Problem je što smo mi u najmanju ruku nenormalan narod. I Koštuničin DSS je u jednom momentu imao par stotina hiljada članova, pa je padom sa vlasti došao na nivo kombi stranke koja jedva prelazi cenzus. Ista situacija će biti i sa sns-om. Gde im je tih 700.000 članova kada ne mogu na mitingu koji danima najavljuju i lobiraju i sa svim dnevnicama i pritiscima ne mogu da skupe ni 50.000 ljudi. Gde su ti lojalisti kojih ima 20.000 bar na tom dešavanju. Sve je to samo mehur od sapunice. Problem je što mi kao narod uvek smo uz vlast, bila ta vlast dobra ili loša za narod. Za vreme okupacije u Drugom svetskom ratu u Beogradu je poginuo jedan Nemac i to tako što je pao sa bicikle i slomio vrat. Na uglu Resavske i Krunske je bila kancelarija Nemačke uprave za grad Beograd za pritužbe građana protiv svojih sugrađana. Redovi su bili toliki da su posle dve nedelje zbog zatrpanosti poslom kancelariju zatvorili. Meni je uvek u glavi scena iz 90-ih kada je Vuk Drašković bio u poseti u Vranju. Kada mu je jedan stari rekao da je on novi Obilić. Kada ga je Vuk upitao da li će glasati za njega, on mu je odgovorio da će glasati za Slobu, za njega će glasati kada dođe na vlast. Tako da razmišljanje da posle ovog režima dolazi potop je spinovanje jer lično sam uveren ko god da dođe posle ovog režima ne može biti gore nego što je sad. Bar će imati osećaj elementarne lične odgovornosti za postupke i odluke koje donose. E sada drugo je pitanje kada će do toga doći, jer koliko god neko želeo ovo nije apsolutna monarhija već demokratsko društvo te su promene pre ili kasnije neminovne. Lično se pribojavam da će expo ako do njega dođe biti glogov kolac u našoj budućnosti i naše dece. Ako do tog događaja dođe i sve ono što on donosi u smislu mita i korupcije posle toga neće više ni biti važno ko je na vlasti.