Da imam ono zdravlje sto sam imala pre pet godina. Shvatih da sam sebe upropastila pateći uvek za ljudima koji me nisu cenili i koji nikada nece. KOji me ni sada ne cene. Odmah ja dam na zanje koliko sam ensigurna, odmah brljam je*eno sve i svasta, dusu na pamuk, govorim kako jeste, pa ma kako bilo bolno, nadajuci se nekom razuevanju, podrsci, pomoci da te neko saslusa i pomoge da to prebrodis...ma, kako da ne. Tesko mi je to bilo da prihvatim, zato sto sam crkavala za njima. Jesam. I sada sam. Jesam. Ali nista nije vredelo, jer njima ne trebam ja. Vec neke druge. Pametnije, lepše, zgodnije, bez po muke i truda...I aha, da. Lake. Ja to nisam, niti cu ikada biti. Nije ti zao, da jeste, vec bi bio tu. Nije, da jeste, jecao bi samnom i pruzio ruku kada je enko trebao ocajnicki tvoju pomoc. Hvala. Da sam danas umrla, ne bih znala koliko sam bila u zabludi da je sve bila samo pusta igra i da je sve bio samo izgovor i da nisam rekla to, biko bi nesto peto. Shvatam, shvatam. Je*iga, u zivotu imam svasta i najvise objasnjenja. Da se cene izgovori, ja bih bila milijarderka. I an to sam navikla, da mi nikada niko u lice ne kaze, ej curko jedna ja et en volim, samo sam se zaje*avao, i an to sam navikla. Vise me ne pogadja. Jesam se silno prevarila, ali ni to nije nista novo. ceo zivot samo nailazim na pogresne. Ceo zivot pogresne ljubim. Samo sam htela u lice da cujem to, ej budalo Jelena, ja te ne volim. Ne zasluzujem. Da, dobri ljudi rade to, kazu porukom. I uvek kazem necu se iznervirati i dozvolim sebi isto, da me ponesu je*ene emocije i da se neko opet poigra samnom, da me navede da pomilsim, aha da bas su njemi lepi moji namazani nokti, da bas voli moje oci i moje usne. Ma, kako da ne. Ali ti si kriva, Jelena. Samo mi nije jasno, u cemu sam se prevarila...Jel si ti od pocetka bio takav pa ja to nisam videla, ili si oduvek bio takav pa ja to nisam zelela da vidim? Sta je od ta dva? E, jesam curka.