Ja se Antigone uopšte ne sećam i pojma nemam o čemu je ta knjiga...
Romeo i Julija zna da bude smorno za čitanje jer svako zna o čemu se tu radi, pa zavisi od toga koliko "duboko" profesor traži da se priča o tome, a iz nekog razloga ne vole ono po meni sasvim tačno objašnjenje "i onda upadnu u loš trip i koknu se"
Doh Kihot isto traje kao gladna godina... i ideja je da se uđe u zaplet priče kao da ti je stalo do Don Kihota a ne da samo hukćeš i kažeš "ma šta ovaj lupeta, skrenuo je" jer je cela poenta da se prati tok razmišljanja u njegovoj ludoj glavi (kao posle kada budete čitali Stranca od Kamija, to je sve namerno napravljeno preterano i uvrnuto kao doktor Haus)
Rani jadi mislim da je priča o autorovom detinjstvu, i to su obične pričice iz života jako siromašnog deteta, nema neke duboke filozofije, dete živi svoj težak život i to je to, mislim nikome nije lako, ali mislim da on ne zapada u neku naročitu depresiju.
E da, inače su lektire uglavnom o nekim depresivnim ljudima na ivici samoubistva i alkoholizma. Na svu sreću danas ljudi piju lekove pa se radnje uvek dešavaju u nekim prošlim vekovima.