Hrastovnik
Poznat
- Poruka
- 9.374
Pitali novinari jednog persijskog maga, svestenika zoroastranizma, u Indiji:
- Zasto danasnji magovi ne mogu da cine cuda kao stu su cinili drevni magovi?
Svestenik je odgovorio vrlo kratko i jasno:
- Nas jezik dozovio je promjene i rijeci su se promijenile, te nase gate (molitve) promjenom rijeci izgubile su svoju silu.
Srb > srbsko
Srp > srpsko
Pravopis, kao standardizovani nacin pisanja, jest od grupe ljudi prvo dogovoreni, pa onda propisani i ozakonjeni nacin pisanja i to ne znaci da su oni bili u pravu, jer da jesu pravopisne norme nikad ne bi bile mijenjane. A mijenjaju se od prilike do prilike ili od vlasti do vlasti.
Znamo da od svake glasovne promjeni ima odstupanja (tamo gdje se gospoda cenzori dogovore da se u pisanju odstupa od glasovne promjene, to udje u pravopise).
A rijec srBski, namjerno je degradirana u rijec srPski, jer preko ociju i podsvijesti djeluje se na svijest i karakter ljudi: SRB zaista nije SRP, niti je SRBSKI isto kao i SRPSKI. Pogledamo li pazljivije lako cemo se u to uvjeriti : taj metod uticaja na svijest preko ociju i podsvijesti danas cesto koriste u obicnom reklamnim porukama. Tako pri pisanju rijeci srbski korijen rijeci srb snazno, tj. "reklamno" djeluje na citaoca. Citalac nesvjesno, ali snazno apsorbuje rijec SRB! Uvjerite se na ociglednom primjeru:
SRBSKI
SRPSKI
Srb nego sta!
I to je dio specijalnog jezuitskog rata protiv nacionalnog identiteta Srba, otupljivanje sile nacionalne svijesti preko jednog obicnog slova p.
Ovako je u pocetku pisao Vuk St. Karadzic (dok jos nije bio jezuita).
Nadjimo razloge u svom umu zasto je po standardnom pravopisu od rijeci kobac ispravno pisanje koBca, a od rijeci Srb nije ispravno napisati srBski? Ako smo normalna umna stvorenja, ne moramo nadprosjecni biti genijalci, odgovor lako mozemo naci.
Malo je danas SRBA, a mnogo je SRPA. I Srpi i dusmani Srba bune se sto se pise srbski, a gle: niko se ne budi sto se pise kobca?
- Zasto danasnji magovi ne mogu da cine cuda kao stu su cinili drevni magovi?
Svestenik je odgovorio vrlo kratko i jasno:
- Nas jezik dozovio je promjene i rijeci su se promijenile, te nase gate (molitve) promjenom rijeci izgubile su svoju silu.
Srb > srbsko
Srp > srpsko
Pravopis, kao standardizovani nacin pisanja, jest od grupe ljudi prvo dogovoreni, pa onda propisani i ozakonjeni nacin pisanja i to ne znaci da su oni bili u pravu, jer da jesu pravopisne norme nikad ne bi bile mijenjane. A mijenjaju se od prilike do prilike ili od vlasti do vlasti.
Znamo da od svake glasovne promjeni ima odstupanja (tamo gdje se gospoda cenzori dogovore da se u pisanju odstupa od glasovne promjene, to udje u pravopise).
A rijec srBski, namjerno je degradirana u rijec srPski, jer preko ociju i podsvijesti djeluje se na svijest i karakter ljudi: SRB zaista nije SRP, niti je SRBSKI isto kao i SRPSKI. Pogledamo li pazljivije lako cemo se u to uvjeriti : taj metod uticaja na svijest preko ociju i podsvijesti danas cesto koriste u obicnom reklamnim porukama. Tako pri pisanju rijeci srbski korijen rijeci srb snazno, tj. "reklamno" djeluje na citaoca. Citalac nesvjesno, ali snazno apsorbuje rijec SRB! Uvjerite se na ociglednom primjeru:
SRBSKI
SRPSKI
Srb nego sta!
I to je dio specijalnog jezuitskog rata protiv nacionalnog identiteta Srba, otupljivanje sile nacionalne svijesti preko jednog obicnog slova p.
Ovako je u pocetku pisao Vuk St. Karadzic (dok jos nije bio jezuita).
Nadjimo razloge u svom umu zasto je po standardnom pravopisu od rijeci kobac ispravno pisanje koBca, a od rijeci Srb nije ispravno napisati srBski? Ako smo normalna umna stvorenja, ne moramo nadprosjecni biti genijalci, odgovor lako mozemo naci.
Malo je danas SRBA, a mnogo je SRPA. I Srpi i dusmani Srba bune se sto se pise srbski, a gle: niko se ne budi sto se pise kobca?
Bravo, Bastiani! 
