Hvala Vam na odgovorima.
Cudno je samo kako recimo ne bih pristala na neke takve banalne stvari - koncert Saka Polumente i slicno, a razmisljala bih o tome da ostanem sa nekim sa kim mozda necu imati dece.
Da se ne bih ponavljala, samo cu dodati da je i meni jasno da ce vreme ipak biti presudno. Ostacemo zajedno i u jednom trenutku cemo biti sigurni oko toga da li imamo zajednicku buducnost ili ne.
Za kraj cu Vam parafrazirati jednu pricu iz zivota Aleksandra Makedonskog. Naime, ovaj mladi, veliki osvajac imao je veliku zbirku prelepih staklenih figurica koje je jako voleo. Jednoga dana, medjutim, poceo je bez reci da ih razbija. Kada su ga upitali zasto to radi, ako ih toliko voli, odgovorio je nesto poput ovoga: Bolje je da ih razbijem sad, kada ih manje volim. Ako se budu razbile sutra, kada ih budem voleo vise, vise cu patiti. Autor knjige je zatim konstatovao: Misao je surovo besmislena. Zasto da sami unistimo nesto, kad uvek postoji opasnost da ce nam to unistiti drugi?
Dakle, pod pretpostavkom ipak za nas nema zajednicke buducnosti, ostacu sa njim, iako cu ga sutra vise voleti, a samim tim i vise patiti ako se rastanemo. Pa opet, ko moze da tvrdi da moja ljubav prema njemu sutra nece biti bitnija od potomstva, ili da cemo ipak imati dece, niko ne moze ni da nasluti... U svakom slucaju, ako se iko bude secao ove price tad, i Forum bude postojao, javicu Vam