Srpski lekari u Nemačkoj

Nisam što je najbolje, ništa posebno napravila. Potpuno slučajno sam se prijavila internetom na jednu agenciju, poslala cv, i onak, ništa me ne košta, kliknula Austrija, Švica, Švedska...sve živo..i nakon par dana me nazvao agent i sve se brzo izdogovaralo. Meni je trebalo 3 godine spec staža u sklopu 5 godina kontunuiranog rada. I onda nšta ne moraš polagati. Prije početka rada položila sam ispit komunikacije.počinjem raditi u aprilu. Sad ja sam iz EU (Hrvatska) al njima trabaju specijalisti. Ja bi pitala. Važno je 3 god spec staža, bez toga mislim da ne ide. Ja mislim da je njemačka boljaa za mlade, a austrija za nas, jel, odrasle..makar njmačkoj sve fali.

- - - - - - - - - -

Meni ta Njemačka kao da nije bila suđena. Austrija, iz prvog i to potpuno neozbiljnog pokušaja.
 
Pozdrav zajednici,

Usuditi se, to je cijena uspjeha. (VI). Ovu izjavu od gospodina Igoa sam prvi puta procitao na panou u holu medicinskog fakulteta dok sam cekao u redu da predam papire i prijavu za prijemni ispit. I dan danas je rado ponavljam.

Od 200 poslatih prijava samo sam dobio jedan poziv na razgovor.Prema tome, ako niste poslali prijave na sve otvorene konkurse u cijeloj Njemackoj i ako svaki dan ne saljete prijave na sve nove oglase, ne ocekujete da cete lako dobiti poziv na razgovor, naravno, ima i izuzetaka.

Fax sam zavrsio u Tuzli, u julu 2013, njemacki B2 polozio u decembru. Za tri dana sam poslao prijave u sve klinike u Bayernu za assistenzarzta za hirurgiju, nekih 60 mailova, od toga je bilo otvoreno oko 5 konkursa, ostalo su bili initiativbewerbung. Pocetkom januara sam dobio odgovor od jedne klinike (kasnije ce se ispostaviti da ce to biti jedini pozitivan odgovor) da bi mi mogli ponuditi hospitaciju uz obezbijedjenu hranu i smjestaj. Pristao sam na to, naravno i otisao tamo. Sef me lijepo sacekao, nije bilo nekog sluzbenog vorstellungsgespracha, onako usput. Meni se svidjelo sve a i ja sam se njima svidio. Nakon sedam dana sam razgovoarao sa sefom, rekao mu da sam zadovoljan i da bi zelio ovdje zapoceti. Sef me uputio sluzbenici u Verwaltungu da mi ona objasni sta i kako sa papirima i ostalom birokratijom. Eh, tu vec nastaju problemi. Sluzbenica mi govori da trebam donijeti radnu vizu (iz ambasade iz Sarajeva ) i approbaciju, pa tek tada mozemo dalje pricati. Tu sam ostao malo zbunjen jer sam znao da mi treba Berufserlaubnis a ne Aprobacija. Dala mi je adresu u Minhenu gdje da predam za aprobaciju i ostalo. Kontao sam haj zna zena svoj posao, nemam ja tu sta pametovat. Nakon toga sam se uputio nazad za Bosnu da predam za vizu. Od bolnice nisam dobio nikakav dokument (ogromna greska) u kome bi trebalo pisati da ce me eventualno zaposliti kad donesem BE i radnu vizu (iako sam vec i na ovom forumu citao da je Anstellungzusage esencijalan za daljnju proceduru). I dalje sam mislio da ljudi iz uprave kao i sef znaju svoj posao. Kad sam stigao u Bosnu, kontaktirao sam ambasadu i naravno dobio odgovor da mi ne mogu dati vizu bez Anstellungzusage (potvrda od klinike da ce me zaposlit ) i potvrde da sam u procesu dobijanja BE (tj, da sam predao papire u regirung i da sada cekam na izdavanje BE). Nazvao sam sefa i tako mu ispricao, rekao mi je da ponovo dodjem da hospitiram ( zadovoljni su svi sa mnom, bla bla). Napravio sam novi plan: pripremicu sve potrebne dokumente za BE, udariti apostile i onda cu za DE i tamo cu predati za BE sacekati da je dobijem i onda se vratiti u Sarajevo po vizu. 14. februara sam ponovo otisao u De. Vec tada sam poceo samostalno da vadim krv, da stavljam braunile, u sali sam vec uveliko asistirao, nekad i po 4 operacije dnevno, isao sam u dezure sa kolegama, sio rane i sve je bilo super.
Sef je imao plan da me zaposli najdalje do kraja marta umjesto jednog kolege sa kojim nisu bili zadovljni a kome je ugovor isticao u maju. Sada nastaje preokret. Prije dvije sedmice smo svi, ukljucujuci i sefa saznali da je taj kolega sa sluzbenicom iz uprave u januaru produzio ugovor do 2015. Nastala je pometnja medju kolegama jer su svi bili protiv njega, ali on je vec imao ugovor i stvar je bila. Sef je rekao da nije znao za ovo produzenje, u sta sumnjam.

Pricao sam sa sefom i rekao mi je da ce pricati sa direktorom klinike da me prime, da dobijem mjesto. Pricao je sef i usmeno i pismeno ali odgovora nije bilo, jos ga nema. Za mene je to bio sok, naravno, odjednom nemas nista. Problem mi je bio sto mi 1. maja istice ono nase 3 mjeseca kolko smijes biti u EU, tada bi morao nazad u BIH pa tek nekad ponovo u augustu bi mogao ponovo u EU, sto sam svakako htio da izbjegnem u svakom slucaju.


Nastavio sam i dalje tu hospitarati, a u medjuvremenu sam slao oglase na sve strane, u sve pokrajine, na hirurgiju, ortopediju, internu. Dolazili su samo negativni odgovori. Kolega mi je rekao i svakako je u pravu, da nas koji nismo u Eu gledaju kao ostale, kao da smo iz Afrike, ustvari i ne gledaju nas, ne razmatraju nas, samo i kraljnjoj nuzdi.

Prije sedam dana sam saznao da je u istoj ovoj bolnici slobodno mjesto na kardiologiji. Odmah sam nazvao sefa interne i prijavio se. Bio je zadovoljan mojim jezikom i rekao mi je da me par puta vidjao u dezurama i da vec zna da sam jako vrijedan. Bio sam vrijedan prethodna 2 mjeseca. Pozvao me na razgovor isti dan, i da ponesem Unterlagen. Ponio sam i pismo preporuke, desetak jakih recenica sto mi je napisao sef sa hirurgije. Malo smo popricali neformalno, anda je izvadio iz fioke 2 EKG. WTF. Rekao sam mu da se nisam pripremao, da sam bio na hirurgiji 2 mjeseca, medjutim on je insistirao da pogledam Ekg, da ga analiziram. Prepoznao sam na jednom aritmiju, na drugom akutni infarkt, covjek je bio odusevljen. Ponudio mi je da hospitiram kod njih jednu sedmicu sto sam odmah i prihvatio. U petak 28.3. sam dobio Anstellungzusage, tj potvrdu da me zele zaposliti. Lahnulo mi je :). U ponedjeljak cu predati papire za BE i najvjerovatnije sl sedmice kuci, da predam za vizu. Sve ovo, ako se sta naravno ne iskomplikuje :D.



Listu dokumenata koji vam trebaju za BE cete naci na svakoj stranici regirunga pokrajine u koju idete. Apostile sam stavio na sve dokumente. Prevod dokumenata me kostao 375 eura, ovdje u Passau. Po mojoj procjeni na pocetku je potrebnom minimalno 1500 eura za cijeli proces, od pocetka do kraja, ako se sta ne iskomplikuje.


Imajte na umu da na svaku vasu prijavu dolazi jos po jedna prijava od Rumuna, Madjara, Bugara i ostalih, a svi oni imaju prednost jer su iz EU i imaju aprobaciju. Zato cim procitas ovaj tekst, idi uci njemacki. I uvijek racunaj da se moze iskomlikovati. Svima bih preporucio hospitaciju najmanje jedan mjesec, jer je i sa njom vrlo tesko poceti.

Uvijek imajte na umu : usuditi se, to je cijena uspjeha.


Na ovom forumu sam nasao 99 posto informacija za odlazak u De, i zbog toga sam napisao ovaj tekst, da se na neki nacin oduzim i da pomognem drugima.


voljan sam svima pomoci :mehmedt@outlook.com
 
Poslednja izmena:
Pozdrav zajednici,

Usuditi se, to je cijena uspjeha. (VI). Ovu izjavu od gospodina Igoa sam prvi puta procitao na panou u holu medicinskog fakulteta dok sam cekao u redu da predam papire i prijavu za prijemni ispit. I dan danas je rado ponavljam.

Od 200 poslatih prijava samo sam dobio jedan poziv na razgovor.Prema tome, ako niste poslali prijave na sve otvorene konkurse u cijeloj Njemackoj i ako svaki dan ne saljete prijave na sve nove oglase, ne ocekujete da cete lako dobiti poziv na razgovor, naravno, ima i izuzetaka.

Fax sam zavrsio u Tuzli, u julu 2013, njemacki B2 polozio u decembru. Za tri dana sam poslao prijave u sve klinike u Bayernu za assistenzarzta za hirurgiju, nekih 60 mailova, od toga je bilo otvoreno oko 5 konkursa, ostalo su bili initiativbewerbung. Pocetkom januara sam dobio odgovor od jedne klinike (kasnije ce se ispostaviti da ce to biti jedini pozitivan odgovor) da bi mi mogli ponuditi hospitaciju uz obezbijedjenu hranu i smjestaj. Pristao sam na to, naravno i otisao tamo. Sef me lijepo sacekao, nije bilo nekog sluzbenog vorstellungsgespracha, onako usput. Meni se svidjelo sve a i ja sam se njima svidio. Nakon sedam dana sam razgovoarao sa sefom, rekao mu da sam zadovoljan i da bi zelio ovdje zapoceti. Sef me uputio sluzbenici u Verwaltungu da mi ona objasni sta i kako sa papirima i ostalom birokratijom. Eh, tu vec nastaju problemi. Sluzbenica mi govori da trebam donijeti radnu vizu (iz ambasade iz Sarajeva ) i approbaciju, pa tek tada mozemo dalje pricati. Tu sam ostao malo zbunjen jer sam znao da mi treba Berufserlaubnis a ne Aprobacija. Dala mi je adresu u Minhenu gdje da predam za aprobaciju i ostalo. Kontao sam haj zna zena svoj posao, nemam ja tu sta pametovat. Nakon toga sam se uputio nazad za Bosnu da predam za vizu. Od bolnice nisam dobio nikakav dokument (ogromna greska) u kome bi trebalo pisati da ce me eventualno zaposliti kad donesem BE i radnu vizu (iako sam vec i na ovom forumu citao da je Anstellungzusage esencijalan za daljnju proceduru). I dalje sam mislio da ljudi iz uprave kao i sef znaju svoj posao. Kad sam stigao u Bosnu, kontaktirao sam ambasadu i naravno dobio odgovor da mi ne mogu dati vizu bez Anstellungzusage (potvrda od klinike da ce me zaposlit ) i potvrde da sam u procesu dobijanja BE (tj, da sam predao papire u regirung i da sada cekam na izdavanje BE). Nazvao sam sefa i tako mu ispricao, rekao mi je da ponovo dodjem da hospitiram ( zadovoljni su svi sa mnom, bla bla). Napravio sam novi plan: pripremicu sve potrebne dokumente za BE, udariti apostile i onda cu za DE i tamo cu predati za BE sacekati da je dobijem i onda se vratiti u Sarajevo po vizu. 14. februara sam ponovo otisao u De. Vec tada sam poceo samostalno da vadim krv, da stavljam braunile, u sali sam vec uveliko asistirao, nekad i po 4 operacije dnevno, isao sam u dezure sa kolegama, sio rane i sve je bilo super.
Sef je imao plan da me zaposli najdalje do kraja marta umjesto jednog kolege sa kojim nisu bili zadovljni a kome je ugovor isticao u maju. Sada nastaje preokret. Prije dvije sedmice smo svi, ukljucujuci i sefa saznali da je taj kolega sa sluzbenicom iz uprave u januaru produzio ugovor do 2015. Nastala je pometnja medju kolegama jer su svi bili protiv njega, ali on je vec imao ugovor i stvar je bila. Sef je rekao da nije znao za ovo produzenje, u sta sumnjam.

Pricao sam sa sefom i rekao mi je da ce pricati sa direktorom klinike da me prime, da dobijem mjesto. Pricao je sef i usmeno i pismeno ali odgovora nije bilo, jos ga nema. Za mene je to bio sok, naravno, odjednom nemas nista. Problem mi je bio sto mi 1. maja istice ono nase 3 mjeseca kolko smijes biti u EU, tada bi morao nazad u BIH pa tek nekad ponovo u augustu bi mogao ponovo u EU, sto sam svakako htio da izbjegnem u svakom slucaju.


Nastavio sam i dalje tu hospitarati, a u medjuvremenu sam slao oglase na sve strane, u sve pokrajine, na hirurgiju, ortopediju, internu. Dolazili su samo negativni odgovori. Kolega mi je rekao i svakako je u pravu, da nas koji nismo u Eu gledaju kao ostale, kao da smo iz Afrike, ustvari i ne gledaju nas, ne razmatraju nas, samo i kraljnjoj nuzdi.

Prije sedam dana sam saznao da je u istoj ovoj bolnici slobodno mjesto na kardiologiji. Odmah sam nazvao sefa interne i prijavio se. Bio je zadovoljan mojim jezikom i rekao mi je da me par puta vidjao u dezurama i da vec zna da sam jako vrijedan. Bio sam vrijedan prethodna 2 mjeseca. Pozvao me na razgovor isti dan, i da ponesem Unterlagen. Ponio sam i pismo preporuke, desetak jakih recenica sto mi je napisao sef sa hirurgije. Malo smo popricali neformalno, anda je izvadio iz fioke 2 EKG. WTF. Rekao sam mu da se nisam pripremao, da sam bio na hirurgiji 2 mjeseca, medjutim on je insistirao da pogledam Ekg, da ga analiziram. Prepoznao sam na jednom aritmiju, na drugom akutni infarkt, covjek je bio odusevljen. Ponudio mi je da hospitiram kod njih jednu sedmicu sto sam odmah i prihvatio. U petak 28.3. sam dobio Anstellungzusage, tj potvrdu da me zele zaposliti. Lahnulo mi je :). U ponedjeljak cu predati papire za BE i najvjerovatnije sl sedmice kuci, da predam za vizu. Sve ovo, ako se sta naravno ne iskomplikuje :D.



Listu dokumenata koji vam trebaju za BE cete naci na svakoj stranici regirunga pokrajine u koju idete. Apostile sam stavio na sve dokumente. Prevod dokumenata me kostao 375 eura, ovdje u Passau. Po mojoj procjeni na pocetku je potrebnom minimalno 1500 eura za cijeli proces, od pocetka do kraja, ako se sta ne iskomplikuje.


Imajte na umu da na svaku vasu prijavu dolazi jos po jedna prijava od Rumuna, Madjara, Bugara i ostalih, a svi oni imaju prednost jer su iz EU i imaju aprobaciju. Zato cim procitas ovaj tekst, idi uci njemacki. I uvijek racunaj da se moze iskomlikovati. Svima bih preporucio hospitaciju najmanje jedan mjesec, jer je i sa njom vrlo tesko poceti.

Uvijek imajte na umu : usuditi se, to je cijena uspjeha.


Na ovom forumu sam nasao 99 posto informacija za odlazak u De, i zbog toga sam napisao ovaj tekst, da se na neki nacin oduzim i da pomognem drugima.


voljan sam svima pomoci :mehmedt@outlook.com

A hvala kolega. Ovo ja prava slika i dobar opis situacije i polozaja nas iz ne-Eu zemalja. Nesto slicno se i meni desilo, sve (hospitacija itd.) je bilo ´´bestens´´ dok nije trebalo da se dobije ugovor i krene sa radom sada se ne javljaju 2 meseca (valjda nisu ocekivali da ce morati tako brzo da pocnu i da me placaju) iako su obavesteni da sam dobio pismo od Regierungspräsidium-a od Frau Holzwarth (saborcima iz Baden-Württenberg-a poznata) da mi je potrebno samo Stelle i dobijam BE. Tja Nemci su takvi nece da kazu otvoreno i muski takva i takva situacija (nismo zainteresovani za Vas ili ne zaposljavamo trenutno ili ili )vec nesto mute, cak vise nego sto se kod nas muti...U drugoj bolnici se ne javljaju mesec dana posle ´´Vorstellungsgespräch´´ iako je mesto ´´ab sofort´´ . Inace mislim da su im ti oglasi ´´ab sofort´´ cista zamka da se vidi sta je u ponudi na trzistu a da li stvarno nekoga primaju ili hoce da prime nije bas najsisgurnije.
 
Poslednja izmena:
Pozdrav zajednici,

Usuditi se, to je cijena uspjeha. (VI). Ovu izjavu od gospodina Igoa sam prvi puta procitao na panou u holu medicinskog fakulteta dok sam cekao u redu da predam papire i prijavu za prijemni ispit. I dan danas je rado ponavljam.

Od 200 poslatih prijava samo sam dobio jedan poziv na razgovor.Prema tome, ako niste poslali prijave na sve otvorene konkurse u cijeloj Njemackoj i ako svaki dan ne saljete prijave na sve nove oglase, ne ocekujete da cete lako dobiti poziv na razgovor, naravno, ima i izuzetaka.

Fax sam zavrsio u Tuzli, u julu 2013, njemacki B2 polozio u decembru. Za tri dana sam poslao prijave u sve klinike u Bayernu za assistenzarzta za hirurgiju, nekih 60 mailova, od toga je bilo otvoreno oko 5 konkursa, ostalo su bili initiativbewerbung. Pocetkom januara sam dobio odgovor od jedne klinike (kasnije ce se ispostaviti da ce to biti jedini pozitivan odgovor) da bi mi mogli ponuditi hospitaciju uz obezbijedjenu hranu i smjestaj. Pristao sam na to, naravno i otisao tamo. Sef me lijepo sacekao, nije bilo nekog sluzbenog vorstellungsgespracha, onako usput. Meni se svidjelo sve a i ja sam se njima svidio. Nakon sedam dana sam razgovoarao sa sefom, rekao mu da sam zadovoljan i da bi zelio ovdje zapoceti. Sef me uputio sluzbenici u Verwaltungu da mi ona objasni sta i kako sa papirima i ostalom birokratijom. Eh, tu vec nastaju problemi. Sluzbenica mi govori da trebam donijeti radnu vizu (iz ambasade iz Sarajeva ) i approbaciju, pa tek tada mozemo dalje pricati. Tu sam ostao malo zbunjen jer sam znao da mi treba Berufserlaubnis a ne Aprobacija. Dala mi je adresu u Minhenu gdje da predam za aprobaciju i ostalo. Kontao sam haj zna zena svoj posao, nemam ja tu sta pametovat. Nakon toga sam se uputio nazad za Bosnu da predam za vizu. Od bolnice nisam dobio nikakav dokument (ogromna greska) u kome bi trebalo pisati da ce me eventualno zaposliti kad donesem BE i radnu vizu (iako sam vec i na ovom forumu citao da je Anstellungzusage esencijalan za daljnju proceduru). I dalje sam mislio da ljudi iz uprave kao i sef znaju svoj posao. Kad sam stigao u Bosnu, kontaktirao sam ambasadu i naravno dobio odgovor da mi ne mogu dati vizu bez Anstellungzusage (potvrda od klinike da ce me zaposlit ) i potvrde da sam u procesu dobijanja BE (tj, da sam predao papire u regirung i da sada cekam na izdavanje BE). Nazvao sam sefa i tako mu ispricao, rekao mi je da ponovo dodjem da hospitiram ( zadovoljni su svi sa mnom, bla bla). Napravio sam novi plan: pripremicu sve potrebne dokumente za BE, udariti apostile i onda cu za DE i tamo cu predati za BE sacekati da je dobijem i onda se vratiti u Sarajevo po vizu. 14. februara sam ponovo otisao u De. Vec tada sam poceo samostalno da vadim krv, da stavljam braunile, u sali sam vec uveliko asistirao, nekad i po 4 operacije dnevno, isao sam u dezure sa kolegama, sio rane i sve je bilo super.
Sef je imao plan da me zaposli najdalje do kraja marta umjesto jednog kolege sa kojim nisu bili zadovljni a kome je ugovor isticao u maju. Sada nastaje preokret. Prije dvije sedmice smo svi, ukljucujuci i sefa saznali da je taj kolega sa sluzbenicom iz uprave u januaru produzio ugovor do 2015. Nastala je pometnja medju kolegama jer su svi bili protiv njega, ali on je vec imao ugovor i stvar je bila. Sef je rekao da nije znao za ovo produzenje, u sta sumnjam.

Pricao sam sa sefom i rekao mi je da ce pricati sa direktorom klinike da me prime, da dobijem mjesto. Pricao je sef i usmeno i pismeno ali odgovora nije bilo, jos ga nema. Za mene je to bio sok, naravno, odjednom nemas nista. Problem mi je bio sto mi 1. maja istice ono nase 3 mjeseca kolko smijes biti u EU, tada bi morao nazad u BIH pa tek nekad ponovo u augustu bi mogao ponovo u EU, sto sam svakako htio da izbjegnem u svakom slucaju.


Nastavio sam i dalje tu hospitarati, a u medjuvremenu sam slao oglase na sve strane, u sve pokrajine, na hirurgiju, ortopediju, internu. Dolazili su samo negativni odgovori. Kolega mi je rekao i svakako je u pravu, da nas koji nismo u Eu gledaju kao ostale, kao da smo iz Afrike, ustvari i ne gledaju nas, ne razmatraju nas, samo i kraljnjoj nuzdi.

Prije sedam dana sam saznao da je u istoj ovoj bolnici slobodno mjesto na kardiologiji. Odmah sam nazvao sefa interne i prijavio se. Bio je zadovoljan mojim jezikom i rekao mi je da me par puta vidjao u dezurama i da vec zna da sam jako vrijedan. Bio sam vrijedan prethodna 2 mjeseca. Pozvao me na razgovor isti dan, i da ponesem Unterlagen. Ponio sam i pismo preporuke, desetak jakih recenica sto mi je napisao sef sa hirurgije. Malo smo popricali neformalno, anda je izvadio iz fioke 2 EKG. WTF. Rekao sam mu da se nisam pripremao, da sam bio na hirurgiji 2 mjeseca, medjutim on je insistirao da pogledam Ekg, da ga analiziram. Prepoznao sam na jednom aritmiju, na drugom akutni infarkt, covjek je bio odusevljen. Ponudio mi je da hospitiram kod njih jednu sedmicu sto sam odmah i prihvatio. U petak 28.3. sam dobio Anstellungzusage, tj potvrdu da me zele zaposliti. Lahnulo mi je :). U ponedjeljak cu predati papire za BE i najvjerovatnije sl sedmice kuci, da predam za vizu. Sve ovo, ako se sta naravno ne iskomplikuje :D.



Listu dokumenata koji vam trebaju za BE cete naci na svakoj stranici regirunga pokrajine u koju idete. Apostile sam stavio na sve dokumente. Prevod dokumenata me kostao 375 eura, ovdje u Passau. Po mojoj procjeni na pocetku je potrebnom minimalno 1500 eura za cijeli proces, od pocetka do kraja, ako se sta ne iskomplikuje.


Imajte na umu da na svaku vasu prijavu dolazi jos po jedna prijava od Rumuna, Madjara, Bugara i ostalih, a svi oni imaju prednost jer su iz EU i imaju aprobaciju. Zato cim procitas ovaj tekst, idi uci njemacki. I uvijek racunaj da se moze iskomlikovati. Svima bih preporucio hospitaciju najmanje jedan mjesec, jer je i sa njom vrlo tesko poceti.

Uvijek imajte na umu : usuditi se, to je cijena uspjeha.


Na ovom forumu sam nasao 99 posto informacija za odlazak u De, i zbog toga sam napisao ovaj tekst, da se na neki nacin oduzim i da pomognem drugima.


voljan sam svima pomoci :mehmedt@outlook.com

Kolega hvala na iscrpnom izveštaju. Sigurna sam da će mnogima od nas puno pomoći.
Drago mi je da je na kraju sve ispalo kako treba.
Drago mi je da postoje ljudi poput tebe, da bez obzira na svoj težak put, imaju volje pomoći. Neprocenljivo zaista.
Veliki pozdrav ;)
 
A hvala kolega. Ovo ja prava slika i dobar opis situacije i polozaja nas iz ne-Eu zemalja. Nesto slicno se i meni desilo, sve (hospitacija itd.) je bilo ´´bestens´´ dok nije trebalo da se dobije ugovor i krene sa radom sada se ne javljaju 2 meseca (valjda nisu ocekivali da ce morati tako brzo da pocnu i da me placaju) iako su obavesteni da sam dobio pismo od Regierungspräsidium-a od Frau Holzwarth (saborcima iz Baden-Württenberg-a poznata) da mi je potrebno samo Stelle i dobijam BE. Tja Nemci su takvi nece da kazu otvoreno i muski takva i takva situacija (nismo zainteresovani za Vas ili ne zaposljavamo trenutno ili ili )vec nesto mute, cak vise nego sto se kod nas muti...U drugoj bolnici se ne javljaju mesec dana posle ´´Vorstellungsgespräch´´ iako je mesto ´´ab sofort´´ . Inace mislim da su im ti oglasi ´´ab sofort´´ cista zamka da se vidi sta je u ponudi na trzistu a da li stvarno nekoga primaju ili hoce da prime nije bas najsisgurnije.
Skrenuo bih pažnju kolegama koji započinju sa pregovorima u pokrajini BW.
Evo šta se meni dešavalo u periodu maj-decembar 2012.
U maju 2012 sam bio na razgovoru na klinici u BW. Bilo je sve uredu, Bili su oduševljeni. Odmah su mi ponudili ugovor. Vratio sam se u Srbiju. Ušli smo u proceduru za BE kod Frau Holzwarth. To je trajalo dugo, oko 2 meseca (dosta su spori) Čak je i šef zvao. BE je stigao na kliniku, a oni su po dogovoru trebali da mi proslede BE i ugovor da bi aplicirao za vizu. No međutim, kada su shvatili da sa BE ne mogu da radim u potpunosti kao lekar, jer u BE od Frau Holzwarth eksplicitno piše da dozvola koja se izdaje na 6 meseci ne pokriva u potpunosti lekarski posao, više mi nisu poslali ugovor i dugo se nisu javljali, čak ni na moje pozive. Nakon dva meseca na moje skoro svakodnevno insistiranje javio se šef i saopštio mi je da su zaposlili drugog lekara koji je mogao odmah da počne da radi. Zato sam onda analizirao sve pokrajine i odlučio se za Bajern gde je situacija za nonEU mnogo povoljnija. Sada normalno radim godinu dana, normalno primam platu i pripremam se za aprobaciju.
Zato budite pažljivi sa pokrajinom BW.
Samo polako, mudro i strpljivo. Posla za lekare definitivno ima bez obzira na konkurenciju lekara iz EU država. Oni jesu u prednosti ali ne treba se predati.
Pozdrav iz Bayerna.
 
Skrenuo bih pažnju kolegama koji započinju sa pregovorima u pokrajini BW.
Evo šta se meni dešavalo u periodu maj-decembar 2012.
U maju 2012 sam bio na razgovoru na klinici u BW. Bilo je sve uredu, Bili su oduševljeni. Odmah su mi ponudili ugovor. Vratio sam se u Srbiju. Ušli smo u proceduru za BE kod Frau Holzwarth. To je trajalo dugo, oko 2 meseca (dosta su spori) Čak je i šef zvao. BE je stigao na kliniku, a oni su po dogovoru trebali da mi proslede BE i ugovor da bi aplicirao za vizu. No međutim, kada su shvatili da sa BE ne mogu da radim u potpunosti kao lekar, jer u BE od Frau Holzwarth eksplicitno piše da dozvola koja se izdaje na 6 meseci ne pokriva u potpunosti lekarski posao, više mi nisu poslali ugovor i dugo se nisu javljali, čak ni na moje pozive. Nakon dva meseca na moje skoro svakodnevno insistiranje javio se šef i saopštio mi je da su zaposlili drugog lekara koji je mogao odmah da počne da radi. Zato sam onda analizirao sve pokrajine i odlučio se za Bajern gde je situacija za nonEU mnogo povoljnija. Sada normalno radim godinu dana, normalno primam platu i pripremam se za aprobaciju.
Zato budite pažljivi sa pokrajinom BW.
Samo polako, mudro i strpljivo. Posla za lekare definitivno ima bez obzira na konkurenciju lekara iz EU država. Oni jesu u prednosti ali ne treba se predati.
Pozdrav iz Bayerna.

Kolega, hvala na uppzorenju za BW. Bilo bi lepo kad bi nam opisao proceduru i za Bayern od momenta dobijanja Anstellungzusage. Šta ide prvo, viza ili Berufserlaubnis?
Nekome je trebao BE za vizu, a negde stoji da između ostalih dokumenata za BE treba Aufenthaltserlaubnis?
Kako ste rešili smeštaj? Buni me zato što na svim formularima treba navesti svoju adresu, a kako iznajmiti stan bez ugovora i bez konta u banci?
 
Kolega, hvala na uppzorenju za BW. Bilo bi lepo kad bi nam opisao proceduru i za Bayern od momenta dobijanja Anstellungzusage. Šta ide prvo, viza ili Berufserlaubnis?
Nekome je trebao BE za vizu, a negde stoji da između ostalih dokumenata za BE treba Aufenthaltserlaubnis?
Kako ste rešili smeštaj? Buni me zato što na svim formularima treba navesti svoju adresu, a kako iznajmiti stan bez ugovora i bez konta u banci?

Za formular u ambasadi ako nemas stan jos uvek, pises ime i adresu poslodavca tj. klinike.

A posle je u principu nebitno. Prijavljujes adresu, da bi imala adresu za sve sto treba da obavis, da ima gde da ti stize posta, . Bio to hotel, vec nadjen stan itd. To se posle lako promeni.

Prvo ide Berufserlaubnis.
 
Kolega, hvala na uppzorenju za BW. Bilo bi lepo kad bi nam opisao proceduru i za Bayern od momenta dobijanja Anstellungzusage. Šta ide prvo, viza ili Berufserlaubnis?
Nekome je trebao BE za vizu, a negde stoji da između ostalih dokumenata za BE treba Aufenthaltserlaubnis?
Kako ste rešili smeštaj? Buni me zato što na svim formularima treba navesti svoju adresu, a kako iznajmiti stan bez ugovora i bez konta u banci?
Kod mene je to išlo ovako:
Prvo BE pa viza, onda dolazak u Nemačku, nekoliko dana pre početka rada. Naravno sve ovo u dogovoru sa šefom. Smeštaj na klinici.U mom slučaju samo nedelju dana, jer sam odmah našao stan i preselio se. Garanciju za stan je dala klinika dok nisam primio prvu platu. Posle je sve lakše. Napominjem da sam u malom mestu i da se svi znaju. Garanciju je usmeno dao šef vlasnici stana i to je bilo dovoljno.
Za BE ne treba Aufenthaltserlaubnis, dovoljan je pasoš. Aufenthaltserlaubnis sam to jest plavu kartu sam dobio nakon desetak dana boravka ovde.
Pozdrav
 
Kod mene je to išlo ovako:
Prvo BE pa viza, onda dolazak u Nemačku, nekoliko dana pre početka rada. Naravno sve ovo u dogovoru sa šefom. Smeštaj na klinici.U mom slučaju samo nedelju dana, jer sam odmah našao stan i preselio se. Garanciju za stan je dala klinika dok nisam primio prvu platu. Posle je sve lakše. Napominjem da sam u malom mestu i da se svi znaju. Garanciju je usmeno dao šef vlasnici stana i to je bilo dovoljno.
Za BE ne treba Aufenthaltserlaubnis, dovoljan je pasoš. Aufenthaltserlaubnis sam to jest plavu kartu sam dobio nakon desetak dana boravka ovde.
Pozdrav

Hvala od srca na brzim i detaljnim odgovorima. Sigurna sam da će vaša iskustva svima nama puno pomoći. :)
 
Drage kolege, želela bih da podelim sa vama svoje iskustvo:

1. Učenje nemačkog jezika – Sa nemačkim jezikom sam se prvi put susrela kada sam se odlučila za traženje posla u Nemačkoj (decembar 2011.), ali sam par meseci izgubila na razne škole nemačkog jezika u kojima bih, da sam ostala, jezik učila godinama. U martu 2012. sam krenula na privatne časove kod profesorke koja je upućena u to šta sve treba za pripremu B2 ispita u što kraćem mogućem roku. U martu 2013. sam položila ispit na austrijskom institutu (ÖSD-B2). Dakle preporučujem da pre nego krenete sa učenjem jezika, nadjete dobrog profesora po preporuci (ako je moguće) jer u suprotnom je sve ostalo gubljenje vremena, novca i živaca.

2. Traženje posla – Prijave sam slala na adrese raznih agencija kao i direktno na sajtove bolnica i klinika u Nemačkoj. U početku sam birala bolnice, nakon toga gradove i oblasti, na kraju i pokrajine (izbegavala sam Baden-Württemberg i Hessen zbog visokih kriterijuma tih pokrajina). Poslala sam više od 300 prijava. Od toga sam dobila 10ak poziva za razgovor, sve ostalo je bilo ili odbijanje ili bez odgovora. U medjuvremenu mi se javila agencija iz Austrije, koja je delovala ozbiljnije od ostalih, preko koje sam i došla do željenog posla. Agencija je iz Beča i ima svoje predstavnike u Nemačkoj: http://www.goinginternational.eu/ (mail: office@goinginternational.org). Lično me je kontaktirao direktor agencije telefonski, a zatim i preko Skype-a kako bi proverio moje znanje nemačkog jezika, zatim mi je pomogao oko pisanja i ispravke CV-a i propratnog pisma (Bewerbunga). Uzeo je u obzir sve moje kriterijume i želje (oblast medicine, pokrajine, mogućnost daljeg napredovanja,...) i nakon 2 meseca mi je ponudio mesto, za koje je smatrao da će mi potpuno odgovarati. Nakon toga me je kontaktirao direktor klinike i zakazao razgovor. Na razgovoru sam shvatila da je agencija već lobirala za mene i da je razgovor bio više formalnost i upoznavanje sa budućim radnim mestom.

3. Dokumenta – Za dobijanje BERUFSERLAUBNIS-a (privremene radne dozvole) bilo mi je potrebno:
- Potvrda (Bescheinigung) iz klinike da mi garantuju posao u njoj;
- Diploma o završenom fakultetu (sa apostilom);
- Dodatak diplomi (sa apostilom);
- Potvrda o položenom državnom ispitu;
- Licenca (pošto sam u Srbiji neko vreme bila zaposlena);
- Potvrda iz ministarstva zdravlja o dužini trajanja i sadržaju staža;
- Potvrda iz lekarske komore da nemam stručnih grešaka;
- Potvrda iz policije o nekažnjavanju;
- Potvrda iz suda da se ne vodi sudski postupak;
- Lekarsko uverenje;
- Kopija pasoša;
- Kopija diplome B2 ispita;
- CV (Lebenslauf);
- Radna knjižica i preporuka sa prethodnog posla (neobavezno).
*sva dokumenta su morala biti prevedena kod sudskog prevodioca i uz njih priložene srpske kopije originalnih dokumenata.
**sva dokumentacija je morala biti poslata poštom (preporučujem DHL) u Pokrajinsku upravu (Bezirksregierung), kojoj pripada klinika u kojoj radim.
***rečeno mi je da se na Berufserlaubnis čeka 6-8 nedelja, mada od dana kada su moja dokumenta stigla u Pokrajinsku upravu, do dobijanja ovog dokumenta prošlo je 10ak dana. Sve vreme sam bila u kontaktu sa predstavnikom agencije u tom mestu, koji je bio u kontaktu sa ljudima od kojih je zavisila moja radna dozvola.
Za dobijanje ULAZNE VIZE potrebno je sledeće:
- Berufserlaubnis;
- Ugovor iz klinike (koji mi je stigao poštom nakon dobijanja Berufserlaubnisa);
- Diploma o završenom fakultetu;
- Diploma B2;
- Pasoš;
- Obrazac/Prijava iz nemačkog konzulata;
- Dve fotografije.
*u nemačkom konzulatu u Beogradu se predaju po 2 kopije svih ovih dokumenata i donosi se original na uvid.
**rečeno mi je da se na Ulaznu Vizu čeka takodje 6-8 nedelja, takodje je stigla dosta ranije (nakon 7 dana). I ovog puta je agent bio u kontaktu sa ljudima u Auslenderbehörde (uprava za strance), pa je i ovog puta procedura bila po ubrzanom postupku.

4. Dolazak u Nemačku – U Beogradu se izdaje tzv ulazna viza, koja važi 3 meseca. Nakon dolaska u Nemačku potrebno je što je pre moguće prijaviti se u opštini (novo prebivalište), a takodje i u upravi za strance (Auslenderbehörde). U Auslenderbehörde se podnosi zahtev za ličnu kartu (Aufenthaltstitel) koja je ujedno i produženje vize (u zavisnosti od ugovora).
Sa pravnom službom na radnom mestu se rešava sve oko osiguranja (zdravstvenog, penzionog, socijalnog) i drugih vrlo bitnih stvari. Ovde je takodje bitno ako imate nekoga ko je to sve već prošao :D

5. Aprobacija (Approbationsurkunde) – Počela sam da radim 16.septembra 2013. godine. Berufserlaubnis mi je izdat na 18 meseci (od toga je bilo potrebno da najmanje 6 meseci provedem na internoj medicini, 6 meseci na hirurgiji i poslednjih 6 meseci po sopstvenom izboru). Nakon godinu dana bih imala pravo da se prijavim za polaganje aprobacionog ispita, koji se sastoji iz interne, hirurgije i farmakologije. Rok za polaganje ispita je bio 18-24 meseca. Drugi uslov za dobijanje aprobacije je polaganje Fachsprachentest-a (nešto kao razgovor sa pacijentom i objašnjavanje dijagnoze).
Nakon mesec dana od početka rada dobila sam obaveštenje od pokrajinske uprave da je nakon razmatranja i provere moje diplome, ona potpuno izjednačena sa nemačkom diplomom i da mi je za dobijanje aprobacije potrebno da položim samo Fachsprachentest (termin polaganja mi je bio sredinom novembra). Nakon položenog ispita sam dobila aprobaciju i moja specijalizacija je zvanično mogla da počne (a računala se od mog dolaska u Nemačku).

Trenutno se nalazim na specijalizaciji Neurologije u jednom malom gradu u pokrajini Nordrhein-Westfalen. Dakle, sve gore napisano i objašnjeno sigurno važi za ovu pokrajinu ,dok za ostale ne mogu da tvrdim...

Želim puno uspeha svima u traženju posla!
 
Drage kolege, želela bih da podelim sa vama svoje iskustvo:

1.Učenje nemačkog jezika – Sa nemačkim jezikom sam se prvi put susrela kada sam se odlučila za traženje posla u Nemačkoj (decembar 2011.), ali sam par meseci izgubila na razne škole nemačkog jezika u kojima bih, da sam ostala, jezik učila godinama. U martu 2012. sam krenula na privatne časove kod profesorke koja je upućena u to šta sve treba za pripremu B2 ispita u što kraćem mogućem roku. U martu 2013. sam položila ispit na austrijskom institutu (ÖSD-B2). Dakle preporučujem da pre nego krenete sa učenjem jezika, nadjete dobrog profesora po preporuci (ako je moguće) jer u suprotnom je sve ostalo gubljenje vremena, novca i živaca.

2.Traženje posla – Prijave sam slala na adrese raznih agencija kao i direktno na sajtove bolnica i klinika u Nemačkoj. U početku sam birala bolnice, nakon toga gradove i oblasti, na kraju i pokrajine (izbegavala sam Baden-Württemberg i Hessen zbog visokih kriterijuma tih pokrajina). Poslala sam više od 300 prijava. Od toga sam dobila 10ak poziva za razgovor, sve ostalo je bilo ili odbijanje ili bez odgovora. U medjuvremenu mi se javila agencija iz Austrije, koja je delovala ozbiljnije od ostalih, preko koje sam i došla do željenog posla. Agencija je iz Beča i ima svoje predstavnike u Nemačkoj: http://www.goinginternational.eu/ (mail: office@goinginternational.org). Lično me je kontaktirao direktor agencije telefonski, a zatim i preko Skype-a kako bi proverio moje znanje nemačkog jezika, zatim mi je pomogao oko pisanja i ispravke CV-a i propratnog pisma (Bewerbunga). Uzeo je u obzir sve moje kriterijume i želje (oblast medicine, pokrajine, mogućnost daljeg napredovanja,...) i nakon 2 meseca mi je ponudio mesto, za koje je smatrao da će mi potpuno odgovarati. Nakon toga me je kontaktirao direktor klinike i zakazao razgovor. Na razgovoru sam shvatila da je agencija već lobirala za mene i da je razgovor bio više formalnost i upoznavanje sa budućim radnim mestom.

3.Dokumenta – Za dobijanje BERUFSERLAUBNIS-a (privremene radne dozvole) bilo mi je potrebno:
-Potvrda (Bescheinigung) iz klinike da mi garantuju posao u njoj;
-Diploma o završenom fakultetu (sa apostilom);
-Dodatak diplomi (sa apostilom);
-Potvrda o položenom državnom ispitu;
-Licenca (pošto sam u Srbiji neko vreme bila zaposlena);
-Potvrda iz ministarstva zdravlja o dužini trajanja i sadržaju staža;
-Potvrda iz lekarske komore da nemam stručnih grešaka;
-Potvrda iz policije o nekažnjavanju;
-Potvrda iz suda da se ne vodi sudski postupak;
-Lekarsko uverenje;
-Kopija pasoša;
-Kopija diplome B2 ispita;
-CV (Lebenslauf);
-Radna knjižica i preporuka sa prethodnog posla (neobavezno).
*sva dokumenta su morala biti prevedena kod sudskog prevodioca i uz njih priložene srpske kopije originalnih dokumenata.
**sva dokumentacija je morala biti poslata poštom (preporučujem DHL) u Pokrajinsku upravu (Bezirksregierung), kojoj pripada klinika u kojoj radim.
***rečeno mi je da se na Berufserlaubnis čeka 6-8 nedelja, mada od dana kada su moja dokumenta stigla u Pokrajinsku upravu, do dobijanja ovog dokumenta prošlo je 10ak dana. Sve vreme sam bila u kontaktu sa predstavnikom agencije u tom mestu, koji je bio u kontaktu sa ljudima od kojih je zavisila moja radna dozvola.
Za dobijanje ULAZNE VIZE potrebno je sledeće:
-Berufserlaubnis;
-Ugovor iz klinike (koji mi je stigao poštom nakon dobijanja Berufserlaubnisa);
-Diploma o završenom fakultetu;
-Diploma B2;
-Pasoš;
-Obrazac/Prijava iz nemačkog konzulata;
-Dve fotografije.
*u nemačkom konzulatu u Beogradu se predaju po 2 kopije svih ovih dokumenata i donosi se original na uvid.
**rečeno mi je da se na Ulaznu Vizu čeka takodje 6-8 nedelja, takodje je stigla dosta ranije (nakon 7 dana). I ovog puta je agent bio u kontaktu sa ljudima u Auslenderbehörde (uprava za strance), pa je i ovog puta procedura bila po ubrzanom postupku.

4.Dolazak u Nemačku – U Beogradu se izdaje tzv ulazna viza, koja važi 3 meseca. Nakon dolaska u Nemačku potrebno je što je pre moguće prijaviti se u opštini (novo prebivalište), a takodje i u upravi za strance (Auslenderbehörde). U Auslenderbehörde se podnosi zahtev za ličnu kartu (Aufenthaltstitel) koja je ujedno i produženje vize (u zavisnosti od ugovora).
Sa pravnom službom na radnom mestu se rešava sve oko osiguranja (zdravstvenog, penzionog, socijalnog) i drugih vrlo bitnih stvari. Ovde je takodje bitno ako imate nekoga ko je to sve već prošao :D

5.Aprobacija (Approbationsurkunde) – Počela sam da radim 16.septembra 2013. godine. Berufserlaubnis mi je izdat na 18 meseci (od toga je bilo potrebno da najmanje 6 meseci provedem na internoj medicini, 6 meseci na hirurgiji i poslednjih 6 meseci po sopstvenom izboru). Nakon godinu dana bih imala pravo da se prijavim za polaganje aprobacionog ispita, koji se sastoji iz interne, hirurgije i farmakologije. Rok za polaganje ispita je bio 18-24 meseca. Drugi uslov za dobijanje aprobacije je polaganje Fachsprachentest-a (nešto kao razgovor sa pacijentom i objašnjavanje dijagnoze).
Nakon mesec dana od početka rada dobila sam obaveštenje od pokrajinske uprave da je nakon razmatranja i provere moje diplome, ona potpuno izjednačena sa nemačkom diplomom i da mi je za dobijanje aprobacije potrebno da položim samo Fachsprachentest (termin polaganja mi je bio sredinom novembra). Nakon položenog ispita sam dobila aprobaciju i moja specijalizacija je zvanično mogla da počne (a računala se od mog dolaska u Nemačku).

Trenutno se nalazim na specijalizaciji Neurologije u jednom malom gradu u pokrajini Nordrhein-Westfalen. Dakle, sve gore napisano i objašnjeno sigurno važi za ovu pokrajinu ,dok za ostale ne mogu da tvrdim...

Želim puno uspeha svima u traženju posla!

Svaka čast koleginice! Ovo će nam svima puno pomoći. Hvala na vremenu, hvala na kolegijalnosti.

Želim ti puno uspeha u daljem radu. :)
 
Zdravo kolege,
trazim neku informaciju vise u vezi Aprobacii.Dali je neko u zadnje vreme to polozio?Kako izgleda sam ispit i ukratko koja pitanja su bila zadata? koje knige koristite za spremanje ? Ja se trenutno nalazim u Schleswig Holstein.Moja Aprobacija se sastoi iz tri dela Interna,Hirurgija i Farmakologij.
Pozdrav svima
 
Ecke, kazi mi molim te kako stizes od Kelna do tvog mesta?

Od Kelna imas Regional Bahn ( voz ) do Gummersbach-a , zatim od Gummersbach-a do Eckenhagen-a Bus-om..jedno 20tak minuta. Receno mi je da su neke dve koleginice usle u uzi izbor i da ce se razgovor obaviti sledece nedelje. Da li ste to Vi ?

Ovde mozes videti red voznje , prilicno je jednostavno.. http://www.vrr.de/de/index.html

Znaci polazna stanica je Köln Hbf , silazna Eckenhagen Kurpark. Kada sidjes sa te stanice odmah preko puta je prolaz kroz park koji te vodi do bolnice. Prilicno je jednostavno , ukupno ce ti trebati oko sat i petnaestak minuta..od Kelna do ovde. Ja imam odmor sledece nedelje , i vracam se 14og...imam danas dezurstvo pa sam danas tokom celog dana i noci ovde..proveravacu forum povremeno i ako nekako mogu da pomognem slobodno pitajte.
 

Back
Top