★TSG★
Iskusan
- Poruka
- 6.549
Autorska tema
Sve sto sledi u tekstu dole pisem cistog srca i iz najbolje namere jer mnogo volim svoj narod i iskreno se plasim za nasu buducnost.
Vreme je da se probudimo jer se bukvalno nalazimo pred ponorom. Ovaj rezim koji trenutno vlada Srbijom nije tu slucajno. To je posledica mnogo faktora.
Vucic i njegova hunta nisu uzrok svih nasih problema, ma koliko se nekome to trenutno tako cinilo. Oni su posledica a ne uzrok. Oni su metastaza kancera koji je zahvatio nase drustvo pre mnogo vremena.
Ako se uskoro ne probudimo–nestacemo ili cemo u najmanju ruku ostati bez drzave. Postacemo evropski Kurdi, narod bez drzave.
A podele su jedan od nasih najvecih slabosti, a verovatno i najveca. Najbolji primer su trenutna desavanja u Srbiji. Ovaj rezim prezire najmanje milion ljudi, a mozda i mnogo vise, ali smo podeljeni ne na desetine, pa cak i stotine vec na hiljade raznoraznih frakcija. I svaka šuša misli da je najpametnija i ne zeli ni da saslusa a kamoli usvoji tudje misljenje. Svi zele da budu nekakvi lideri, svi bi da predvode bez obzira da li su sposobni ili su najobicnije budale i mediokriteti. To nas unistava. Ali je takodje vrlo bitno da se ujedinjejemo oko dobrog i pozitivnog a ne oko zla. Ovo drustvo je toliko propalo da mi se cini da vecina ljudi vise i ne razlikuje ta dva. I to nije nimalo slucajno. Sistematski i planski nas zaglupljuju 30 godina: politicari, vlasnici krupnog kapitala i stranci (Jenkiji, Jenglezi, Švabe itd.) jer je mnogo lakse vladati ovcama nego ljudima koji poseduju visok nivo razvijene svesti i ponosa. Da, ponos je jos jedna vrlo bitna stavka po kojoj nam gaze da bi nas ubili u pojam. Valjda treba da se stidimo sto smo Srbi. Zamislite vi te bestijalnosti da nas Amerikanci, Englezi i Švabe prozivaju za zlocine pocinjene u ratovima devedesetih, pa cak i da je sve tacno za sta nas optuzuju. A naravno da nije bar 70 posto toga. Optuzuju nas drzave koje na svom kontu imaju stotine miliona zrtava. To je stvarno tragi komedija, ali su se oni uvukli u sve pore naseg drustva, od vojske do prosvete. Ako se tome ne usprotivimo, ali na pametan nacin, unistice na totalno. U svakom smislu–duhovnom, psihickom, ekonomskom. Probudimo se dok jos nije kasno.
Moramo napraviti nacionalni konsenzus oko kljucnih pitanja. To ne znaci da svi trebamo isto da mislimo, naprotiv. Crkva, drzava (ali srpaska drzava a ne ono sto napravili zuti ili Vucic, jer ovo je sve samo ne srpska drzava), porodica. Ko u to dirne je nas smrtni neprijatelj, bilo domacin ili stranac. Sto ne znaci da se ne sme kritikovati sve lose sto se desava u drzavi i crkvi. Nasa je duznost da kritikujemo sve sto ne valja, sto i sam cesto radim ponekad i vrlo brutalno ali ne zato sto mrzim Srbiju (mnogi ne razlikuju drugosrbijansku pljuvvacinu iz mrznje i argumentovanu kritiku da bi se skrenula paznja na nesto sto zaista ne valja), vec zato sto je volim i zelim da budemo srecno i bogato drustvo. I mogli bismo to da budemo pod tri uslova:
1. Kada bismo shvatili da nije bitno samo nase dupe vec da postoji nesto sto se zove INTERES ZAJEDNICE.
2. Kada bi vecina naroda shvatila da politicari treba da se boje nas a ne mi njih i da sloboda nema cenu. Meni ne treba plata od 5000 evra ako cu kao posledicu toga imati gospodara. Slobodu ne dam ni za sta.
3. Kada bismo pronasli ekipu politicara koja bi nas polako izvlacila iz kandzi pre svega zapada, ali to vazi i za istok. Ja ne zelim da mi umesto Amera i Svabe gospodar bude Rus ili Kinez. Ne zelim bre gospodara ni u jednom scenariju i tacka. Jeste, ali sad ce neko reci da smo mi mali i da moramo nekom carstvu da se priklonimo. To je donekle tacno ali postoje i neke manje drzave od nase koje uzivaju 1000 puta vecu slobodu. To bi istina bio dugotrajan i tezak proces ali ne i nemoguc.
Mogao bih jos dosta toga da napisem ali nazalost nemam vremena te cu stoga zavrsiti citatom Velikog coveka i po meni naboljeg crkvenog velikodostojnika u nasoj istoriji:
Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da mi ne postanemo neljudi!
(Srpski patrijarh Pavle)
Sve sto sledi u tekstu dole pisem cistog srca i iz najbolje namere jer mnogo volim svoj narod i iskreno se plasim za nasu buducnost.
Vreme je da se probudimo jer se bukvalno nalazimo pred ponorom. Ovaj rezim koji trenutno vlada Srbijom nije tu slucajno. To je posledica mnogo faktora.
Vucic i njegova hunta nisu uzrok svih nasih problema, ma koliko se nekome to trenutno tako cinilo. Oni su posledica a ne uzrok. Oni su metastaza kancera koji je zahvatio nase drustvo pre mnogo vremena.
Ako se uskoro ne probudimo–nestacemo ili cemo u najmanju ruku ostati bez drzave. Postacemo evropski Kurdi, narod bez drzave.
A podele su jedan od nasih najvecih slabosti, a verovatno i najveca. Najbolji primer su trenutna desavanja u Srbiji. Ovaj rezim prezire najmanje milion ljudi, a mozda i mnogo vise, ali smo podeljeni ne na desetine, pa cak i stotine vec na hiljade raznoraznih frakcija. I svaka šuša misli da je najpametnija i ne zeli ni da saslusa a kamoli usvoji tudje misljenje. Svi zele da budu nekakvi lideri, svi bi da predvode bez obzira da li su sposobni ili su najobicnije budale i mediokriteti. To nas unistava. Ali je takodje vrlo bitno da se ujedinjejemo oko dobrog i pozitivnog a ne oko zla. Ovo drustvo je toliko propalo da mi se cini da vecina ljudi vise i ne razlikuje ta dva. I to nije nimalo slucajno. Sistematski i planski nas zaglupljuju 30 godina: politicari, vlasnici krupnog kapitala i stranci (Jenkiji, Jenglezi, Švabe itd.) jer je mnogo lakse vladati ovcama nego ljudima koji poseduju visok nivo razvijene svesti i ponosa. Da, ponos je jos jedna vrlo bitna stavka po kojoj nam gaze da bi nas ubili u pojam. Valjda treba da se stidimo sto smo Srbi. Zamislite vi te bestijalnosti da nas Amerikanci, Englezi i Švabe prozivaju za zlocine pocinjene u ratovima devedesetih, pa cak i da je sve tacno za sta nas optuzuju. A naravno da nije bar 70 posto toga. Optuzuju nas drzave koje na svom kontu imaju stotine miliona zrtava. To je stvarno tragi komedija, ali su se oni uvukli u sve pore naseg drustva, od vojske do prosvete. Ako se tome ne usprotivimo, ali na pametan nacin, unistice na totalno. U svakom smislu–duhovnom, psihickom, ekonomskom. Probudimo se dok jos nije kasno.
Moramo napraviti nacionalni konsenzus oko kljucnih pitanja. To ne znaci da svi trebamo isto da mislimo, naprotiv. Crkva, drzava (ali srpaska drzava a ne ono sto napravili zuti ili Vucic, jer ovo je sve samo ne srpska drzava), porodica. Ko u to dirne je nas smrtni neprijatelj, bilo domacin ili stranac. Sto ne znaci da se ne sme kritikovati sve lose sto se desava u drzavi i crkvi. Nasa je duznost da kritikujemo sve sto ne valja, sto i sam cesto radim ponekad i vrlo brutalno ali ne zato sto mrzim Srbiju (mnogi ne razlikuju drugosrbijansku pljuvvacinu iz mrznje i argumentovanu kritiku da bi se skrenula paznja na nesto sto zaista ne valja), vec zato sto je volim i zelim da budemo srecno i bogato drustvo. I mogli bismo to da budemo pod tri uslova:
1. Kada bismo shvatili da nije bitno samo nase dupe vec da postoji nesto sto se zove INTERES ZAJEDNICE.
2. Kada bi vecina naroda shvatila da politicari treba da se boje nas a ne mi njih i da sloboda nema cenu. Meni ne treba plata od 5000 evra ako cu kao posledicu toga imati gospodara. Slobodu ne dam ni za sta.
3. Kada bismo pronasli ekipu politicara koja bi nas polako izvlacila iz kandzi pre svega zapada, ali to vazi i za istok. Ja ne zelim da mi umesto Amera i Svabe gospodar bude Rus ili Kinez. Ne zelim bre gospodara ni u jednom scenariju i tacka. Jeste, ali sad ce neko reci da smo mi mali i da moramo nekom carstvu da se priklonimo. To je donekle tacno ali postoje i neke manje drzave od nase koje uzivaju 1000 puta vecu slobodu. To bi istina bio dugotrajan i tezak proces ali ne i nemoguc.
Mogao bih jos dosta toga da napisem ali nazalost nemam vremena te cu stoga zavrsiti citatom Velikog coveka i po meni naboljeg crkvenog velikodostojnika u nasoj istoriji:
Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da mi ne postanemo neljudi!
(Srpski patrijarh Pavle)