Nisam u radnom odnosu 1 Maj ne slavim.
Ovo je jako tužno za pročitati jer osnovno pravo na rad je srž opstanka i samopoštovanja uopšte ne samo za pojedinca kao takvog već za celu mu porodicu.
Sećam se još kada sam ja bila dete koliko su deca majki, domaćica koje ne rade , bila hendikepirana i iskompleksirana u odnosu na nas decu čija su oba roditelja u radnom odnosu.
Čak su išli dotle da su lagali sve u razredu kako im majke , domaćice rade i time se asocojalizovali jer ako bi krenuli s nekim da se druže, te laži bi im bile provaljene kao što na kraju svima i jesu.
Za oca se podrazumevalo da radi, ima posao kakav god bio ali sa ikakvim je bio u stanju da izdržava svoju porodicu.
Evo danas samo aktuelne politikante na našoj sceni poslednjih 16 godina da uzmemo za primer :
Svi su iz sirotinjskih porodica gde im majke uglavnom nisu radile, bile polupismene domaćice , a očevi nekvalifikovani ili polukvalifikovani radnici i čim su se dokopali mogućnosti da se najedu kako treba, obuku pristojnije , nisu pitali za cenu već su se rasprodali briselskoj & NATO bagri za jeftine pare ne pitajući šta treba da izdaju , pronevere i predaju strancima , stvarajući od države koloniju kakva je danas.
Krenuli da se kunu u nekog fatamorgzničkog kralja , fašisoidnu desnicu , pljuju po antifašizmu kojim je ova zemlja bila poznata i priznata i rezultat svi vidimo.
Posebno su jadne spodobe koje pokušavaju da sve to pripišu komunizmu što nema veze sa zdravim razumom ali isto kao ni oni sami , jadni, asocijalni i pogubljeni.
Tuga i žalost.