Romantična šetnja ulicama prošlosti
Iako tragovi istorije „na svakom koraku“ podsećaju na burnu prošlost, danas je to mirna i lepa vojvođanska varošica. Sa Fruškom gorom u zaleđu i Dunavom ispred sebe, dobrim saobraćajnim vezama i romantičnim ulicama, Sremski Karlovci su oduvek privlačili veliki broj posetilaca
Muzej na otvorenom
Malo je varoši u Srbiji koja će vas tako lako i neprimetno vratiti u prošlost kao što su Sremski Karlovci. Kada dođete do centra, zastanete pored česme Četiri lava i pogledate oko sebe, imate utisak da je vreme stalo. Za trenutak zatvorite oči i pomislite da će svakog trena, tu iza ugla, naići fijaker sa damama u haljinama od muslina i sa velikim šeširima. Utisak će biti jači ako se, kojim slučajem, ovde zateknete u rano nedeljno jutro, uoči same liturgije. Tada gradić na obroncima Fruške gore oživi i dobije neki svečani, praznični izgled. Ljubitelji prošlosti će svakako uživati, ali će i druge posetioce verovatno zanimati sve ono što Karlovce i danas čini Muzejom na otvorenom.
Središte srpske duhovnosti
Sremski Karlovci se u pisanim dokumentima prvi put pominju davne 1308. godine, kao tvrđava Karom. Naredna dva veka ovde vladaju razne plemićke porodice, sve do 1521. godine, kada ga od ugarske porodice Batori preuzimaju Turci. Sve do kraja Austrijsko-turskog rata (od 1683. do 1699. godine), kada je sklopljen Karlovački mir, živopisni gradić je bio deo Turske imperije. Mirovni pregovori između Austrije, Poljske i Venecije, s jedne, i Turske, s druge strane, trajali su 72 dana, a na mestu gde se zasedalo, franjevci su kasnije podigli Kapelu mira. Zanimljivo je da je mir sklopljen u jednoj baraci, koja je imala četiri ulaza, kako bi predstavnici sve četiri tadašnje sile ulazili istovremeno. Ravnopravnost pregovaračkih strana se ogledala i u tome što se sedelo za okruglim stolom, bez čela, što se u istoriji diplomatije beleži kao prvi pregovori te vrste. Baraka je srušena, a na njenom mestu 1710. godine, podignuta je Kapela od mira, koja je zadržala neka obeležja prethodnog zdanja. Zidana je u obliku turskog šatora, takođe sa četiri ulaza, ali su istočna vrata, kroz koju je prolazio Turski izaslanik, kasnije zazidana, valjda kao znak želje da se Turci u Karlovce više nikada ne vrate. U dvorištu kapele se i danas može videti grob venecijanskog diplomate, koji nije dočekao kraj pregovora.
Najvažnije razdoblje u istoriji Karlovaca, barem kada je reč o srpskom narodu, svakako je 18. vek. Tada oni postaju centar političkog, javnog, prosvetnog i kulturnog života Srba u Vojvodini. U doba mitropolita Vićentija Popovića, 1713. godine, ovde je iz manastira Krušedol preneto sedište mitropolije, a tada su otvorene i prve više obrazovne ustanove. Krajem osamnaestog veka, tačnije 1. novembra 1792. godine, osnovana je Karlovačka gimnazija, a tri godine kasnije i Bogoslovija. Zanimljivo je da je u pravoslavnom svetu bila tek druga po redu, odmah posle Kijevske.
Nemiri u Beču i celoj Habzburškoj monarhiji, 1848. i 1849. godine, i ovde su ostavili dubok trag. Na velikom narodnom saboru, u istoriji poznatom i kao Majska skupština, proglašeno je Srpsko Vojvodstvo, mitropolija je prerasla u patrijaršiju, a mitropolit Josif Rajačić je proglašen patrijarhom. Vojvodstvo su činili Srem, Banat, Bačka i Baranja, a za prvog vojvodu je izabran Stevan Šupljikac. Nakon Prvog svetskog rata, Vojvodina je postala deo novostvorene države Srba, Hrvata i Slovenaca, da bi jedno vreme, tokom Drugog svetskog rata, bila i deo Nezavisne države Hrvatske...
Raznovrsna ponuda
U Karlovcima sada živi nešto više od deset hiljada stanovnika. Iako tragovi istorije „na svakom koraku“ podsećaju na burnu prošlost, danas je to mirna i lepa vojvođanska varošica. Sa Fruškom gorom u zaleđu i Dunavom ispred sebe, dobrim saobraćajnim vezama i romantičnim ulicama, Sremski Karlovci su oduvek privlačili veliki broj posetilaca. Najčešći gosti su Novosađani i Beograđani, kojima valja preći 11, odnosno 57 kilometara. Stiže se autobusom, automobilom ili železnicom, ali je svakako najlepše muzejskim vozom Romantika.
Ovde zaista možete provesti lep i sadržajan vikend. Opštinska turistička organizacija će vam ponuditi posetu Patrijaršijskom dvoru, koji i danas čuva ikonostas Uroša Predića, Sabornoj crkvi sa slikama Paje Jovanovića, a možete obići i Magistrat, sadašnju Gradsku kuću, sa čijeg balkona je proglašena Srpska Vojvodina. Osim toga, vredi posetiti i Katoličku crkvu, Gimnaziju u kojoj se školovao i Branko Radičević, Bogosloviju svetog Arsenija i još mnogo toga. Blizu barokne fontane Četiri lava, na kojoj se osvežavao i Dositej Obradović, sada su otvoreni brojni restorani i kafane u kojima možete probati zaista sjajne specijalitete sremačke kuhinje.
Ako ste ljubitelji ribe i ribljih „đakonija“, možda je najbolje prići samom Dunavu, gde će vam na terasi istoimenog hotela ponuditi širok „asortiman“ svežeg ulova, a ljubiteljima roštilja preporučujemo da prošetaju do Stražilova. Reč je o brdašcetu iznad grada, od centra valja preći oko četiri kilometara, a pre nego što odlučite šta ćete pojesti, savetujemo da se prethodno popnete na sam vrh. Staza je uska i strma, ali se napor isplati. Tek kada dođete do groba Branka Radičevića, pogledate nepregledno prostranstvo Bačke preko Dunava i udahnete svež planinski vazduh, shvatićete želju prerano umrlog pesnika da baš ovde počiva. Osim Branka, Stražilovo su opevali i Miloš Crnjanski i drugi pesnici. Kada vam se oči nauživaju lepote, krenite nasumice bilo kojim putem preko Fruške gore. Gde god da stignete, sjajno ćete se provesti.
http://www.casopishorizont.com/karlovci.html