MINISTRI UNUTRAŠNJIH POSLOVA
MILAN AĆIMOVIĆ, od 29.04.1941. do 08.11.1942.
(poginuo maja 1945. godine na Zelengori u Bosni)
TANASIJE DINIĆ, od 08.11.1942. do 05.11.1943.
(osudjen na smrtnu kaznu 15.07.1946. godine)
MILAN NEDIĆ, od 05.11.1943. do 01.10.1944.
(navodno izvršio samoubistvo 04.02.1946. tokom istrage zbog navodnih ratnih zločina)
ŠEF SRPSKE DRŽAVNE BEZBEDNOSTI (u rangu ministra)
DRAGOMIR-DRAGI JOVANOVIĆ, od 25.08.1942. do 05.11.1943.
(osudjen na smrtnu kaznu 15.07.1946. godine)
Na čelu upravno-policijskog aparata stajalo je Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje je po potrebi izdavalo odgovarajuća uputstva i naloge podredjenim organima u Beogradu i unutrašnjosti. Na primer, u izveštaju o radu Ministarstva unutrašnjih poslova i situaciji u junu 1941, kaže se da je upravama banovina i Opštini grada Beograda naredjeno da se iz službe uklone sva lica jevrejskog porekla, kao i Cigani. Naredbodavci celokupnog rada Ministarstva, pa i delovanja protiv jevreja i cigana, bili su ministri unutrašnjih poslova. U prvom, najintenzivnijem periodu rada, ministar unutrašnjih poslova bio je Milan Aćimović. Posle njega, novembra 1942, tu funkciju preuzeo je Tanasije Dinić, do tada zamenik ministra, koji je na tom položaju ostao godinu dana, tj. do novembra 1943. godine. To je vreme kada su službe podeljene na Ministarstvo unutrašnjih poslova i novoobrazovanu ustanovu Srpsku državnu bezbednost, na čije čelo je postavljen Dragomir Dragi Jovanović. On je od Ministarstva preuzeo odeljenja javne i državne bezbednosti. Poslednji ministar unutrašnjih poslova Srbije bio je general Milan Nedić, koji je kao predsednik vlade vršio i tu funkciju (posle Dinića) sve do 1. oktobra 1944. godine.
U Upravi grada Beograda Specijalna policija je predstavljala najjače i najefikasnije odeljenje. O organizacionoj strukturi, nadležnosti i delokruga rada Odeljenja donet je, oktobra 1941. godine, poseban pravilnik kojim je ozvaničena postojeća organizacija. Odeljenje Specijalne srpske policije sastojalo se od 7 odseka, Zbora policijskih agenata i kartoteke. Prvi odsek bio je administrativno-isledni, drugi – za unutrašnju politiku i suzbijanje sabotaže, treći – za strance i pograničnu službu, četvrti – za suzbijanje komunističke akcije, peti – za udruženja i štampu, šesti je bila Centralna prijavnica i sedmi – za Jevreje i Cigane.