SREDNJA SKOLA

Ovako,odličan sam đak,vukovac,ali još uvek ne znam šta bi me to konkretno zanimalo...Znam sigurno da će to biti nešto vezano za film,umetnost,medije i slično. Premišljam se oko Tehničke škole i Gimnazije. Tehnička škola smer Informacione tehnologije,koji je sad veoma popularan i upisuju ga najbolji djaci... Tu će i par mojih najboljih drugarica verovatno ići...Ali ne znam i za gimnaziju..Matematički,opšti ili jezički smer...?
 
Bilo koju samo ne gimnaziju, jer ako pukneš na faksu faktički nećeš imati struku. Namećeš sebi obavezu da moraš da upišeš i završiš fakultet u životu. Nije ni to loše, ali šta ako ne ide ???? Šta ako sve dobro ide, a pri kraju naletiš na nekog profesora koji te ne shvata i neće da te pusti ???? Mnogi fakultet nikada nisu završili zbog jednog ili dva ispita, a bili su tako blizu... Malo im je falilo...
 
Уф, у последњих 5 година дошло је до праве експлозије интересовања ка ИТ сектору. Разлог - тржиште. Некада су се за то поље интересовали цвикераши, сада готово сви. Девојке из моје средње школе за које сам апсолутно сигуран да тада нису знале ништа више него да укључе рачунар и да се конектују на интернет масовно су уписивале смеровe на фенси факултетима (типа ФОН) везане за ИТ. Мислим логично је то, свако жели себи да обезбеди лагодан живот. Али уписати нешто без икаквог предзнања само зато што мислиш да ћеш бити ситуиран у будућности. Међутим сигуран сам да моји другари који стуридају на ИЦТ-у или Вишој ЕТ поседују више знања од њих. Више се праксају, свакодневно раде нешто везано за то кући.
У сваком случају ( и на другој сличној теми смо писали о томе) скоро је небитно коју средњу школу ћеш уписати. Интересовања се мењају, клинци од 14 година баш треба да знају шта ће са собом...
 
Ja uskoro završavam opštu gimnaziju, nije baš bilo kao što sam se nadao, što se tiče profesora, ljudi, generalne atmosfere i života, ali nisam se nikad pokajao. Ako te već interesuje dosta različitih stvari, mislim da je gimnazija najbolja škola da vidiš šta ti leži i šta će te na kraju srednje i zanimati, jer ostale škole su sve manje više usko specijalizovane za određenu oblast, dok se ostali predmeti zanemaruju, a u gimnaziji ipak ravnopravno uglavnom imaš zastupljeno dosta oblasti (što opet može biti loše jer ćeš biti rastrzana i jednako morati da se posvećuješ i tome što voliš i što ne voliš, ali bože moj).
A još ako planiraš da upisuješ fakultet, mislim da bolje podloge za većinu fakulteta nema od gimnazije :)
 
Ja uskoro završavam opštu gimnaziju, nije baš bilo kao što sam se nadao, što se tiče profesora, ljudi, generalne atmosfere i života, ali nisam se nikad pokajao. Ako te već interesuje dosta različitih stvari, mislim da je gimnazija najbolja škola da vidiš šta ti leži i šta će te na kraju srednje i zanimati, jer ostale škole su sve manje više usko specijalizovane za određenu oblast, dok se ostali predmeti zanemaruju, a u gimnaziji ipak ravnopravno uglavnom imaš zastupljeno dosta oblasti (što opet može biti loše jer ćeš biti rastrzana i jednako morati da se posvećuješ i tome što voliš i što ne voliš, ali bože moj).
A još ako planiraš da upisuješ fakultet, mislim da bolje podloge za većinu fakulteta nema od gimnazije :)

Sta upisujes?
 
Ovako,odličan sam đak,vukovac,ali još uvek ne znam šta bi me to konkretno zanimalo...Znam sigurno da će to biti nešto vezano za film,umetnost,medije i slično. Premišljam se oko Tehničke škole i Gimnazije. Tehnička škola smer Informacione tehnologije,koji je sad veoma popularan i upisuju ga najbolji djaci... Tu će i par mojih najboljih drugarica verovatno ići...Ali ne znam i za gimnaziju..Matematički,opšti ili jezički smer...?

Ma kakva srednja skola kome to treba
 
Brate,ka cemu te srce vuce to izaberi,izaberi posao koji volis I neces morati da radis ni jedan dan sto rece Konfucije,I ako si u necemu najbolji za tb ce uvek biti mesta,slusaj sebe pa to uporedi sa ostalim savetima ☺

Ako nemas nekog da te pogura neces raditi nigde ma kakav strucnjak i genijalac bio (a posle skole i nisi nikakav strucnjak jer rad i skola nemaju mnogo veze jedno sa drugim).
I nije problem u poslu i sa poslom, problem je to sto ce ti ljudi sa kojima radis zagorcati zivot jer su ljubomorni, dozivljavaju te kao pretnju, hoce da izbore bolju poziciju tako sto ce da ti poturaju, da te drukaju kolegama, tako sto ce da cinkare sefu sve, da ogovaraju druge... Znaci, spremi nerve i bulju jer ovakve stvari krecu od samog vrha do samog dna organizacije. Pritisak, grdnja i sa razlogom i bez razloga, spletkarenje su ti svakodnevnica na poslu i zato nijedan normalan covek ne moze ni da voli da radi. Ovo ti kod privatnika ne gine, a ako budes u drzavnoj firmi, onda ti ne gine opet spletkarenje, tesko ogovaranje i podjebavanje jer je svima dosadno i to ti je tamo sport i zabava. Znaci, biti odrastao je tezak *****.

- - - - - - - - - -

Moj savet svim mladim ljudima je da zavrse srednju, da upisu neku visu/fakultet i da uzimaju work and travel i da beze odavde. 2 puta morate ici u Ameriku na po 6 meseci, a posle dobijete radnu vizu od 10 godina i boli vas *****. Od rada ovde nema vajde.
 
Jeste tesko ali ako bi svi bezali iz Srbije sta bi ostalo? Propala bi zemlja,ne mozemo samo gledati nas treba I druge,utabati stazu mladima sto dolaze,ako je najbolji radice sa najboljima a tako se ne ponasaju oni.
 
Ako nemas nekog da te pogura neces raditi nigde ma kakav strucnjak i genijalac bio (a posle skole i nisi nikakav strucnjak jer rad i skola nemaju mnogo veze jedno sa drugim).
I nije problem u poslu i sa poslom, problem je to sto ce ti ljudi sa kojima radis zagorcati zivot jer su ljubomorni, dozivljavaju te kao pretnju, hoce da izbore bolju poziciju tako sto ce da ti poturaju, da te drukaju kolegama, tako sto ce da cinkare sefu sve, da ogovaraju druge... Znaci, spremi nerve i bulju jer ovakve stvari krecu od samog vrha do samog dna organizacije. Pritisak, grdnja i sa razlogom i bez razloga, spletkarenje su ti svakodnevnica na poslu i zato nijedan normalan covek ne moze ni da voli da radi. Ovo ti kod privatnika ne gine, a ako budes u drzavnoj firmi, onda ti ne gine opet spletkarenje, tesko ogovaranje i podjebavanje jer je svima dosadno i to ti je tamo sport i zabava. Znaci, biti odrastao je tezak *****.

- - - - - - - - - -

Moj savet svim mladim ljudima je da zavrse srednju, da upisu neku visu/fakultet i da uzimaju work and travel i da beze odavde. 2 puta morate ici u Ameriku na po 6 meseci, a posle dobijete radnu vizu od 10 godina i boli vas *****. Od rada ovde nema vajde.

Zbog ovakvih stvari sam ja skeptičan prema radu i poslu. Jednostavno ne vidim smisao u tome, i izbegavam to koliko mogu (a ne mogu doveka). A znajući svoj temperament i sebe, napravio bih incident već prvog meseca i izbacili bi me naglavačke sa posla. Prosto kancelarijski posao bilo kog oblika nije za mene, džabe faks, džabe sve. Ja sam i srednju školu jedva trpeo i istrpeo, jedva sam podnosio sedenje na časovima, a poslednje godine srednje skoro i da nisam išao u školu, nego su me na neki fazon pustili da prodjem jer je četvrta, pa kao ajde. Zato uvek govorim - blago onoj deci koja imaju keš, pa ne moraju da rade. Završe neki privatni faks (ili državni, nema veze), imaju pare a vrlo često i nekretnine, roditelji ih obezbedili i uživaju, uzimaju pare svakog meseca i bave se onim što vole ili se ne bave ničim nego putuju, uživaju.

Jbg kapiram ja i borbu za karijeru, i sve. Ali šta sa tim? Potrošiš razum i zdravlje na karijeru, da bi u šezdesetoj bio imućan i mirno otišao u penziju. A kad odeš niko te se ni ne seća, pa sve i da si bio neka velika korporativna faca. A deci se **** za tebe, imaju svoje živote i jedva čekaju da crkneš. Jel to treba da bude život?
 
Zbog ovakvih stvari sam ja skeptičan prema radu i poslu. Jednostavno ne vidim smisao u tome, i izbegavam to koliko mogu (a ne mogu doveka). A znajući svoj temperament i sebe, napravio bih incident već prvog meseca i izbacili bi me naglavačke sa posla. Prosto kancelarijski posao bilo kog oblika nije za mene, džabe faks, džabe sve. Ja sam i srednju školu jedva trpeo i istrpeo, jedva sam podnosio sedenje na časovima, a poslednje godine srednje skoro i da nisam išao u školu, nego su me na neki fazon pustili da prodjem jer je četvrta, pa kao ajde. Zato uvek govorim - blago onoj deci koja imaju keš, pa ne moraju da rade. Završe neki privatni faks (ili državni, nema veze), imaju pare a vrlo često i nekretnine, roditelji ih obezbedili i uživaju, uzimaju pare svakog meseca i bave se onim što vole ili se ne bave ničim nego putuju, uživaju.

Jbg kapiram ja i borbu za karijeru, i sve. Ali šta sa tim? Potrošiš razum i zdravlje na karijeru, da bi u šezdesetoj bio imućan i mirno otišao u penziju. A kad odeš niko te se ni ne seća, pa sve i da si bio neka velika korporativna faca. A deci se **** za tebe, imaju svoje živote i jedva čekaju da crkneš. Jel to treba da bude život?

Cutis i trpis dok ne naucis posao i dok ne dobijes za stalno, a onda se svadjas i treniras zivce. Brate ne zna se sta je gore, stajati 8 sati ili sedeti 8 sati, probao sam oboje i video da je podjednako tesko.
Da baki, to je zivot odraslog coveka svaki dan. Zato i stalno vidjas nadrndane matorce koji psuju sve zivo, koji locu po kafanama i sl, treba tu razum sacuvati do penzije. Iskreno razmisljam da posle ovoga vidim nekako da odem u inostranstvo da tamo radim nesto jer ako ce vec da me drkaju i da se nerviram, barem da se nerviram za neke dobre pare a ne da mi zivce kidaju za 200-400 eura. Nije vredno.
 
Evo ja idem za svojim snom,cilj mi je da upisem kpa u zemunu,upisjem turisticki tehnicar I ako u srednjoj budem imao dobar prosek nece biti problema,jer ostalo cu bez neke muke proci,samo nadjes ono sto volis :)
 
Sve je to do jaja, kad ucis mislis da je ceo svet tvoj kad zavrsis skolu, da ces lako naci posao i da je dovoljno samo da si ozbiljan, vredan i da umes da se "prodas".
A onda te opali realnost kurcinom po celu da moras da juris vezu da bi pripravnicki odradio. O poslu bez iskustva mozes samo da sanjas.
A kad ga nadjes, onda bude fora dala baba 2 dinara da udje u kolo, a sad bi dala 5 da iz njega izadje.
 

Back
Top