Vidiš, jednom sam imao priliku da upoznam dve pravoslavne vernice (po peesu, zakopčane do grla, sklopljenih ruku, oborena pogleda i videlo se da im je neprijatno što sede u sobi sa muškarcem koji im nije muž ili brat) koje su ubeđeno tvrdile da je pravoslavlje najstarija religija na svetu. Argumenti su im bili slični tvojima: pa to je tako, to se zna, oni koji tvrde drugačije mrze Srbe i sve što je srBsko. Pominjanje Ura, Luksora, Angkor Vata, Partenona, ili Nganga afričkih kultova starih 18 000 godina, uvođenje u raspravu činjenice da sam bio u Luksoru i actually opipao kamenje od kojeg je napravljen (Jeeeeezus, kakvo iskustvo), nije ni najmanje poremetilo njihov stav.
Tako i ti odbijaš da prihvatiš činjenicu, istorijski, antropološki, etnološki i arheološki dokazanu, da su Srbi došli na ove zanimljive prostore u VII veku nove ere, da su imali sopstvenu religiju, sopstvene bogove i boginje, sopstvene duhove zemlje, vode, vazduha i vatre, kompleksnu formu obožavanja i poštovanja istih, statue, sveštenstvo i hramove. Štaviše, iznošenje podataka i činjenica o rečenoj religiji, kao i njen skori revival ti shvataš kao satanski napad na Srbiju, Srbe i pravoslavlje, iako na taj način sebe dovodiš u paradoksalnu situaciju da napadaš i nipodaštavaš religiju svojih predaka koja je bila prirodna, takoreći urođena, a braniš religiju koja je uterana u tvoje pretke ognjem, mačem i političkim odlukama.
Naravno, nemam iluzija da će napred rečeno išta da ti znači ili da ćeš uložiti i trenutak da bi razumeo to što sam napisao na pravi način.