Albanci koji su dali besu da ce da cuvaju srpske manastire. Albanci koji su cuvali spske manastire su ubijani, paljeni su im kuci, ali nisu odustajali od onoga za cega su dali rec. Herojski delo, koje zasluzuje postovanje.
ČAST PREČA OD ŽIVOTA: Kako su albanske manastirske vojvode čuvale srpske manastire na Kosovu
Antropogeograf dr Mark Krasnići je svojevremeno otvarao niz tema značajnih za tradiciju i društvo Kosova i Metohije. Njegov naučni
rad o „manastirskim vojvodama“ prikazuje jedan segment iz prošlosti dva naroda, podjednako neobičan i nepoznat.
Po srednjovekovnoj tradiciji, crkva, koja „nema ognja ni mača“, dakle nema čime da se brani, dobijala je sela iz kojih su birani čuvari koji su se starali o njenoj bezbednosti. U novovekovnoj istoriji, karakteristična je pojava ovih čuvara manastira, tz. manastirskih vojvoda. Upečatljivo je da su ovu ulogu u Metohiji i kosovskoj Drenici obavljali Albanci islamske veroispovesti!
…..
U Drugom svetskom ratu, manastir su čuvali seljaci iz Dečana – braća Šaban i Malja Azemi. Malju su zbog toga njegovi sunarodnici ubili iz zasede već 1941, a Šabana dva puta ranjavali. Kuća im je spaljena. Posle rata, u obnavljanju zgarišta braće Azemi, pomoć iz manastira Dečani je bila presudna.
….
Tako se, 1941, kao najstariji muškarac u bratstvu iz ove kuće, našao jedanaestogodišnji Ram Kaplani. Iako se znalo da će manastir u opasnosti braniti svi Rugovci, Ram Kaplani je simbolično primio pušku i svake noći motrio sa manastirske kapije na nemirnu okolinu.
Predanje govori da je manastir bio ozbiljno ugrožen 1942, kada se ponovo pojavila opasnost da ga Albanci, koristeći okupatorsku silu koja im je bila naklonjena – sruše. Naoružani Rugovci su se okupili pred manastirom i na jedvite jade uspeli da izbegnu napad i stradanja. Pećka patrijaršija je pošteđena razaranja u Drugom svetskom ratu. Turisti su unuke manastirskih zaštitnika mogli videti u patrijaršiji i sedamdesetih godina. Bili su to stariji Rugovci koji su pomagali manastirsko sestrinstvo.
….
Ostalo je predanje i o Albancima koji su čuvali crkvu Svetog Petra Koriškog i manastir Sokolicu. Oni nisu bili vojvode u službi srpskih svetinja. Bili su samo dobri ljudi, koji su voleli svoje i poštovali tuđe, koji su pripadali jednom vremenu koje je iza nas.
https://www.kurir.rs/vesti/drustvo/...ske-vojvode-cuvali-srpske-manastire-na-kosovu