Šta čitate?

"Moj otac Pablo Eskobar" od Huana Pabla Eskobara

Uvek me je fascinirao njegov život, a ovo baca novo svetlo na te fine, sitne detalje koje obično bivaju zanemarene u ekranizacijama (iako je Narcos, skorašnja serija o Pablu, dobro odradila posao)
 
Pročitala upravo "Ležanje na kauču" od Jaloma, sledeće mi je "Gledanje u sunce".

Volim da ga čitam, šta god njegovo da sam uzela u ruke, za dva dana sam pročitala. Drži pažnju, tera te da se zamisliš o životu, šta želiš, dokle si stigao, da li si prave izbore birao...
 
Čitao neke marksističke i lenjinističke tekstove pre izvesnog vremena. Pored toga čitam neke na engleski prevedene tekstove o filozofiji Philippa Mainlandera, nemačkog filozofa ništavila.

Od zabavne literature ponovo čitam Bukovskog "Faktotum", već sam jednom čitao u srednjoj nego reko ajde da ponovim. Planiram i "Palp" i "Poštanski ured" od njega kad nadjem vremena, ova dva njegova romana sam skinuo, a jedino njih nisam čitao od svih romana koje je napisao, ili mi se tako čini. Pored toga planiram neke priče Rejmonda Karvera u srpskom prevodu...

Skinuo sam i sve brojeve časopisa Dabiq i Rumiyah koje izdaje Islamska Država, odatle uglavnom čitam delove o poginulim šehidima ISIS i njihovim životima pod naslovom "Among believers are men". Jedini pravi vojnici i ratnici u sirijskom sukobu su ovi momci, nisam ni džihadista ni musliman, ali kad ih uporedim sa ovim drugim invalidima iz kojekakvih milicija i sličnih sranja što su do juče bežali kao zečevi iz gradova čim ISIS krene u marš, a sad se kriju iza NATO tehnologije i glume junake, sve mi je jasno. ***** ti ja vojnika kom dronovi i najsavremenija tehnologija počiste teren od tri četvrtine neprijatelja, pa zajedno sa stotinama hiljada drugih krene da se junači. Ajde junačino kreni 1 na 1, pa da te vidimo.
 
,Crni Red' od Džejmsa Rolinsa. Lagodno se može porediti sa Braunovim knjigama. Nacisti, rune, kvantna fizika, eksperimenti, teorija zavere. Pa gde ćeš bolje ? Stvarno dobra i zanimljiva knjiga.
A za ove koji vole starije stvari, ili SF ( ako ga mogu tako nazvati, mada nije baš ) : ,Prvi igrač na potezu ' Ernesta Klajna - šta će se desiti u bliskoj budućnosti ako se cela ljudska populacija zadubi u jednu igricu ?
 

U svakom pogledu sam iskren, zivim brzo i opskurno
ostavljam posvetu za klince, Krang ce da se rodi posthumno
pa se borim potpuno, volim oskudno, ne pitaj sto sam gadan i opor
po zakonu prirode pritesnjena zivotinja pruza najjaci otpor
 
Daj Sukhoi, zar se zaista ložiš na ovog imbecila, matorog otromboljenog idiota bez smisla za flou, koji siluje rime, a ima mozak naloženog tinejdžera. Bilo je kul pre jedno deset godina, ali lik ni u kom smislu ne napreduje, zadržao se tamo negde u ranim dvehiljaditim, zaista tužno.
 
Daj Sukhoi, zar se zaista ložiš na ovog imbecila, matorog otromboljenog idiota bez smisla za flou, koji siluje rime, a ima mozak naloženog tinejdžera. Bilo je kul pre jedno deset godina, ali lik ni u kom smislu ne napreduje, zadržao se tamo negde u ranim dvehiljaditim, zaista tužno.

Ne seri Direkt, a ovi multiji:

U svakom pogledu sam iskren, zivim brzo i opskurno
ostavljam posvetu za klince, Krang ce da se rodi posthumno

:D

krang, čovek sa najmanje smisla za rimu ikada.
 
Da, on očigledno misli da ako na papiru poklopi neke slogove, to je već savršen multi :lol: A to što se u pesmi i zbog akcenatskog nepoklapanja reči izgubi ne samo i smisao i rima, nego i bilo kakav osećaj da je išta srimovano.
 
Imao je nekih "sjajnih" momenata kroz karijeru:

"***** ubice, veži starca da ga vučemo k'o psa,
da ga tučemo zbog zla, da ga gurnemo do dna.
Da bude skroz odan..."

A ložio sam se na misteriju pre jedno deset godina kad je izašla.. Sad odatle mogu da navedem tri dobre pesme.. ostalo je smeće, kao i maltene sve nove stvari.
 
Pa jeste Krang propao kao čovek, jbg lik je narcisoidan i misli da je njegova propast zapravo simptom njegove neshvaćene genijalnosti. Lik je čitao citate Ničea, Dostojevskog, Dučića, napalio se na to i pati od toga da bude velikan kao i oni, a rep mu služi kao outlet za to. Neshvaćenost i ta neka navodna posebnost tu dodje samo kao plus, lik pati od kompleksa neshvaćenog genija. Mada treba reći da ovo nije bio slučaj samo sa njim, tamo ranih dvehiljaditih kad se radjao čitav novi rep pokret i kad je postojala čuvena Radivizija na kojoj su se okupljali mnogi pretenciozni underground reperi, mnogi medju njima su se trudili da ostvare taj neki imidž, rimovali su pesme koje su bile poetski nabijene uz mnogo multija, pričali su da su underground i neshvaćeni, tad je i De Facto izašao koji isto šalje tu poruku, Marčelo je zapravo izrastao iz toga.

Problem sa Krangom je što je on iz nekog razloga ostao na tom nivou, i dalje se loži na to i to mu služi kao pokriće za svaki neuspeh u životu. Ali mene to ne zanima, meni je zapravo Misterija jedan od najjačih domaćih rep albuma i jedini album koji se približio američkom underground repu kakav rade Snowgoons, Jedi Mind Tricks, Army of the Pharaohs, Cunninlynguists, Vakill, Ill Bill, Vinnie Paz, pomalo i Atmosphere i ostali, pa čak i rani Eminem negde. Jbg ja to jako gotivim, volim te jake, tvrde, mračne bitove i jako rimovanje gde se reper zaista trudi oko toga što piše. Volim ja i mejnstrim rep, ali odgovorno tvrdim da underground rep u Srba nema predstavnika osim Kranga. Uostalom kad čovek sluša Misteriju to je kao da sluša neki američki ug album, toliko je jako. Meni iskreno pomalo i nedostaju te rane dvehiljadite, ovaj današnji rep i naročito trep me užasno smara, istina ljudi su tad bili naloženiji na neke stvari ali su imali ogromnu strast i albumi poput Misterije, De Facto, Ekipa Stigla i ostalih teško da će se ponoviti. Zato danas i slušam pretežno američki rep i ove starije domaće albume.


P.S. Tek sad vidim da sam pesmu od Kranga okačio u temi "Šta čitate?" :lol:
 
Ono što sam naučio, to je da je bolje da ne upoznaješ svoje omiljene repere :D

Po mom mišljenju Krang nema dobro rimovanje, a pritom, uopšte ne zvuči kao da razmišlja o čemu piše. Njegov rep smatram repom za uzrast od 15-19, eventualno 20 godina.
Što se tiče rimovanja.. lik je na misteriji zaista bio napredan u odnosu na ostatak domaće scene, sa nekoliko izuzetaka (ministar lingvista, demian npr.). Ali u to neko vreme je izašao album nebua i drugog, na kom je nebu demonstrirao kako treba koristiti multije. Sad, toliko godina je prošlo, a krang, ne da se nije usavršio, već je znatno nazadovao. Džabe ako se slogovi poklapaju, kad zvučnost "srimovanih" reči nije usklađena. Kranga, prema načinu pisanja (ali samo prema načinu pisanja), možemo da uporedimo sa Betovenom - piše na gluvo.

"Najveći ljudi su se oduvek krili u senci,
Pozeri iza koji su bili sitni luzeri"

Pa kako možeš da srimuješ ovako nešto? Kako? :D A ovo nije usamljeni primer. E sad, on zaista ume da odradi neke rajm skimove odlično.. ali nakon nečeg dobrog, usledi nešto poput gore navedenog i onda na videlo izlazi način na koji on piše. On ne uživa u tome.. Teorijski je naučio šta je multis, negde je pročitao kako treba to da se radi i onda se trudi da izgura to po svaku cenu, jer je u njegovim očima to "merilo kvaliteta". Zvuči kao da nikad slušao muziku. Aritmičan čovek kod kojeg je sluh potpuno izostao iz genetskog koda. Danas prosečan ns reper ima bolje rimovanje od kranga.. Ovo ti kažem ja koji se gadim novosadskog repa. Krangovo pisanje je u potpunosti podređeno rimovanju, a ni to mu ne ide.


Inače, slušam većinu tih stvari koje si naveo, sa izuzetkom jmt-a. Njih sam obožavao kad sam bio tinejdžer, prevashodno zbog stoupe-a i ikon-ovog glasa. JMT su zapravo prilično šuplji. Slušaš li Juice-a (stranog ofc)?

 
Po meni Krang dobro rimuje, samo ponekad ima te delove koji se ne rimuju po zvučnosti ali on je svestan toga, nego mu je glupo da ne srimuje tako jer onda pesma gubi kontinuitet. Za njega su multisi kao Bori Čorbi ono obično rimovanje, znači Bora mora da rimuje u svojim pesmama nekad i na silu da bi očuvao kontinuitet, jer je to njegov stil, njegov trejdmark takoreći. Ali ja nešto ne vidim da se Krangu to često dešava, da omaši zvučnost.

Ne slušam tog Djusa, koliko kapiram to je onaj lik što je Eminem na prevaru izgubio od njega na Rap Olympics. Nekako mi je jadno da ga slušam, lik koji je pobedio budućeg najvećeg repera sveta u fristajlu a koji je završio na margini svih margina, prosto ne mogu da ga uzmem za drugo nego za luzera, pogotovu sa ovim "Real hip-hop" naslovom pesme, baš jadno nekako deluje. Isto kao Cannibus.

Meni je najbolji ug bend Atmosphere, likovi koji su uspeli da naprave fantastičnu priču i prodaju tiraža a da ostanu potpuno verni sebi. Nekad mi je žao što su odbili da se probiju u mejnstrim, kapiram da bi uspeli nešto jako da naprave, ali svejedno i bez toga oni su vrhunski rep bend. JMT ne mislim da je šupalj, kao ni Snowgoons, JMT pravi jak keš (naročito Vinnie Paz) i imaju mnogo jake teme u pesmama, a pravi su underground. Dopada mi se što su prilično militantni i agresivni, ne znam da li si slušam Heavy Metal Kings Remix, jedna od najjačih traka ikad. Ill Bill i Necro su isto jaki, čitava Psycho+logical ekipa kida. Isto tako Rhymesayers Entertainment koji vodi Slug iz Atmosphere, Atmosphere, Aesop Rock, Brother Ali, pokojni Eyedea je isto bio prejak itd.

Fora sa undergroundom je što ima mnogo ljudi koji rade jedno isto, ni po čemu se ne izdvajaju, i bez obzira na liriku osećaš se kao da si to već čuo stoput. Po meni najjači solo reper trenutno je Yelawolf, on je negde na granici mejnstrima i ug-a, a ima i harizmu, i priču, i liriku, i flow, i atmosferu, ma sve. Čak zna i da peva, znači nije prikovan za žanr kao buldog. Ali opet slažem se da lirički ug daje najbolje i najzanimljivije stvari. Medjutim likovi poput Tonedeffa, Termanology, Cannibusa, Juice-a i sličnih ne daju undergroundu ono što valja, tipični su i samo idu u krug, uvek isto. Ovo je poezija medjutim:

 
Poslednja izmena:
"Without order nothing exists, without chaos nothing evolves" - kad bih nešto tetovirao, to bi bilo ovo.
Ili Aesop-ovo "must not sleep, must warn others"

Meni je Slug bio omiljeni emsi, ali novije radove slabije slušam. I dalje sam u periodu "Lucy Ford-a" - to je album koji redovno vrtim otpočetka do kraja. Sve je sjajno.
Aesop Rock mi je sjajan takođe, no, njega više slušam zbog same atmosfere koju stvara na trakama i zbog bitova koji su mi.. neopisivi.. pogotovo blockhead-ovi.

Ovo volim od jmt-a.. naredni albumi su im imali sjajne matrice i odlično su zvučali.. ali uglavnom se svodilo na besmislen betl rep (na koji sam se ložio u srednjoj školi), izuzev pojedinih pesama (razorblade salvation, black winter day, rage of angels...)
Novije radove nisam ispratio.


"Ability to endure contradiciton is a high sign of culture"

Razumem šta hoćeš da kažeš. Postoje neki ljudi koji kukaju, poput canibusa, i to zaista nije prijatno za slušati.. Mada, ima canibus pametnih linija:

"Since it became a lucrative profession
There's a misconception that a movement in any direction is progression"

Što se tiče juice-a legitimno je pobedio eminema. Bolje rime, bolji flou. Ja sam ti lik koji vrti "infinite" i dalje, tako da mi je eminem iz tog vremena bio takođe dobar, ali protiv đusa nije imao šta da traži tad. Juice ima jedno tri super albuma, koji su po mom ukusu, od bitova pa sve do lirike. Eminem je definitivno bio vredniji, zato i jeste tu gde jeste. Ali ne mislim da je biti veran ug-u nešto loše. Juice nije mrdao iz te sfere i, iz mog ugla, nije pogrešio.
 
Slug i dalje kida, slušaj ovo:


Meni je JMT uvek kidao, Design in Malice mi je jedna od omiljenih stvari, a novijeg je datuma. Ne smeta meni battle rap, volim tu agresivnost, uvek sam voleo. Zato mi je i Krang dobar, mi nikad nismo imali agresivniji betl rep od pesme Kritikuj me sa Misterije, ili Tehnodroma recimo.

Ma nisam ja brate toliko pratio Kanibusa ili Djusa, nije tu poenta u tome da li oni kukaju nego mi prosto nisu interesantni, kad ih slušam deluje mi nezanimljivo, kao nešto što sam stoput čuo. Tako je i sa onim Tonedeffom kog mnogi kuju u zvezde, a realno lik je prevazidjen i dosadan sa onim brzim repovanjem. Zato mi je recimo Tech N9ne dno dna, uzalud je on uspeo da stvori imperiju što je za underground retko i da postane milioner, uzalud ga mnogi cene, meni je ono što on radi dosadno, sa konstantnim brzim repovanjem i nekim dosadnim temama. Nije tu doduše brzo repovanje toliki problem, i Yelawolf brzo repuje na mnogim stvarima, ali Yelawolf je pravi pesnik i umetnik, zanimljiv, sa raznolikim temama, sjajnim spotovima itd.

Sećam se da je Eminem pričao kako ga je Juice dobio na prevaru jer mu je prišao iza ledja, tako nešto. Uglavnom meni ovaj Juice deluje smešno iz tog razloga, nekako i ako je dobio Eminema regularno ne bih da ga slušam jer mi je nekako jadno kad vidim gde je on, a gde je Em. Poslušao sam ovo što si mi poslao i još neke njegove pesme, nekako mi to deluje stoput vidjeno, šta znam. Ne znam kako to da objasnim, ali brate slušaj Sluga, Ill Bill-a, JMT, vidi kakav je to rep, vidi se da se likovi zaista trude i da to odudara od proseka. Naravno poštujem brate ako ga ti voliš, možda bi mogao još nešto da mi preporučiš pa da promenim mišljenje.

Inače da se razumemo, Krang kao Krang u poredjenju sa ovim gore ug reperima američkim ispada jadan i bedan, da je on američki reper ne bih ga nikada slušao, prosto bio bi smešan. Ali budimo realni ko još radi takav ug u Srbiji? Marčelo je kao imao neke pokušaje na prvom albumu, ali je sve to daleko od nekog nivoa, i palo je u vodu sa te strane, bez obzira što je De Facto klasik po nekim sasvim drugim kriterijumima. Ministar Lingvista je uradio onu pesmu Podzemlje na delu, to je kao neki pokušaj tog tipa, ali posle toga je sa Marčelom otišao u neke sasvim druge vode. Osim Kranga i Misterije slabo tu ima takvih primera, a meni to smeta, jer osnovano mislim da ima još klinaca i likova u Srbiji koji su dobri, a mogli bi da rade na nivou Sluga, JMT, Ill Bill-a i ostalih koje sam pobrojao. Ali mi to nemamo, sve što se dešava je trap (najodvratnija stvar ikada), Fox, Furio Djunta itd. Dobri su Ajzea i Smoke Mardeljano, ovaj prvi radi neki DMX rep na srpski način i to sjajno zvuči, ovaj drugi radi bum bep i to opet sjajno zvuči. Kendi ima odličnu liriku, ali nije mi to to. Znači, nema nikoga osim Kranga.

Inače ne znam da li još neko ovde sluša neke evropske repere, nemački Bushido i Azad kidaju, to toplo preporučujem.
 
Dennis Lehane - Live by night.

Period prohibicije, mafijaši i sve te već poznate priče. Govori o 20-godišnjaku koji završava u zatvori gdje dolazi u konekcije s mnoštvo većih i jačih mafijaša, nakon svog izlaska počinje da gradi svoj put ka vrhu na kojem ga čeka mnoštvo toga. Knjiga je smještena u Bostonu, kao što možete da pretpostavite govori se o Ircima...
 
Lepo sam mogao da vidim šta me čeka. Bio sam bednik i ostaću bednik. Ali nisam posebno želeo novac.
Nisam znao šta želim. Da, znao sam. Želeo sam da se sakrijem negde, negde gde ne mora ništa da se radi.
Odbojna mi je bila svaka misao da treba da postanem nešto, od toga mi je bilo muka. Da budem advokat ili
činovnik ili inženjer, bilo šta, izgledalo mi je nemoguće. Da se oženim, napravim decu, upadnem u klopku
porodične šeme. Da odlazim negde na posao svaki božji dan i vraćam se. Ni u ludilu. Da radim uobičajene,
svakodnevne stvari, učestvujem u porodičnim izletima, Božiću, Prazniku rada, Danu majki...
zar je čovek samo zato stvoren: da izdrži sve to i onda umre?

Radije bih negde prao sudove, vraćao se u moju rupu i pio dok ne zaspim.

Otac je imao svoj veliki plan. Govorio je: »Sinko, svaki čovek mora da stekne kuću u životu. Na kraju umre i
ostavlja je svome sinu. Onda sin stiče svoju kuću i umire, ostavljajući obe kuće svome sinu. To su dve kuće.
Taj sin stekne svoju kuću, to su tri kuće ...«

Porodična šema. Pobeda nad nevoljama kroz porodicu. On je verovao u to. Uzmi porodicu, izmućkaj je s Bogom i Državom,
dodaj desetočasovni radni dan — i imaš sve što ti je potrebno. Gledao sam oca, njegove ruke, lice, obrve i znao sam da taj
čovek nema nikakve veze sa mnom. Bio je stranac. Moja majka nije ni postojala. Bio sam proklet. Gledajući oca nisam video
ništa osim nepristojne tuposti. Još gore, on se čak više bojao neuspeha od većine drugih ljudi. Vekovi seljačke krvi i seljačke dresure.
Krv u venama Kinaskih bila je razvodnjena kroz galeriju robova koji su ustupali svoje stvarne živote za neznatne i iluzorne dobitke.
Nije bilo nijednog čoveka u tom nizu koji bi rekao: »Ja ne želim kuću, ja hoću hiljadu kuća, odmah!«

Čarls Bukovski, Bludni sin
 

Back
Top