Ranije je na ovom forumu postojala ideja da se uredi članak na wikipediji, ali na žalost do ostvarenja te zamisli nije došlo. Razlog tome je bio to što dosta ljudi kada žele da saznaju nešto pogledaju članke na wikipediji. Sve je to u cilju da ova rasa postane što poznatija. Sada na wikipediji postoji tekst u kome je navedeno nekoliko netačnih i neosnovanih podataka npr. da jedan pas živi do 20 godina, a od nastanka rase je prošlo tek 18 godina, a i zna se da veliki psi žive u proseku oko 10-12 godina ili napisano je da u S.O.P. - u ima 30% vuka, a taj podatak nigde drugde nije naveden (na
www.carski-cuvar.in.rs piše da okvirno ima 5% vuka).
Ja sam napisao tekst koji bih postavio na wikipediju i postaviću ga ovde da bi mi vi ukazali ne neke greške (možete i da me pohvalite)ili da dodate nešto. Ovaj tekst nisam izmislio nego sam koristio podatke sa sajta Predraga Balanca i većim delom sam samo na drugi način napisao sadržaj sa njegove web strane. Preradio sam taj tekst zbog autorskih prava. Standard nisam prepravljao. Ako mislite da ne bih trebao da ga postavim slobodno recite.
O RASI
Srpski Odbrambeni Pas je izuzetan radni pas (veoma dobar čuvar) koji se ne plaši ni drugih ljudi ni životinja. Može se koristiti i u vojnoj i bezbednosnoj službi, jer se ovaj pas ne plaši buke, neprijateljskog ponašanja, tačno i nepokolebljivo izvršava komande napada i odbrane. Sve ovo sledi iz njegove ogromne poslušnosti, odnosno podložnosti dresuri, koju su potvrdili profesionalni dreseri i vlasnici koji sami mogu uspešno da dresiraju psa. S.O.P. (skraćenica za srpski odbrambeni pas) je veran i dobronameran prema porodici sa kojom živi i pogotovo je odan vlasniku koji ga hrani i provodi vreme sa njim. Ovi psi su veoma staložene naravi u uobičajenim okolnostima, jer voma dobro procenjuju okolnosti i donose pravilne odluke. S.O.P. je veoma nepoverljiv pas prema nepoznatim osobama i nije rad za nova upoznavanja, pogotovo ako u mladosti nije bio puno mažen i hranjen od strane nepoznatih osoba. Njegovo masivno, ali atletski građeno telo sa jakim čeljustima odvraća svakog od loših namera prema njegovom vlasniku ili teritoriji koja mu je poverena na čuvanje. U dvorište u kome žive on i njegov vlasnik može se ući samo uz prisustvo vlasnika. S.O.P. se pokazao kao idealan porodični pas, bez problema se ponaša u šetnji (na ulici, po parkovima...), nije pas koji izaziva nevolje. Ignoriše prisustvo manjih pasa, a velike pse oprezno posmatra u nameri da zaštiti sebe i vlasnika. Veoma zaštitnički je nastrojen prema vlasniku i njegovoj porodici i zna da istrpi neodgovorno i nespretno ponašanje male dece. U slucaju provokacija S.O.P. ce prvo regovati potmulim režanjem, a zatim sve jačim i jačim prodornim lavežom. Ukoliko se ova upozorenja ignorišu, ovaj pas će brzo i snažno napasti. Reakcija ovih pasa na negativan nadražaj je oštra i silna, i kada dođe do situacije da S.O.P. mora da dejstvuje on se nikada nece prvi povuci iz tog sukoba bez obzira bio to čovek ili neka životinja. S.O.P. je veoma poslušan pas, izvršava sve naredbe svog vlasnika (osoba koja ga hrani, izvodi u šetnju...) i dresuru nije potrebno ponavljati. S.O.P. se odlikuje velikom prilagodljivošcu na sve vremenske uslove.To su veoma zdravi psi, žilavi i otporni na mnoge bolesti i hladnoću (posebno primerci sa dlakom srednje dužine) , što je postignuto pravilnom i pažljivom selekcijom i ukrštanjem.Veoma se retko razboljevaju i nisu česti gosti kod veterinara.Do sada nije primeceno da ima naslednih i čestih srčanih, bubrežnih ili koštanih problema. Kučke nemaju probleme pre, tokom i posle štenenja i često se dešava da okuce više od 15 štenadi. Ženke su dobre majke, veoma požrtvovane i zažtitnički raspoložene, tako da se štenci ne mogu videti bez prisustva vlasnika, a kuja se mora skloniti. Štencima u prvih desetak meseci treba davati Ca (kalcijum), jer ovi psi veoma brzo rastu i dostižu visinu odraslog psa (oko 70cm – 80 cm), već sa 6 meseci. Uprkos veličini i velikoj potrebi za kretanjem i igranjem može se držati u stanu, naravno, uz duge i česte šetnje. Ishrana psa nije problematična jer nisu probirljivi. Odraslom psu je potrebno do dva obroka dnevno (ukupno 1kg hrane), a mladim psima češći (5,4), ali manji obroci čiji se broj postepeno smanjuje sa starenjem.
NASTANAK RASE
Želja Nenada Gavrilovića nije bila da se stvori nova rasa pasa, vec da se rekonstruiše jedna veoma stara srpska rasa, koja bi bila savršen pas čuvar i koja bi nadoknadila nedostatke nekih drugih poznatih rasa. I danas ima živih starih ljudi koji nam mogu posvedociti o postojanju izvornih pasa, koje možemo nazvati izumrlom srpskom rasom pasa, jer su nasledno imali ujednacene rasne odlike.Poslednji takav pas na Romaniji je uginuo 1953 godine, a na Radan planini 1960 godine. To su bili psi koji su dobijali imena po boji dlake sa kojom su se rađali, garovi, žujovi, zeljovi, šarovi. U svim planinskim krajevima koji su obilaženi, ljudi koji su do pre Drugog svetskog rata bili čobani i vlasnici tih pasa, opisivali su te pse.Kazivanja tih ljudi iz raznih krajeva su se podudarala, slagala i ukazivala na to da smo imali svoju rasu pasa koja je pod odredenim okolnostima izumrla. Postoje nagoveštaji da je ta rasa postojala još u vreme Cara Dušana (tada je pomenuta u tadašnjem zakoniku), a i puno ranije. Iz price starih gorštaka ti psi su najviše ličili na današnje rotvajlere, samo što su bili krupnijeg kostura, nešto suvlje konstitucije i viši na nogama. Vecinom su bili jednobojni, svih boja, ali i tigrasti, crni sa paležom, šareni. Godine 1981. počelo je obnavljanje te stare Srpske rase pod novim nazivom - Srpski Odbrambeni Pas ukrštanjem vukova (koje je osnivač rase Nenad Gavrilović dobio od prijatelja lovaca i odgajio) sa pastirskim psima, svuda na Balkanu poznatijim kao tornjacima, koji se mogu videti na celom balkanskom poluostrvu, Grckoj, Rumuniji, Bugarskoj, Srbiji, Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori…. Ti mešanci vuka i tornjaka kasnije su pareni sa rotvajlerom. Stvarana je još jedna linija mešanaca – napuljski mastif i vuk.. Ti mešanci su kasnije pareni sa mešancima iz kombinacije „vuk-tornjak-rotvajler“… Psi iz kombinacije „vuk-napuljski mastif“ su bili veoma agresivni kako za životinje tako i za ljude. Uvek su rađene duple kombinacije, na primer: otac vuk, majka tornjak, ali i otac tornjak, majka vuk. Kasnije je u odgoj ubacen americki staford terijer, i te cetiri rase pasa (tornjak, rotvajler, napuljski mastif i americki staford terijer) plus vuk, su genetska osniva za rasu pasa Srpski Odbrambeni Pas. U Srpskom Odbrambenom Psu ima oko 5% vucije krvi, 5% krvi americkog staford terijera, a po 30% krvi tornjaka, rotvajlera i napuljskog mastifa. To je neki približni odnos učešca ovih rasa u stvaranju S.O.P-a. Nakon 10 godina došlo se do oko 100 jedinki ove rase koje su imale utvrđene morfološke i karakterne osobine i ta 1991. godina uzima se kao godina nastanka rase pasa Srpski Odbrambeni Pas. Nakon nastanka rase dešavalo se i dešava se da su nesavesni ljudi mešali ovu rasu sa nekim drugim rasama pa zato tokom nabavke psa treba obratiti pažnju na to od koga se uzima pas i na rodovnik (izdaju ga najpoznatiji odgajivač u Srbiji Predrag Balanac iz Sremske Mitrovice i osnivač rase Nenad Gavrilović, sa Romanije u Republici Srpskoj).