PetarSamotnjak
Starosedelac
- Poruka
- 178.319
KAD BI...
Kad bi čovek mogao reći ono što voli,
kad bi čovek mogao uzdići svoju ljubav do neba
kao što je oblak uzdignut u svetlosti;
kad bi, poput zidova što se ruše,
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
kad bi čovek mogao razoriti svoje telo
ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koja se ne zove slava, sreća ili ambicija,
nego ljubav ili želja,
ja bih konačno bio onaj kako sam se zamišljao,
onaj što svojim jezikom, svojim očima i rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu svoje istinske ljubavi.
Ne poznajem slobodu, osim slobode
da budem zarobljen u nekome
čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i noću ono što želi,
a moj duh i telo plove u njegovu duhu i telu
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem.
Ti opravdavaš moje postojanje.
Da te ne poznajem ne bih živeo,
da umirem ne znajući te, ne bih umro jer nisam ni živeo.
Luis Kernuda
Kad bi čovek mogao reći ono što voli,
kad bi čovek mogao uzdići svoju ljubav do neba
kao što je oblak uzdignut u svetlosti;
kad bi, poput zidova što se ruše,
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
kad bi čovek mogao razoriti svoje telo
ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koja se ne zove slava, sreća ili ambicija,
nego ljubav ili želja,
ja bih konačno bio onaj kako sam se zamišljao,
onaj što svojim jezikom, svojim očima i rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu svoje istinske ljubavi.
Ne poznajem slobodu, osim slobode
da budem zarobljen u nekome
čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i noću ono što želi,
a moj duh i telo plove u njegovu duhu i telu
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem.
Ti opravdavaš moje postojanje.
Da te ne poznajem ne bih živeo,
da umirem ne znajući te, ne bih umro jer nisam ni živeo.
Luis Kernuda