Шта чинити када сте...

Razočarenja se ponavljaju. Dakle ne ulaziti u slične situacije i ne verovati istoj osobi nikad više.
Obraditi tugu, odtugovati. Što si iskusniji to kraće tuguješ. I činiti šta te veseli.
Ako imaš mogućnost, prepustiti se na kratko seti. Ako ne sastaviti se odmah i gruvati dalje.
Ovo je najteže. Miks između naviknuti se i tražiti društvo. Prvo pobedi samoću a onda se i otvori zadruge.
 
Očaraš se ponovo ali nečim a ne nekim
razveseliš se,sabereš se i nadješ društvo:manikir:

Ахам....

Чу те видим кад будеш у тој ситуацији... :)

- - - - - - - - - -

Moliti se i postiti.
Molitva oslobadja od stresa.

Pravi vernik rajko ne dozvoljava sebi da lako padne u ta stanja.

Да, то је једино где стварно успевам да се одржим у нормали. :)

- - - - - - - - - -

Razočarenja se ponavljaju. Dakle ne ulaziti u slične situacije i ne verovati istoj osobi nikad više.
Obraditi tugu, odtugovati. Što si iskusniji to kraće tuguješ. I činiti šta te veseli.
Ako imaš mogućnost, prepustiti se na kratko seti. Ako ne sastaviti se odmah i gruvati dalje.
Ovo je najteže. Miks između naviknuti se i tražiti društvo. Prvo pobedi samoću a onda se i otvori zadruge.

Савет ти је одличан, али нисмо сви клинци.

Другачије је кад си у годинама, и кад имаш породицу. :)

Задње две реченице су на месту за свако старосно доба. :)
 
Priroda, muzika i bajs ili šetnja a onda leškarenje na piknik ćebencetu i spokojno posmatranje neba.

Да, веома помаже, најбитније је бити у природи, шетња, слушање цвркут прица, запажати детаље природног зеленила, лишче, цвеове, латице, лептире, инсекте како уживају у природном богатству... :D
 
Шта мислите, шта би требало учини, када сте:

1. Разочарани

2. тужни

3. Сетни и расејани

4. Усамљени

1) Pocnes da posmatras svet bez ruzicastih naocara i znas sta mozes sve ocekivati. Manje infantilno gledas na sve oko sebe. Pokusas da se utesis raznim racionalizacijama (samo ih ti pokreni, ti mehanizmi odbrane licnosti ce sami uraditi posao za tebe), a zatim obavezno krenes da neki rad. Bilo kakav rad. Umni, fizicki, i zadajes sebi step by step zadatke i ciljeve koji su mali. Radujes se zbog uspeha i postavljas sebi nove ciljeve.
Na ovaj nacin se premesta preokupiranost izvorom razocarenja, i psihicka energija, neurotransmiteri u mozgu i hormoni tela (adrenalin, kortizol, hormoni stitaste zlezde T3, T4) se prebacuju za razresavanje realnih zivotnih manjih ciljeva i zadataka, umesto da se baziraju na resavanje neresivog i onog sto je bilo i ne moze se vise izmeniti.

2) Veoma prosto - tugujes. ako je covek tuzan treba da tuguje. Ako mu se place da place. Potiskivanje i negiranje mogu isprva biti nesto sto nam je korisno, ali to uvek na kraju dovede nekoliko godina kasnije do explozije potisnutih stvari pa se to konvertuje u anxioznost, depresiju, neobuzdani bes i potrebu za farmakoterapijom koja tada jedina moze pomoci (kod nekih delimicno) jer osoba na vreme funkcionalno nije zadovoljila svoje potrebe organizma - da tuguje kada je tuzna, da odmara kada je umorna, da zali kada joj se zali, da se isplace i izbaci iz sebe kada joj to dodje itd. Kod nas a i u ostalim kulturama se posebno jedan rod (pogadjas - muski) posebno NAKARADNO VASPITAVA, da svoju LJUDSKU, ANATOMSKO-FIZIOLOSKI I PSIHOLOSKI POTREBNU ODLIKU SUPATA - plakanje, tugovanje. Kao, to ne rade muskarci. Jeste, muskarci nemaju amigdalu, nemaju neurotransmitere, nemaju neke druge centre u mozgu, pa kao ne moraju to raditi.
Isto bi bilo kao kada bi rekli - Muskarci nemaju vagina, prema tome, oni ne smeju da mokre i vrse nuzdu, jer nece biti pravi muskarci, to rade samo zene sa vaginom.

3) Rasejanost ne mora znaciti a prirori nesto lose i disfunkcionalno. Nekada je rasejanost i pozeljna, kada je deo psiholoske strategije mozga, pa dobro dodje jer je rasejanost proizvod uperene paznje od 90% na nesto konkretno - primeri umetnika, naucnika, sindrom rasejanog profesora itd. I takva rasejanost se ne leci, niti je treba suzbijati, jer je tako kako je - ako zelis da usmes u necemu extraordinarno, moras se previse dati i na ustrb drugih stvari.
Kada je covek rasejan zbog posledice anxioznosti, depresije, ili nekih neuroloskih bolesti tipa pocetak Alchajmera ili zbog deprivacije sna npr (i zato moze biti rasejan covek), onda se treba pozabaviti pravim uzrokom takve rasejanosti i leciti to na vreme, ne toliko zbog same rasijenosti nego zbog pravovremenog stopiranja raznih poremecaja i mentalnih bolesti u nastajanju u razvijanju sa komorbiditetima ko zna cega.

4) Kada je covek usamljen, ne treba odmah bekstvom ili izbegavanjem neugodnosti da trci da "popravi stanje". Ti takvi ljudi koji imaju simptomaticni osecaj usamljenosti se ponasaju reaktivnom formacijom - trce i pune se ljudima, u svakom drustvu su mirodjija, okruzeni su svima.....I opet su usamljeni. Za neke se utvrdi i da su depresivni. Neki su pak dugotrajno distimicni a ipak nedovoljno za klasifikaciju klasicne depresije.

Kako god, nije neka nauka zakljuciti da usamljena osoba treba da nadje drustvo. To svi znaju. Svi i pokusaju to da urade. Medjutim, kod izvesnog broja ljudi to uopste ne pomaze. Neko i kada je okruzen ljudima koji ga vole se oseca unutar sebe najusamljeniji na svetu misleci da ga niko ne razume, ne shvata i ne da ne moze podeliti svoju unutrasnju bol ili nemoc sa bilo kime.
Tada je dobro vreme da osoba prestane da negira i potiskuje to, vec da to osvesti, introspekijom da preispita sebe i eventualno potrazi pomoc nekog, recimo blazeg strucnjaka - tipa psihologa, psihoterapeuta, pa cak i life coach-a (oprez, tu se krije veliki broj pseudonaucnih sarlatana).

Tako se svet iznenadio za smrt slavnog glumca komicara - Zasmejavao ceo svet, imao masku pozitive i srece, a on iznutra bio najusamljenija osoba na zemlji, i tesko depresivan, i na kraju eto, uspeo je suicid nazalost....

Tako da pamet u glavu ljudi. Vi cete biti prvi koji ce prepoznati kod sebe nesto..... Sto pre prepoznate i sto pre reagujete, manje cete problema imati. Nema sramote, nema uvrede, to se desava i moze se desiti svima nama. Kao i za pokvaren zub, krvni pritisak ili celavljenje glave, podocnjaka ispod ociju.

Treba funkcionalno omoguciti da se telo i mozgu dozvoli sve sto mu je potrebno, ali kratkotrajno, ukoliko vas nesto "muci" duze vreme, onda je to signal da se posavetujete sa strucnjakom, i ne zaboravite, sam prvi razgovor sa strucnim licem ne znaci a priori da vam nesto fali i da je psihopatologija u pitanju a u najmanjem procentu (samo 5% sansi) se radi da ste "ludi ili poludeli, da ludite".

Cak i kada osecate stravicne trenutke kroz depersonalizaciju i derealizaciju koja se javlja kod shizofrenije, ne znaci da ste ludi i bolesni, jer se to javlja isto i kod nekog jaceg stresa ili kao posledicna jakog panicnog napada koji isprovocira bilo koja jaka fobicna situacija, trauma, stres, potrebna adaptacija na neki nov zivotni cikus i promenu u nasim zivotima i sl.
 
Poslednja izmena:
Шта мислите, шта би требало учини, када сте:

1. Разочарани

2. тужни

3. Сетни и расејани

4. Усамљени

Za sve ovo može jedan udarac : pojačati najadraže pjesme, piojesti i popiti nešto fino...pozvati jarana/icu koja je najveći komedijaš...tj. OPUSTITI SE MALO
 
Za sve ovo može jedan udarac : pojačati najadraže pjesme, piojesti i popiti nešto fino...pozvati jarana/icu koja je najveći komedijaš...tj. OPUSTITI SE MALO

Прво је потребно веома много снаге превазићи себе, своје тренутно стање, да би то могао учинити... :D

Вечином је то теже превазићи, али кад дође тај тренутак, и десито што си препоручила, онда се већ налазимо ван домашаја тих тешких осећања... :)
 
Прво је потребно веома много снаге превазићи себе, своје тренутно стање, да би то могао учинити... :D

Вечином је то теже превазићи, али кад дође тај тренутак, и десито што си препоручила, онда се већ налазимо ван домашаја тих тешких осећања... :)

naravno, zavisi šta te je dovelo u to stanje...ali, generalno, upravo titreba ventil za prevazilaženje
 
naravno, zavisi šta te je dovelo u to stanje...ali, generalno, upravo titreba ventil za prevazilaženje

Хм, подсетила си ме, отворичу нову тему, твој коментар наводи... :)

- - - - - - - - - -

patike na noge i neki sport, a posle toga telefonski imenik i poziv na kafu ljudi pored kojih se dobro osecas
to ce biti dovoljno za pocetak

Одлично размишљање... :)
 

Back
Top