Sremski front - Nepotrebna klanica srpske omladine ili najveca ratna pobeda NOVJ?

đavolčić

Legenda
Moderator
Poruka
51.803
Oko nijedne bitke iz perioda II svetskog rata nema toliko oprecnih misljenja kao sto je to oko Sremskog fronta.

Borbe na Sremskom frontu vođene su 172 dana, od 21. oktobra 1944. do 13. aprila 1945. godine. Na tom bojištu sudarilo se oko 250.000 vojnika, a na strani Jugoslovenske armije u jednom periodu učestvovale su jedinice Crvene i Bugarske armije, kao i brigada „Italija“.

Većinu sastava 11 partizanskih divizija koje su duže ili kraće vreme ratovale na Sremskom frontu činili su regruti iz Srbije. Radi se o mladićima mobilisanim u jesen 1944. i početkom 1945. godine

Dok ga postovaoci i pripadnici partizanskog pokreta predstavljaju kao najvecu oslobodilacku bitku i pobedu u II sv. ratu dotle oponenti tvrde da je to bila najveca i nepotrebna klanica na koju je Tito smisljeno poslao na desetine hiljada neobucenih srpskih mladica.

I istoricari lome koplja oko toga kao i oko broja zrtava.

Šta vi mislite? Da li je Sremski front bio potreban? Ja mislim da nije. I da je previše ljudi bespotrebno poginulo.
 
Мало је глупо кривити Тита и комунисте за ту кланицу, Карађорђевићи су овом народу приредии много веће кланице, они су уствари зачетници третирања народа горе од стоке, по оној, народ је као трава, што га више косиш више ниче. Ипак, треба бити поштен, тај самоубилачки нагон је почео да клија и пре њих, сетих се оне песме Ђуре Јакшића, падајте браћо. Некако се из генерације у генерацију све више славио тај култ смрти и погибије код Срба (умрети славно), и сви који су дограбили власт су то користили, рецимо партизанима није падало на памет да иду да дижу устанке међу народ у Македонији или Словенији, него су баш заждили међу Србе. Пре тога, Хрватима, Босанцимa, Чесима и коме све не није падало на памет да дижу буне против Аустру-Угарске и да рецимо у рату дигну неку револуцију да не пуцају на браћу по крви.
Те буне, револуције, атентати, насилне смене власти, мобилизације и испраћаки у војску уз дерњаве и пијанчења то је итгледа само наш специјалитет.
 
Evo meni nije jasno šta je bila poenta sremskog fronta?
Поента је била да се покаже да је ЈА израсла у војну силу способну да води фронтовски рат. То показивање је ишло преко леђа српске младости, као и пре тога она показивања да је Србија суверена земља, да ће ослободити јужне Словене туђег јарма итд.
И увек ме чудило како се није нашао неко да каже доста је људи, ајмо кући.
 
А то имаш и скоро до дан данас, послали децу да гину на Кошарама поред толико специјалних јединица професионалаца, онда деца изгину, војска се повуче, Албанци направе државу па се испостави да су деца изгинула бамбадава, али ето ми херојима са Кошара после 20 година дамо улицу без да ико пита чекај бре зар нам та деца не би више ваљала жива и здрава.
 
Поента је била да се покаже да је ЈА израсла у војну силу способну да води фронтовски рат. То показивање је ишло преко леђа српске младости, као и пре тога она показивања да је Србија суверена земља, да ће ослободити јужне Словене туђег јарма итд.
И увек ме чудило како се није нашао неко да каже доста је људи, ајмо кући.

Ok, ta naša ludost je poznata , i urođena , ali me zanima .. zašto baš u Sremu , zašto su se tu Nemci branili , kako se formirao taj front


Znači povlačile su se nemačke trupe iz Sredozemlja , Srbija je oslobođena , Rusi na domak Berlina , Saveznici isto , a Nemac se brani u Sremu ?

Nije mi jasno kako za šta, za čije babe zdravlje , jer Rus već prošao kuda je prošao u oktobru i ulazi u Beč u aprilu, zašto, ako je to bilo tako strateški niej taj front otvorio Rus

Da se tu nije branila NDH?
 
Ok, ta naša ludost je poznata , i urođena , ali me zanima .. zašto baš u Sremu , zašto su se tu Nemci branili , kako se formirao taj front


Znači povlačile su se nemačke trupe iz Sredozemlja , Srbija je oslobođena , Rusi na domak Berlina , Saveznici isto , a Nemac se brani u Sremu ?

Nije mi jasno kako za šta, za čije babe zdravlje , jer Rus već prošao kuda je prošao u oktobru i ulazi u Beč u aprilu, zašto, ako je to bilo tako strateški niej taj front otvorio Rus

Da se tu nije branila NDH?
Немци су се бранили свуда, и то поприлично жестоко, Руси су изгубили пар милиона људи само у завршним биткама, то наравно њима није било важно, оног Жукова су звали месар.
Срем су вероватно проценили као погодан за одбрану, јер им је техника била на вишем нивоу него код наших, а зна се у равници предност у техници долази до изражаја.
То само полуписмени партизански команданти нису знали, а и није их било брига за људске животе.
 
Evo meni nije jasno šta je bila poenta sremskog fronta?
1.Gledano sa njemacke strane, Sremski front je je imao zadatak da zastiti njemacki juzni front u Madjarskoj, osigura povlacenje njemacke E-Armije drinskim bazenom, osigura njemacku liniju snabdjevanja Dunavom, i zeljeznicom.Sremski front je bio rovovskog tipa , i pripremljen prije pada Beograda, i sastojao se od osam odbambenih linija, pripremljenih minskih polja, artiljerijskih polozaja , i mitraljeskih gnjezda, i ugrozavao je lijevu stranu sovjetskog fronta u prodoru prema Budimpesti.

2. Gledano sa strane NOVJ, odlaskom Sovjeta, Njemci su mogli ponovo zauzeti Beograd, sto bi izmjenilo cijelu situaciju, u vojnom, i politickom smislu.Bez proboja sremskog fronta nije bilo moguce nastaviti prema Sloveniji, gdje bi jedinice 4. Armije, koje su ovisile o zapadnom naoruzanju, ostale odsjecene, i u slucaju saveznickog iskrcavanja, bile bi brzo savladane.

3. Sa sovjetske strane, Tolbuhin je trebao NOVJ da veze na sebe Njemce, da bi omogucio njegovim snagama prodor prema Becu, i Budimpesti
 
Solunski front je jos vise bio nepotreban, Karadjordev ustanak i takodje Kosovski boj je bio klanica srpske mladosti.
донекле се и може то поредити, али док су прва два ипак била неминовна, партизански сремски фронт то сигурно није био
 
донекле се и може то поредити, али док су прва два ипак била неминовна, партизански сремски фронт то сигурно није био
Наравно, тотално непотребна операција која је била потребна политички, а војно дебакл приучених комунистичких команданата.
Такође никаквог пробоја није било, Немци су се сами повукли услед совјетског напредовања кроз Мађарску и Аустрију.
 
На теми Сремски фронт имамо веома квалитетан осврт форумаша
Највећи злочин комуниста. Ево зашто.

Ствар је у томе да она линија, коју је Црвена армија оставила у Срему новембра 1944, није померена ни за километар до априла 1945, а тада су се Немци сами повукли јер је то била најдаља тачка на којој се њихова армија налазила од Берлина. Тј. Савезници су већ били пред Берлином и Немци су морали да иду одавде.
Немци нису ни побеђени на Сремском фронту него су се повукли када су се све јединице прикупиле. Њима је био циљ само да направе коридор за повлачење, а не да се боре и гину. Нетачно је свакако да је погинуло 38.000 Немаца. Ја не знам, одакле комунистима овакав податак.

Прво. Немци су се повлачили од 12.априла, што се сматра пробојем фронта
Друго. Да би се пребројали губици Немаца требало је пребродити минска поља, а на њима су омладинци највише гинули. тако да комунисти не могу знати колико је Немаца остало на фронту.
Треће. Немци су напуштали села: Адашевце, Кукујевце, Липовац, Нијемце и остављали само оно што нису могли понети, а то су пртљази и нешто намирница, а нису остављали своје погинуле.
Четврто. На Сремском фронту су се Немци утврђивали, а комунисти нападали. Тада се никако не могу пребројавати губици противника, већ само своји.
Пето. Комунисти су поред сталне војске користили и резервисте који су такође гинули, али нису уписивани као погинули. Зато је цифра са резервистима од 35-40.000
Шесто. У правом смислу речи, Сремски фронт није био никакав фронт већ обично саможртвовање комуниста. Да би се добила нека борба, потребно је заробљавати непријатеља, а не само наводити његове погинуле. Ја нешто нисам нашао да је било тамо заробљавања Немаца. Ствар је била у томе да су Немци одступили кад су се сви окупили и напустили Србију. Комунисти су посели то што су они напустили и то прогласили за своју победу која знамо са колико је живота плаћена.

Па ипак, не можемо ми терати људе на суд јер ће свако рећи да је то била борба против окуптора, што је потпуно тачно. Међутим, како се то борило против окупатора, то је остала тајна. Како су се окупатору нанослили губици, исто је остала тајна. Колико је окупатора заробљено, исто је остала тајна итд.

Сремски фронт је обично жртвовање како би се показало да су партизани у могућности да се боре и кад немају помоћ Руса и Савезника. То је свима јасно.
И више него добри закључци.
Сремски фронт је (непотребно) жртвовање српске младежи како би се доказало да је НОВЈ у могућности да се бори и кад нема помоћ Црвене армије.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Још један занимљив текст (овдје) везан за ову тему;
SREMSKI FRONT, POLEMIKA: Najveća ratna pobeda ili nepotrebna klanica u trenutku kada je rat već bio završen?

Malo je koji događaj iz perioda Drugog svetskog rata na prostoru nekadašnje Jugoslavije postao mesto tako žestokih i dugih sporenja u Srbiji, kao što je to slučaj sa Sremskim frontom...
Sremski front je i posle sedam decenija još uvek otvoren. I dok ga pripadnici partizanskog pokreta predstavljaju ga kao „najveću oslobodilačku bitku i najveću pobedu naše armije u II svetskom ratu“, dotle njihovi oponenti odgovaraju da je to bilo veliko i nepotrebno stradanje, te da je ova ratna operacija u stvari bila „klanica“ na koju je Tito smišljeno poslao desetine hiljada neobučenih srpskih mladića da izginu.
sremski front (4)

Istoričari navode da su Nemci formirali front u sremskoj ravnici posle oslobođenja Beograda s namerom da zaustave prodor partizanskih i sovjetskih snaga prema zapadu, odnosno da svojim snagama sa juga omoguće izvlačenje kroz Bosnu, severno od Save.

Prva greška: Gerila koja je krenula u frontalnu borbu​

Borbe na Sremskom frontu vođene su 172 dana, od 21. oktobra 1944. do 13. aprila 1945. godine. Na tom bojištu sudarilo se oko 250.000 vojnika, a na strani Jugoslovenske armije u jednom periodu učestvovale su jedinice Crvene i Bugarske armije, kao i brigada „Italija“.

Većinu sastava 11 partizanskih divizija koje su duže ili kraće vreme ratovale na Sremskom frontu činili su regruti iz Srbije. Radi se o mladićima mobilisanim u jesen 1944. i početkom 1945. godine.
Dok partizanska istoriografija ističe da je ova operacija protiv Nemaca bila nužna, istoričar, dr Bojan Dimitrijević, smatra da arhivski podaci upućuju na drugačiji zaključak.

-Partizanska vojska je u Srbiju ušla kao gerilska formacija, a na Sremskom frontu je pokušala da se taktički i strategijski ponaša kao stajaća vojska, što u tom trenutku nije bila. Analizirajući borbe na Sremskom frontu, bio sam iznenađen kada sam pre nekoliko godina pronašao dokumenta koja su ukazivala da je partizansko rukovodstvo olako shvatalo taj zadatak. Vrhovni štab je računao da već u decembru može da izvrši proboj fronta, sa idejom da se krene prema Zagrebu. To je bilo eklatantno nepoznavanje nemačkih snaga. Kada čitate dokumenta, vidite i da nisu poznavali ni mogućnosti svojih snaga, niti su raspolagali podacima o načinu protivoklopne i rovovske borbe, odnosno svih elemenata potrebnih za razumevanje frontalnog sukoba - kaže Dimitrijević.

"Završio sam tek sedmi razred gimnazije i nisam imao 18 godina. U Prvoj beogradskoj gimnaziji podelili su nam puške i peške sproveli na Sremski front...", kaže ratni vojni invalid Ljubinko Počeković

Već decenijama se iznose različite verzije o mobilizaciji i odlasku srpskih regruta na front. Po jednoj, najveći broj mladih ljudi je oduševljeno krenuo u rat i priključio se borbi za oslobođenje zemlje.

- Mobilizacija je vršena po propisima Kraljevine Jugoslavije, a regrutovani su mladići koji su napunili 18 godina - tvrdi pukovnik Jovan Radovanović, učesnik Sremskog fronta i nekadašnji borac 21. Srpske divizije.

Druga verzija, međutim, iznosi da je bilo dosta onih koji su se tamo obreli nevoljno i uz prisilu, a među njima su se našli i mlađi od 18 godina.

Druga greška: Mobilizacija neobučene omladine​

Ratni vojni invalid Ljubinko Počeković kaže: „Završio sam tek sedmi razred gimnazije i nisam imao 18 godina. U Prvoj beogradskoj gimnaziji podelili su nam puške i peške sproveli na Sremski front...“

Dramski pisac Dušan Kovačević navodi da je njegov otac sa nepunih 18 godina odveden iz šabačke srednje škole na front, gde je bio ranjen.

-Na Sremskom frontu su se našli i jedni i drugi. Bilo je onih koji su voljno išli u rat i učestvuju u oslobođenju zemlje i pobedi, ali je bilo i mladića koji su to osećali kao teret-iznosi Dimitrijević.
Koplja se lome i oko pripremljenosti mobilisanih mladića za ratovanje, a pre svega za frontovsku borbu. Pukovnik Radovanović tvrdi da nije tačno da su regruti posle mobilizacije odmah upućivani na front.

-Svi novi borci koji su dolazili u našu jedinicu(21. Srpsku diviziju) morali su da prođu obuku, koja je trajala sedam do deset dana. Osnovno pravilo je bilo da oni ne mogu na ratište bez osnovne pripreme. To je zapravo bila naredba koja je morala da se poštuje - kaže Radovanović.

Partizani su u Srbiju ušli kao gerilci, a na frontu su pokušali da se taktički ponašaju kao stajaća vojska, što u tom trenutku nisu bili​

Bojan Dimitrijević, međutim, ističe da se obuka razlikovala od jedinice do jedinice.

-Snage koje su posle oslobođenja Beograda kenule prve na Sremski front nisu imale vremena za obuku. To su činile one potonje, ali su imale malo vremena da uvojniče mladiće koji do tada nisu imali nikakva iskustva sa vojskom. Posledice su bile teške - smatra istoričar.

Treća greška: Neadekvatno naoružanje​

Partizanskom rukovodstvu se posebno zamera što što je bez adekvatnog, teškog naoružanja i opreme krenulo u frontalni sukob sa iskusnom i još dobro opremljenom nemačkom armijom.
To se jasno vidi iz izveštaja štaba 21. divizije od 4. novembra 1944. godine u kojem, između ostalog, stoji:

"Naše je mišljenje da se neprijatelj ne može izbaciti iz sadašnjih utvrđenja bez izdašne artiljerijsle pripreme i tenkovskih jedinica...Dalji napad sa ovim sredstvima i ovakvom pomoći u artiljeriji bio bi uzaludan i mogle bi se dati samo još veće žrtve. Neprijatelj se na ovom sektoru pripremao da će dobiti udare moderno naoružane vojske, pa su prema tome njegova sredstva i utvrđenja isuviše jake za naša sredstva".

- Upadljivo je da partizanske snage na Sremskom frontu ne koriste tenkove ni teško naoružanje sve dok iz Sovjetskog Saveza nije stigla jedna tenkovska brigada, formirana od našeg ljudstva. Ona je u Beograd stigla 27. marta 1945., a 12. aprila učestvovala u proboju nemačkih linija u Sremu i severnoj Bosni-navodi Dimitrijević.

sremski front (7)

Sremski front je najmanje Titova osveta. U suštini je to osveta srpskih komunista koji su 1941. bili proterani iz Srbije​

Titova ili osveta srpskih komunista?​

Nisu retki oni koji mobilizaciju i Sremski front doživljavaju kao zaveru protiv Srbije.

-Za mene je to više bila nebriga partizanskog vrha prema žrtvama, nego zavera. U njihovoj ideološkoj borbi žrtve nemaju onu cenu koju bi realno trebalo da imaju. To se jasno vidi iz njihovih naređenja. Oni ne pridaju mnogo pažnje klasičnim metodama za smanjenje gubitaka, nego široko koriste “ljudski materijal”. Taj sistem ratovanja ovde je donela Crvena armija- napominje istoričar Dimitrijević.

On se ne slaže da tezom da je slanje srpskih mladića na Sremski front rezultat Titove osvete.
- Najmanje je Titova osveta. U suštini je to osveta srpskih komunista koji su 1941. i početkom 1942. bili proterani iz Srbije, kao i njihovih kadrova koji su ovde preživeli okupaciju-uveren je Dimitrijević.

Takmičenje sa Rusima​

Još se čeka i odgovor na pitanje da li su bile neophodne tolike žrtve kada je slom nacističke Nemačke bio sasvim blizu i ishod rata izvestan.

Za to Dimitrijević ima objašnjenje:

-Partizansko rukovodstvo je imalo stalnu želju za takmičenje sa Sovjetima, od kako je prvi borac Crvene armije zakoračio na jugoslovensku teritoriju. Ono je insitiralo na tome da partizanski borci moraju da budu jednaki sovjetskim ratnicima, odnosno da pokažu svojoj ruskoj braću da su im veoma blizu po borbenim kvalitetima i kapacitetima. Ta frustracija je rasla sa sovjetskim nastojanjem da partizanima stave do znanja da nisu jednaki. To je jedan od važnih momenata koji pomaže da se shvati zašto partizansko rukovodstvo insistira na produženju intenzivne borbe protiv Nemaca- navodi Dimitrijević.

Partizansko vođstvo je imalo stalnu želju za takmičenje sa Sovjetima, od kako je prvi borac Crvene armije zakoračio na našu teritoriju​

PROBOJ I OSLOBOĐENJE ZEMLJE

U proboj Sremskog fronta jugoslovenske snage krenule su u zoru 12 aprila 1945 godine. Ofanziva je počela artiljerijskom pripremom od 15 minuta iz 120 topova i dejstvima iz 50 aviona. Posle toga u juriš su krenule jedinice iz prvog ešalona i osvojile glavne odbrambene linije Nemaca.

Trećeg dana decembra 1944. četiri partizanske i dve sovjetske divizije probile su dve nemačke linije odbrane, prodrle na zapad u dubini od 20 do 40 kilometara i oslobodile brojna mesta. Nemci su u međuvremenu doveli pojačanja, naneli velike gubitke partizanskim jedinicama i posle dvonedeljnih borbi zaustavili ofanzivu. Nemačka pešadija, podržavana tenkovima, prešla je u napad na celom frontu 3. januara 1945, ali je uvođenjem elitnih partizanskih jedinica protivudar zaustavljen posle tri dana. Posle toga front se stabilizovao i nije bilo ozbiljnihjih borbi do aprilskog proboja fronta.

Istoričari ističu da je da su posle proboja Sremskog fronta partizanske snage za nepunih mesec dana oslobodile celu zemlju i da je nekoliko jedinica stiglo i do Trsta.
sremski front (8)

BROJ ŽRTAVA UMANJEN I PRIKRIVEN

Ne smiruju se ni polemike oko broja žrtava na Sremskom frontu. Partizanska istoriografija navodi da je na ovom ratištu poginulo 14.826 boraca, uz napomenu da taj spisak nije konačan. Na istom bojištu život je izgubilo 1.100 boraca Crvene armije, 623 pripadnika bugarske armije i 163 borca brigade “Italija”. Po istom izvoru, nemački gubici iznosili su 30.000 poginulih.
Nasuprot ovim podacima, iznose se tvrdnje da je broj žrtava bio najmanje dvostruko veći i da je na Sremskom frontu poginulo najmanje 30.000 ljudi iz sastava partizanskih jedinica. Čak se pominju cifre koje dosežu do 80.000.
Istoričari se slažu da ta tačan broj poginulih još nije utvrđen, ali da je daleko od onoga što navode protivnici partizanskog tumačenja ovog ratnog događaja.

POGINULO VIŠE LJUDI NEGO U SVIM OFANZIVAMA ZAJEDNO

Prema istoriografiji bivše Jugoslavije, u Četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, poznatoj kao Bitka za ranjenike (Bitka na Neretvi), na strani partizana bilo je 8.000 mrtvih i 2.000 zarobljenih.
U Petoj ofanzivi, u kojoj je ključna bila bitka na Sutjesci, broj poginulih partizana iznosi 7.454 boraca. Tri partizanske divizije izgubile su više od trećine ljudstva, a 7. divizija gotovo 53. odsto.
Prema konačnoj računici, u svim neprijateljskim ofanzivama tokom Drugog svetskog rata na teritoriji Jugoslavije poginulo je manje ljudi nego što je poginulo samo na Sremskom frontu.
Према званичној историографији на овом ратишту погинуло је 14.826 бораца, уз напомену да тај списак није коначан. На истом бојишту живот је изгубило 1.100 бораца Црвене армије, 623 припадника бугарске армије и 163 борца бригаде “Италија”.
Насупрот овим подацима, износе се тврдње да је број жртава био најмање двоструко већи и да је на Сремском фронту погинуло не мање од 30.000 бораца, младих људи, припадника НОВЈ.
У рату се гине, ако непријатељ предузима офензиву, браните се, биће жртава, ту можете покушати учинити да их буде мање, ако предизимате офензивне акције, морате имати постављен циљ и да ли је реално (а са на брзину мобилисаном, неискусном и недовољно обученом младежи наравно да су слабе шансе да ћете остварити успјех) да га остварите, овдје смо имали (непотребно) жртвовање у моменту када је рат већ ишао ка свом извјесном исходу, плаћена је превелика и крвава цијена, сила српске младежи је изгинула.
 
Poslednja izmena:
У рату се гине, ако непријатељ предузима офензиву, браните се, биће жртава, ту можете покушати учинити да их буде мање, ако предизимате офензивне акције, морате имати постављен циљ и да ли је реално (а са на брзину мобилисаном, неискусном и недовољно обученом младежи наравно да су слабе шансе да ћете остварити успјех) да га остварите, овдје смо имали (непотребно) жртвовање у моменту када је рат већ ишао ка свом извјесном исходу, плаћена је превелика и крвава цијена, сила српске младежи је изгинула.
Da je u pitanju mladez neke druge nacionalnosti onda bi bilo sve u redu, i sremski front bi bio opravdan.Svi slave obranu Beograda 1915 godine, koja je bila bez ikakvog taktickog, ili strateskog smisla, gdje je srpska mladez izginula za nista
 
Da je u pitanju mladez neke druge nacionalnosti onda bi bilo sve u redu, i sremski front bi bio opravdan.
Реплика је мени, па би било пристојно одговорити или осврнути се на оно што сам написао. Нисам у посту написао ни то ни било шта слично. Или имаш проблем са ћирилицом (у том случају набави ваљан програм за пресловљавање) или си од оних који воле извртати ријечи опонента чије мишљење му се не свиђа.
Svi slave obranu Beograda 1915 godine, koja je bila bez ikakvog taktickog, ili strateskog smisla, gdje je srpska mladez izginula za nista
Какве везе има одбрана Београда 1915-е са овом темом? Ако је тема Сремски фронт, да се држимо теме.
 
Реплика је мени, па би било пристојно одговорити или осврнути се на оно што сам написао. Нисам у посту написао ни то ни било шта слично. Или имаш проблем са ћирилицом (у том случају набави ваљан програм за пресловљавање) или си од оних који воле извртати ријечи опонента чије мишљење му се не свиђа.

Какве везе има одбрана Београда 1915-е са овом темом? Ако је тема Сремски фронт, да се држимо теме.
NOVJ nije trebao ni da postoji; Njemci bi ionako otisli.Nije trebalo ni oslobadjati Beograd, ni ulaziti u Srbiju. :)
Odbrana Beograda 1915 je bila besmislena.Sremski front je imao vojnu logiku.Bilo bi stvarno pristojno od Sovjeta da su oni odradili taj front, ali, eto, imali su sastanak sa Njemcima u Budimpesti, i Becu, tako da nije bilo puno izbora.Bilo bi puno ljepse da je Draza Mihailovic oslobodio Beograd, ili barem digao neki ustanak, ali, izgleda da je bio zauzet tih dana
 

Obeležavanje godišnjice proboja Sremskog fronta​

Polaganjem venaca i odavanjem državnih i vojnih počasti, danas je u spomen-kompleksu Sremski front u Adaševcima obeležena 76. godišnjica od proboja Sremskog fronta. Venac je položio i predstavnik Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, koji je tim povodom rekao da nikada ne smemo da zaboravimo sve žrtve Sremskog fronta koje su se borile za našu slobodu.

Obeležavanju je prisustvovao veliki broj građana, koji su došli sa zastavaom Jugoslavije, a među njima bio je u učesnik ove bitke, koji je objasnio zasto je za današnja vremena važna bitka koja se odigrala pre 76 godina.
Spomen-obeležje_Sremski_front,_jun_2018._220.jpg
 
Poslednja izmena:
Sto su onda cetnici kao sto kaze Samardzic osvajali mesta po Srbiji, ako se znalo da ce se Nemci povuci ?
Немци се повлаче због продора Совјета кроз Мађарску и Аустрију да не би били одсечени, зато је сремски фронт непотребан, то са четничким ослобођењем градова нема везе. Да не помињем да су 5 месеци комунисти стајали у месту све до поменутог продора Совјета.
 

Back
Top