali ima neki poseban i jedinstven ton prisnosti i snolike izmaglice koji Grobnica i Enciklopedija, naravno, po svojoj formi ne mogu imati, a koji se razlikuje od one sentimentalnosti iz porodičnog ciklusa (ili cirkusa). Dovoljno je pročitati prvu stranicu Mansarde pa se uveriti u njenu jedinstvenost i izuzetnost.