gost 41715
Elita
- Poruka
- 17.690
Ovih dana je Dragan_srbcg pomenuo priču o Šoti i okačio tekst koji se izgleda veċ neko vreme rastura po forumima:
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=9646029&postcount=83
Cela priča o Srbima koji su tobože prigrlili albanski folklor mi je bila malo neubedljiva, pa rekoh da vidim otkud duva taj vetar.
Prvo, da zamolim moderatore da temu ne šutnu na pdf politika, jer izvesnog političara pominjem samo u kontekstu vezanom za ,,aferu - Šota”.
Ako se ne varam (što se tiče godine), priča počinje 2007. kada je bivši ministar za kapitalne investicije, Velimir Iliċ, na saboru u Guči zabranio sviranje ,,Šote”.
http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=15&status=jedna&vest=106560
Iliċ je svoju odluku obrazložio kao nastojanje da se sabor zaštiti od nesrpskih elemenata, a naročito kako se u ovom slučaju radi o navodno albanskoj igri, čiji je nastanak povezan sa Albankom, tzv, Šotom, Ċerimom Galicom, albanskom kačkom, koja se je borila protiv Srba.
Iliċeva cenzura je zatim pokrenula tu nezvaničnu inicijativu da se ispravi navodna istorijska i kulturološka nepravda, kako Dijana Dimitrovska to opisuje u svom članku za ,,Novosti”:
Iliċevo obrazloženje je podržao Prof. Dragi Malinkoviċ, profesor i dekan kosovskomitrovačkog univerziteta:
Toliko o spomeniku spaljenim srpskim čobančiċima, koji su komunisti srušili zarad bratstva i jedinstva iz teksta koji je ovde okačio Dragan, a koji su još mnogi čitali i razmenjivali po internetu.
Da odgovorim Draganu da ne znam kom je bolesnom mozgu u interesu da izmišlja ovakve stvari i šta time želi da postigne, ali, eto, ima i takvih, pa tom nekom dotičnom gospodinu nije bilo dosta da se priča o čobančiċima završi na glasinama ili što bi Prof. Malinkoviċ rekao na ,,narodnom predanju”, veċ je morala da bude utemeljena na spomeniku, koji su komunisti srušili zarad bratstva i jedinstva.
U nastavku, Iliċ zaključuje:
U jednome se sigurno slažem sa Veljom – narod sluša i prihvata ono što se emituje, bilo da je putem televizije, radija ili interneta. Drugim rečima, uzima sve zdravo za gotovo, pa i ovu priču o albanskoj ,,Šoti”, koju su Srbi tek tako oberučke prihvatili.
Kako to da nikome ne pade na pamet da se zapita šta znači ,,Šota”, na albanskom, ako se veċ radi o albanskoj igri i znači li uopšte nešto?
Da li je iko od tih koji su se primili na ovu priču pomislio da je ta Albanka Ċerima, dobila nadimak po Šoti?
Kako to da za pesmu koja je tobože svadbeni poklon Azema Bejte krvavoj mu nevesti Šoti u albanskom jeziku ne postoje reči, niti je to pesma, veċ običan instrumental i ples kako tvrde Albanci, ali ja nikako da na nađem makar jedan snimak na kome Albanci igraju ,,Šotu”. Na Youtubeu može da se vidi gomila klipova sa naslovom ,,Shota”, međutim svi se odnose na albanske folklorne ansamble kojim često daju taj naziv, a ne na samu igru. Mene bi baš zanimalo da vidim kako se to igra ta albanska ,,Šota”, ako su je Srbi preuzeli od njih, jer nešto sumnjam da Albanci igraju kolo, a ako igraju, pre ċe biti da su oni ti koji su ga preuzeli, jer je kolo mnogo zastupljenije kod Srba.
Kako je naš narod po pravilu nezainteresovan za svoje nasleđe, a iz objektivnih razloga sklon nacionalizmu, onda mu je lako pustiti ovakvu buvu, dobro zabiberenu nacionalističkim senzacionalizmom, tako da nama niko ni ne mora da otima kulturno nasleđe, veċ da samo pusti da ga se sami odreknemo.
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=9646029&postcount=83
Cela priča o Srbima koji su tobože prigrlili albanski folklor mi je bila malo neubedljiva, pa rekoh da vidim otkud duva taj vetar.
Prvo, da zamolim moderatore da temu ne šutnu na pdf politika, jer izvesnog političara pominjem samo u kontekstu vezanom za ,,aferu - Šota”.
Ako se ne varam (što se tiče godine), priča počinje 2007. kada je bivši ministar za kapitalne investicije, Velimir Iliċ, na saboru u Guči zabranio sviranje ,,Šote”.
http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=15&status=jedna&vest=106560
Iliċ je svoju odluku obrazložio kao nastojanje da se sabor zaštiti od nesrpskih elemenata, a naročito kako se u ovom slučaju radi o navodno albanskoj igri, čiji je nastanak povezan sa Albankom, tzv, Šotom, Ċerimom Galicom, albanskom kačkom, koja se je borila protiv Srba.
Iliċeva cenzura je zatim pokrenula tu nezvaničnu inicijativu da se ispravi navodna istorijska i kulturološka nepravda, kako Dijana Dimitrovska to opisuje u svom članku za ,,Novosti”:
Azem Bejta i njegova žena Šota Galica, po kojoj je nastala istoimena pesma a koju su Srbi proteklih decenija iz neznanja "primali" - svakako to jesu bili - veliki srbomrsci.
Iliċevo obrazloženje je podržao Prof. Dragi Malinkoviċ, profesor i dekan kosovskomitrovačkog univerziteta:
Profesor istorije i dekan kosovskomitrovačkog univerziteta Dragi Malinković, koji je na tu temu davno još objavio knjigu, navodi istorijske podatke:
- Pesma "Šote, mori Šote," nastala je kao svadbeni poklon. Azem Bejta ju je naručio za svoju ženu Šotu, a Srbi su je sve vreme pevali kao svoju. Azem Bejta bio je najpoznatiji šiptarski odmetnik koji je poveo ustanak kačaka (odmetnika) u dreničkom kraju, istom onom kraju koji će kasnije dati Adema Jašarija.
- Ustanak je bio veliki problem za Kraljevinu SHS, sve dok ih vojska i žandarmerija 1924. godine nije opkolila - nastavlja Malinković. - Na poziv srpskog komandanta da se predaju, odmetnici su odgovorili vatrom. Šest godina su kačaci žarili, palili i ubijali po dreničkom kraju, sve do 1924.
Teško ranjenog Azema Bejtu, prema kazivanju profesora Malinkovića, iz obruča srpske žandarmerije, spasla je njegova žena i saborac Šota Galica. Ali, lečili su ga nadrilekari i Bejta nije preživeo.
-A Šota Galica, kada je njen muž poginuo, obukla je mušku narodnu nošnju i stavila keče na glavu. Nastavila je da se bori protiv Srba i Srpstva istom silinom kao njen muž.
Postoji i narodno predanje, koje se na Kosovu i Metohiji prenosilo s kolena na koleno. Po predanju, Šota Galica je posle smrti muža, besna i divlja, uhvatila šestoro srpskih čobančića. Svezala ih je i zatim zapalila vatru. Dok su deca umirala, ona je pevala "Šote, mori, Šote, Šote, mašala, davno želim, Šote, mori, da te igram ja".
- To predanje nema utemeljenje u istoriji, a to znači da nemamo podatke koji bi ga potvrdili - kaže profesor Dragi Malinković. - Ono se javilo i zadržalo u narodu kao jezivo kazivanje i personifikacija zla koje su Arnauti činili prema Srbima. U svakom slučaju Azem Bejta i Šota Galica ubijali su Srbe, radujući se svakom ubistvu. Jer, brojali su uzete srpske duše. A srpski narod, ne znajući za sve to, obožavao je baš tu pesmu. Hvala bogu da su iz srpske muzike počele da se ispiraju te krvave note za krvavu nevestu.
Toliko o spomeniku spaljenim srpskim čobančiċima, koji su komunisti srušili zarad bratstva i jedinstva iz teksta koji je ovde okačio Dragan, a koji su još mnogi čitali i razmenjivali po internetu.
Da odgovorim Draganu da ne znam kom je bolesnom mozgu u interesu da izmišlja ovakve stvari i šta time želi da postigne, ali, eto, ima i takvih, pa tom nekom dotičnom gospodinu nije bilo dosta da se priča o čobančiċima završi na glasinama ili što bi Prof. Malinkoviċ rekao na ,,narodnom predanju”, veċ je morala da bude utemeljena na spomeniku, koji su komunisti srušili zarad bratstva i jedinstva.
U nastavku, Iliċ zaključuje:
- NAROD sluša i prihvata ono što se emituje - kaže ministar Velja Ilić koji je prvi "preporučio" da se ta pesma više ne peva. - Emitovalo se po lokalnim radiostanicama skoro čitav vek, ljudi su to ne znajući zavoleli, sviraju po svadbama i saborima kao vrhunac veselja. Nije bilo mnogo onih koji su znali jezivu istoriju te pesme. Sada smo rešili i da joj preporukom zabranimo ulaz na Guču. Sa svim orkestrima potpisali smo ugovore po kojima mogu da sviraju samo tradicionalnu, izvornu, kvalitetnu srpsku muziku. Drugi, "ako imaju morala" - neka je sviraju.
U jednome se sigurno slažem sa Veljom – narod sluša i prihvata ono što se emituje, bilo da je putem televizije, radija ili interneta. Drugim rečima, uzima sve zdravo za gotovo, pa i ovu priču o albanskoj ,,Šoti”, koju su Srbi tek tako oberučke prihvatili.
Kako to da nikome ne pade na pamet da se zapita šta znači ,,Šota”, na albanskom, ako se veċ radi o albanskoj igri i znači li uopšte nešto?
Da li je iko od tih koji su se primili na ovu priču pomislio da je ta Albanka Ċerima, dobila nadimak po Šoti?
Kako to da za pesmu koja je tobože svadbeni poklon Azema Bejte krvavoj mu nevesti Šoti u albanskom jeziku ne postoje reči, niti je to pesma, veċ običan instrumental i ples kako tvrde Albanci, ali ja nikako da na nađem makar jedan snimak na kome Albanci igraju ,,Šotu”. Na Youtubeu može da se vidi gomila klipova sa naslovom ,,Shota”, međutim svi se odnose na albanske folklorne ansamble kojim često daju taj naziv, a ne na samu igru. Mene bi baš zanimalo da vidim kako se to igra ta albanska ,,Šota”, ako su je Srbi preuzeli od njih, jer nešto sumnjam da Albanci igraju kolo, a ako igraju, pre ċe biti da su oni ti koji su ga preuzeli, jer je kolo mnogo zastupljenije kod Srba.
Kako je naš narod po pravilu nezainteresovan za svoje nasleđe, a iz objektivnih razloga sklon nacionalizmu, onda mu je lako pustiti ovakvu buvu, dobro zabiberenu nacionalističkim senzacionalizmom, tako da nama niko ni ne mora da otima kulturno nasleđe, veċ da samo pusti da ga se sami odreknemo.
Poslednja izmena: