Srpski lekari u Nemačkoj

Staz se moze odraditi gde zelis, bez obzira na plan i program, zato sto je vecina ljudi zainteresovana samo da ti potpise, a ne i da te nesto nauci. Mislim da je predlog koleginice konacno pametan, jer na taj nacin mozete dobiti i pismo preporuke za oblast koja vas interesuje. Znam dosta ljudi koji su od pocetka stazirali na mestima na kojima su kasnije volontirali i dobili posao, pa su polozili drzavni ispit kao i ostali. Naravno, ako biste vise zeleli da skupite razlicita prakticna iskustva, i kruzenje moze da bude odlicna stvar i da se dobro iskoristi za neko opste znanje.
 
Tačno tako, u Nemačkoj su kakve-takve šanse. Nije idealno ali šta i gde jeste. U Srbiji su sad doneli još na sve muke zabranu zapošljavanja između ostalog i lekara. Dakle 3000 lekara i broj se stalno uvećava nema u skorijoj budućnosti šansu. Zato koliko god da je teško doći u DE, koliko god da je jezik težak, komplikovana birokratija...još uvek je bolje nego, što kaže kolega @Ecke, depresirati i spavati do 2 popodne.
 
Imam pitanje za kolege koje su skoro pocele da rade, i jos nisu odradile GWP- koje zvanje, tj.poziciju imate? Iz jedne bolnice u Hamburgu su mi rekli da bez aprobacije ne mozes da budes Assistenzarzt niti da radis bez nadzora, nego samo Arzt im Praktikum, sa pripadajucom mizernom nadoknadom. A da punu platu na tom polozaju moze da ti placa jedino bolnica iz sopstvenih sredstava, sto rade samo bolnice u malim mestima, da bi uopste nekoga zaposlile...
 
Kolega Ecke, upravo je to razlog sto suprug i ja dizemo sidro. Za volontiranje u Srbiji je potrebna veza+upisan SAS, a posao je misaona imenica. Sanse za nas dvoje u nasoj zemlji, bukvalno su ravne nuli. Ne mislim da u DE cvetaju ruze same od sebe, ali tamo cemo imati prilike da radimo, naucimo, izdrzavamo se... Ovde jedino mogu da parazitiram na racun roditelja i upadnem u depresiju... Ma lepota... Da je lako i jednostavno, svi bi otisli. Zaista, bar iz ove perspektive, mislim da je sav taj napor vredan truda.
Naravno, da svako ima svoje vidjenje stvari i to je ok. Sve zavisi od startne pozicije i koliko imate sanse da dobro zivite, a pre svega radite u svojoj zemlji.
Veliko hvala svim kolegama, koji nesebicno dele iskustvo. Uvek treba cuti obe strane tj. i pozitivna, a i negativna iskustva.
 
Poslednja izmena:
ja sam imala sreću da su me u dve bolnice u bgu jako lepo tapšali po ramenu i divno obećavali evo ne sad nego u maju, jao ne možemo sad da te primimo, ali strpi se do leta, slušaj, nemoj da se brineš, biće posla, nego ako bi mogla da ostaneš danas poslepodne, znaš... Kažem sreću jer nemam nikakvu božju nedoumicu da li je eventualno trebalo da ostanem ili da se nedobog vratim i da opet kao volonter prolazim kroz cikluse praznih obećanja.
 
Imam pitanje za kolege koje su skoro pocele da rade, i jos nisu odradile GWP- koje zvanje, tj.poziciju imate? Iz jedne bolnice u Hamburgu su mi rekli da bez aprobacije ne mozes da budes Assistenzarzt niti da radis bez nadzora, nego samo Arzt im Praktikum, sa pripadajucom mizernom nadoknadom. A da punu platu na tom polozaju moze da ti placa jedino bolnica iz sopstvenih sredstava, sto rade samo bolnice u malim mestima, da bi uopste nekoga zaposlile...

I mene ovo interesuje, jer cekam na par odgvora i razgovora a ne znam sta da prihvatam a sta ne od ponuda. To sto je receno je zakonski tacno ali ni njihovi lekari ne rade potpuno bez nadzora dok su u Weiterbildung-u iako imaju Approbation , sve ipak kontrolise Oberarzt. Ma valjda sve zavisi od slucaja do slucaja , koliko sam ovde procitao samo u Bayern-u su neke kolege pocele bez Approbation sa punom platom ili se varam?
 
U Bayernu status Assi i puna plata. A nadzor i samostalnost... posebna prica... bace te u vatru pa radis sta moras, i sta znas i sta ne znas, imao aprobaciju ili ne...OA zoves i pomogne ti kad i ako ga dobijes.. Pitas druge.. Sta zakon kaze bar kod mene nema mnogo veze..
 
U Bayernu status Assi i puna plata. A nadzor i samostalnost... posebna prica... bace te u vatru pa radis sta moras, i sta znas i sta ne znas, imao aprobaciju ili ne...OA zoves i pomogne ti kad i ako ga dobijes.. Pitas druge.. Sta zakon kaze bar kod mene nema mnogo veze..

Upravo tako je izgledala moja hospitacija, e sad kad imam uslove za eingeschrengte Berufserlaubnis videcemo sta ce da mi ponude...Jos neko iskustvo ne bi bilo lose, deluje umirujuce :sad2:?
 
ja sam imala sreću da su me u dve bolnice u bgu jako lepo tapšali po ramenu i divno obećavali evo ne sad nego u maju, jao ne možemo sad da te primimo, ali strpi se do leta, slušaj, nemoj da se brineš, biće posla, nego ako bi mogla da ostaneš danas poslepodne, znaš... Kažem sreću jer nemam nikakvu božju nedoumicu da li je eventualno trebalo da ostanem ili da se nedobog vratim i da opet kao volonter prolazim kroz cikluse praznih obećanja.
 
Ja ovde imam zvanje Assisenzarzt i punu platu ali imam i BE. Kolega iz Rumunije ima zvanje Arzt im Praktikum i 600 evra platu + zivi u klinici , ali nema BE i sprema se da polaze onaj Sprachtest zato sto su sada nesto od nove godine menjali.

Kolega Ecke, upravo je to razlog sto suprug i ja dizemo sidro. Za volontiranje u Srbiji je potrebna veza+upisan SAS, a posao je misaona imenica. Sanse za nas dvoje u nasoj zemlji, bukvalno su ravne nuli. Ne mislim da u DE cvetaju ruze same od sebe, ali tamo cemo imati prilike da radimo, naucimo, izdrzavamo se... Ovde jedino mogu da parazitiram na racun roditelja i upadnem u depresiju... Ma lepota... Da je lako i jednostavno, svi bi otisli. Zaista, bar iz ove perspektive, mislim da je sav taj napor vredan truda.
Naravno, da svako ima svoje vidjenje stvari i to je ok. Sve zavisi od startne pozicije i koliko imate sanse da dobro zivite, a pre svega radite u svojoj zemlji.
Veliko hvala svim kolegama, koji nesebicno dele iskustvo. Uvek treba cuti obe strane tj. i pozitivna, a i negativna iskustva.

Bas tako , ovde mozete da zivite i vise nego pristojno kao lekari sa dve plate. A vremenom cete zaradjivati i vise. Moguce je i osnovati porodicu i obezbediti deci mnogo svetliju buducnost , tako da samo napred i bez odustajanja.
 
Ovo što mi se desilo u Nemačkoj pokušaću da pripišem neverovatnom baksuzluku koji me uporno prati ali ujedno želim da skrenem pažnju kolegama šta se sve može desiti kad tražite posao u Nemačkoj.
Poslala sam Bewerbung u jednu kliniku u Rheinland Pfalz u decembru ne očekujući nikakav odgovor bar do februara jer selekcija obično traje dugo ( najduže do sad sam čekala odgovor 6 meseci). Posle DVA dana paničan poziv na razgovor, nisam dogovorila ko plaća putne troškove od oko 100 evra, nisam znala da se mora u pismenoj formi imati potvrdada oni preuzimaju. Razgovor je bio prijatan, ja imama dosta volonterskog iskustva iz Srbije, šef kaže:kad možete početi? Bilo je popodne, nikakav kontakt sa Verwaltungom, stiglo pismo sa Einstellungszusage ali bez navedenog datuma početka radnog odnosa. Ja poslala sva dokumenta u Landsamt, službenik rekao potrajaće do BE. Ja sve saopštim bolnici, oni kažu: čekaćemo.
U medjuvremenu ja odem za Srbiju da skupim još neke potvrde o tome šta sam radila na specijalizaciji na predlog mog budućeg šefa iz Nemačke. Potrošeno sad već jako puno para, ali kontam biće plata uskoro.
U toku boravka u Srbiji nazove me muž i kaže da mi bolnica sa žaljenjem saopštava da su u medjuvremenu primili drugog kandidata.
Ja u panici zovem bolnicu, šef se ne javlja već druga koleginica Oberarzt i kaže eto nismo očekivali da će se javiti još neko sa boljim kvalifikacijama, zadržaćemo vaša dokumenta pa ako taj kandidat ne zadovolji zvaćemo Vas. I sve vreme tut mir Leid, tut mir Leid...
Ostali iz struke koji su čuli ovo su mi rekli da treba da šefu napišem email da se tako ne postupa ni sa kojim čovekom ni kolegom, ne znam dal da pišem, već sad mi je pritisak skočio na 1000 dok ovo pišem.
Ne mogu nikakve troškove da naplatim jer ne piše na Einstelunszusage datum početka radnog odnosa, na to posebno obratite pažnju.
Ispalili su me gore nego u Srbiji,mislim da takav peh niko do sad nije imao a nadam se da i neće.
U Srbiji je takva tuga i užas da se čisto zbog tog užasnog beznadja ne bih vratila, upravo ono zbog čega smo kao porodica došli u Nemačku a to je šansa da i ja dobijem posao u struci i nada za usavršavanjem i napredovanjem u stručnom smislu sad mi je poljuljana. Jedino se nadam da će mi dete ovde završiti školu, mada im je i prosveta u groznoj krizi, pa da neće kojekakvim ispitima morati da dokazuje da nije kupio diplomu ko što mi moramo.
 
Ovo što mi se desilo u Nemačkoj pokušaću da pripišem neverovatnom baksuzluku koji me uporno prati ali ujedno želim da skrenem pažnju kolegama šta se sve može desiti kad tražite posao u Nemačkoj.
Poslala sam Bewerbung u jednu kliniku u Rheinland Pfalz u decembru ne očekujući nikakav odgovor bar do februara jer selekcija obično traje dugo ( najduže do sad sam čekala odgovor 6 meseci). Posle DVA dana paničan poziv na razgovor, nisam dogovorila ko plaća putne troškove od oko 100 evra, nisam znala da se mora u pismenoj formi imati potvrdada oni preuzimaju. Razgovor je bio prijatan, ja imama dosta volonterskog iskustva iz Srbije, šef kaže:kad možete početi? Bilo je popodne, nikakav kontakt sa Verwaltungom, stiglo pismo sa Einstellungszusage ali bez navedenog datuma početka radnog odnosa. Ja poslala sva dokumenta u Landsamt, službenik rekao potrajaće do BE. Ja sve saopštim bolnici, oni kažu: čekaćemo.
U medjuvremenu ja odem za Srbiju da skupim još neke potvrde o tome šta sam radila na specijalizaciji na predlog mog budućeg šefa iz Nemačke. Potrošeno sad već jako puno para, ali kontam biće plata uskoro.
U toku boravka u Srbiji nazove me muž i kaže da mi bolnica sa žaljenjem saopštava da su u medjuvremenu primili drugog kandidata.
Ja u panici zovem bolnicu, šef se ne javlja već druga koleginica Oberarzt i kaže eto nismo očekivali da će se javiti još neko sa boljim kvalifikacijama, zadržaćemo vaša dokumenta pa ako taj kandidat ne zadovolji zvaćemo Vas. I sve vreme tut mir Leid, tut mir Leid...
Ostali iz struke koji su čuli ovo su mi rekli da treba da šefu napišem email da se tako ne postupa ni sa kojim čovekom ni kolegom, ne znam dal da pišem, već sad mi je pritisak skočio na 1000 dok ovo pišem.
Ne mogu nikakve troškove da naplatim jer ne piše na Einstelunszusage datum početka radnog odnosa, na to posebno obratite pažnju.
Ispalili su me gore nego u Srbiji,mislim da takav peh niko do sad nije imao a nadam se da i neće.
U Srbiji je takva tuga i užas da se čisto zbog tog užasnog beznadja ne bih vratila, upravo ono zbog čega smo kao porodica došli u Nemačku a to je šansa da i ja dobijem posao u struci i nada za usavršavanjem i napredovanjem u stručnom smislu sad mi je poljuljana. Jedino se nadam da će mi dete ovde završiti školu, mada im je i prosveta u groznoj krizi, pa da neće kojekakvim ispitima morati da dokazuje da nije kupio diplomu ko što mi moramo.

Baš mi je žao koleginice što si prošla kroz sve to. Ujedno hvala što si svoje iskustvo o podelila sa nama da znamo na šta obratiti pažnju.
Po mom mišljenju treba da napišeš šefu jedan mail. Svakako ne mislim da bi se i sama tamo vratila da radiš, zašto onda da ne kažeš koliko je ne fer ispao. Ne ljudski zaista!
I ja sam imala jednu neprijatnost, ne tako dramatičnu ali opet nešto čega se teeba čuvati.
Naime, pozove me sekretarica profesora sa Minhenske psihijatrije, da li imam vremena da razgovaram sa njim. Imam. Spoji nas, pa je prvo počeo da li sam svesna da treba poznavati svaku nijansu jezika za rad na psihijatriji. Ja počnem fino, da sam svesna ali da bez svakodnevnog kontakta sa pacijentima kao strani lekar stvarno ne vidim kako bih taj nivo jezika drugačije postigla. Pa kaže, dobro kod vas to i nije neki problem. Onda nastavi, kaže vi ste iz Srbije? Jesam. A mi smo imali nekog kolegu iz Srbije i imali smo velikih problema sa njim. Ne znam, rekoh, kakvih ste problema imali, samo znam da nekoliko stotina lekara iz Srb radi već u Nemačkoj i da poslodavci imaju samo reči hvale. Kaže to je bilo pre par godina. Počne opet da mlati oko jezika i oko priznavanja diplome. Onda sam ga pitala da li je uopšte svestan da je pozvao lekara iz inostranstva i da ne razumem lekciju koju mi predaje. A on počne opet da ublažava i pita me da li bih radila praksu. Rekoh da ne, da mi treba ugovor o radu kako bih dobila plavu kartu. Kaže, pa to je i onaj kolega i Srbije hteo. Pitam da nije bio u tome problem što mu poske praktikuma niste dali ugovor? Kaže pa jeste ali to njemu niko nije ni obećao. Samo sam se ljubazno zahvalila profesoru na vremenu i prekinula vezu.
I Nemci su krvavi ispod kože i vrlo će rado da voze slalom. Naročito ako nema opasnosti da imaju neku posledicu. Sad već znaju da smo svi koji dolazimo iz Srbije, generalno sa Balkana, očajni u potrazi za poslom. Pa će se uvek naći takva budala da iskoristi nekoga na 3 meseca i da mu se zahvali ljubazno uz čuveni "tut mir leid".
Još uvek sam u fazi traženja posla i nisam u situaciji da nekoga savetujem ali da treba otvoriti četvore oči i dobro čitati šta nam se nudi, treba.
 
Baš mi je žao koleginice što si prošla kroz sve to. Ujedno hvala što si svoje iskustvo o podelila sa nama da znamo na šta obratiti pažnju.
Po mom mišljenju treba da napišeš šefu jedan mail. Svakako ne mislim da bi se i sama tamo vratila da radiš, zašto onda da ne kažeš koliko je ne fer ispao. Ne ljudski zaista!
I ja sam imala jednu neprijatnost, ne tako dramatičnu ali opet nešto čega se teeba čuvati.
Naime, pozove me sekretarica profesora sa Minhenske psihijatrije, da li imam vremena da razgovaram sa njim. Imam. Spoji nas, pa je prvo počeo da li sam svesna da treba poznavati svaku nijansu jezika za rad na psihijatriji. Ja počnem fino, da sam svesna ali da bez svakodnevnog kontakta sa pacijentima kao strani lekar stvarno ne vidim kako bih taj nivo jezika drugačije postigla. Pa kaže, dobro kod vas to i nije neki problem. Onda nastavi, kaže vi ste iz Srbije? Jesam. A mi smo imali nekog kolegu iz Srbije i imali smo velikih problema sa njim. Ne znam, rekoh, kakvih ste problema imali, samo znam da nekoliko stotina lekara iz Srb radi već u Nemačkoj i da poslodavci imaju samo reči hvale. Kaže to je bilo pre par godina. Počne opet da mlati oko jezika i oko priznavanja diplome. Onda sam ga pitala da li je uopšte svestan da je pozvao lekara iz inostranstva i da ne razumem lekciju koju mi predaje. A on počne opet da ublažava i pita me da li bih radila praksu. Rekoh da ne, da mi treba ugovor o radu kako bih dobila plavu kartu. Kaže, pa to je i onaj kolega i Srbije hteo. Pitam da nije bio u tome problem što mu poske praktikuma niste dali ugovor? Kaže pa jeste ali to njemu niko nije ni obećao. Samo sam se ljubazno zahvalila profesoru na vremenu i prekinula vezu.
I Nemci su krvavi ispod kože i vrlo će rado da voze slalom. Naročito ako nema opasnosti da imaju neku posledicu. Sad već znaju da smo svi koji dolazimo iz Srbije, generalno sa Balkana, očajni u potrazi za poslom. Pa će se uvek naći takva budala da iskoristi nekoga na 3 meseca i da mu se zahvali ljubazno uz čuveni "tut mir leid".
Još uvek sam u fazi traženja posla i nisam u situaciji da nekoga savetujem ali da treba otvoriti četvore oči i dobro čitati šta nam se nudi, treba.

Upravo zbog ovakvih stvari, sto napisase koleginice Maja i Pejpsi, koje se desavaju kako u Srbiji tako i u velelepnoj Nemackoj, kao sto vec rekoh u mom postu, nemam nikakvog respekta, osim elementarne i obavezne uljudnosti. Nikome ne bih savetovao, ako je ikako moguce, da se upusta u pricu Nemacka, jer moj je utisak da je sve to na granici isplativosti (kad se uracunaju zivci, ucenje, zavrsavanje fakulteta, posao i novcana naknada u De, nacin zivota u De, status i zivot imigranta i svi ostali poznati i nepoznati faktori...). E sad sto je u Srbiji tako kako je, pa moramo po kojekavim Nemackama to je druga prica. Ali bih svakome savetovao da dobro razmisli sta dobija a sta gubi pa onda odluci. A ko se vec upustio samo napred ´´i ne okreci se sine´´ , i pitaj ako nekako moze da se pomogne.
 
Poslednja izmena:
Koleginice pejpsi i maja377 veliko vam hvala što ste ovakva iskustva podelile sa nama, možda će nekoga spasiti sličnog užasnog scenarija. Pitam se da li je uopšte moguće biti dovoljno mudar da se slične slepe ulice izbegnu... kao da nije već dovoljno teško otpočeti iznova u stranoj zemlji, nego nam još fali i mogućnost da ostanemo na ulici u stranoj zemlji. sa porodicom :sad2:
 
baš mi je žao što ste se namučile, devojke, i svaka vam čast što se ne predajete!
zhuco, potpuno te razumem, čitava ova stvar sa novom zemljom je vrlo komplikovana, i stvarno je velika hrabrost upustiti se u to. jesi čitao o kulturološkom šoku? meni je pomoglo da imam uvid u to šta me očekuje, i da su osećanja/problemi koja imam sasvim normalni, čak uobičajeni :)
 
Svako iskustvo iz koga čovek izvuče neku pouku nije loše. Idemo dalje! To su samo male prepreke da dodjemo do cilja.
Dobro je da postoji ovaj forum, pa da možemo bar da upozoravamo jedni druge na prepreke koje postoje. A i osećaj da nisi sam u celoj priči je fenomenalan.
Zato kolege glavu gore! Kad smo preživeli medicinski fakultet, nema te prepreke koju ne možemo savladati. ;)
 
Uopste ne vidim da se pominje u zadnje vreme, pa rekoh da pitam, da li ovde ima nekoga od skoro u Niedersachsenu? Kakvo je tamo stanje, kako ide prica sa BE, Aprobacijom i PKTom?

U Niedersachsenu se polaze ispit u lekarskoj komori u Hanoveru, traje sat vremena, i pitaju hirurgiju i internu, po pola sata. Komisija od tri profesora, prijatna atmosfera, ko zna, ko ne zna padne. :) Pozdrav
 
Javi se na http://www.arbeitsagentur.de/web/content/DE/Institutionen/Psychologen/index.htm i tu ih sve pitajjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj...............

Ovaj sajt je stvarno odlican.Hvala svima, toliko informacija i puno puno nade za sve nas koji zele da rade u De.
Dal neko zna kako doci do posao kao psiholog.Ja sam se obratila kod nekoliko agencije ali svi su mi rekli da rade samo sa Lekare.
Imam B2 SERTIFIKAT i c pocetni sam slusala mesec vreme u De. ali nekako gubim svaku nadu.
Pozdravi iz Makedonije.
 
Kolege, da li neko ima lično iskustvo sa agencijom "MediFair Luzern"?

Mi smo bili na onom sastanku s njima 08.02. Tada su nam rekli da zbog nastupajucih zakonskih promena ne mogu za sada nista da nam garantuju, verovatno zato sto trenutno vrse posredovanje za Frankfurt (Hessen), gde su te promene nastupile. Sada kazu da ce do kraja februara pozvati 15 kandidata na neki probni rad u Frankfurt, ali pretpostavljam da se to odnosi samo na sestre.
Agencijama smo pisali pocetkom februara. Od ostalih agencija uglavnom su stigli odgovori tipa javicemo ako nesto nadjemo.
Inace, poslali smo u poslednjih nedelju dana oko 25 prijava direktno poslodavcima. Za sada su, osim automatskih odgovora tipa uzecemo vas u obzir, stigla dva direktna odbijanja i jedan mail u kome nas je Chefarzt pitao da li bismo mogli da dodjemo. Kada smo ga pitali konkretno kad, sta i kako, utihnuo je, bar za sada. Naravno, nedelju dana je kratak period da bismo bilo sta zakljucili. Nastavljamo dalje :)
Velika podrska za sve vas ostale koji konkurisete! Naravno da nije lako, pogotovo sto stalno slusamo price kako je potraznja opala zbog navale iz EU i kako se stalno donose nove regulacije koje postrozavaju kriterijume. Meni ipak deluje da posla i za nas ima, ali kao sto je vec neko rekao ``ne raste na granama :)``. Hvala starijim kolegama koje su vec u De na podrsci, informacijama i savetima! To nam sada mnogo znaci. Nadam se da cemo i mi moci jednom nekome da pomognemo :)
 
Mi smo bili na onom sastanku s njima 08.02. Tada su nam rekli da zbog nastupajucih zakonskih promena ne mogu za sada nista da nam garantuju, verovatno zato sto trenutno vrse posredovanje za Frankfurt (Hessen), gde su te promene nastupile. Sada kazu da ce do kraja februara pozvati 15 kandidata na neki probni rad u Frankfurt, ali pretpostavljam da se to odnosi samo na sestre.
Agencijama smo pisali pocetkom februara. Od ostalih agencija uglavnom su stigli odgovori tipa javicemo ako nesto nadjemo.
Inace, poslali smo u poslednjih nedelju dana oko 25 prijava direktno poslodavcima. Za sada su, osim automatskih odgovora tipa uzecemo vas u obzir, stigla dva direktna odbijanja i jedan mail u kome nas je Chefarzt pitao da li bismo mogli da dodjemo. Kada smo ga pitali konkretno kad, sta i kako, utihnuo je, bar za sada. Naravno, nedelju dana je kratak period da bismo bilo sta zakljucili. Nastavljamo dalje :)
Velika podrska za sve vas ostale koji konkurisete! Naravno da nije lako, pogotovo sto stalno slusamo price kako je potraznja opala zbog navale iz EU i kako se stalno donose nove regulacije koje postrozavaju kriterijume. Meni ipak deluje da posla i za nas ima, ali kao sto je vec neko rekao ``ne raste na granama :)``. Hvala starijim kolegama koje su vec u De na podrsci, informacijama i savetima! To nam sada mnogo znaci. Nadam se da cemo i mi moci jednom nekome da pomognemo :)

Hvala kolega na brzom odgovoru.
Kod mene je 35 poslatih direktno poslodavcima, 11 odbijenih, 4 intervjua od kojih ni jednu povratnu info nemam. Jedan razgovor je bio čak pre mesec dana i još se jisu udostojili bar da kažu NE. Zato sam rešila da probam sa agencijama. Imam već jednu ali oni su toliko spori i nezainteresovani da reči nemam. A ovoj MediFair sam juče poslala dokumenta, pa zato pitam.
Do sad sam se koncentrisala samo na Bayern ali kako stvari stoje, moraću da budem neselektivna i što se grane tiče i što se tiče pokrajine.
Srećno nam potraga!
 
E evo imam i ja jedno pitanjce koje su to regije koje treba "izbegavati" znam za beden wurtemberg ali da li ima jos koja gde je tesko dobiti posao ili gde traze aprobaciju odmah posle 6 meseci? Inace video sam da mnoge klinike vec traze lekare sa aprobacijom, sto je zacarani krug za nas jer mi moramo proci kroz hospitaciju i kasnije iz radnog odnosa otici na aprobaciju posle 6m 1god ili kasnije. Kakva su vasa iskustva.
Jos jedno pitanje da li kada se prijavljujem na oglase prijavljujem se za hospitaciju neko vreme ili odmah posao? To mi bas nije jasno, tj nigde u oglasima nisamo video da oni nude neku hospitaciju.
Pozdrav.

- - - - - - - - - -

Da li imate i neku agenciju da preporucite? Preko koga ste vi konkurisali?
 

Back
Top