Šopi

Šopluk nekako i dodje kao geografski centar Balkana. Autosomalno ja najvise poklapanja imam s Tesalijskim Grcima i naravno Šopima iz bugarskog šopluka. Što se tiče naroda, Rumuni su na prvom mestu, Bugari drugom, Srbi na trecem. Al Albance nemam ni u prvih 20. Puno stvari i za mene zbunjujuce ako gledam genetiku, a za lingvistiku..to je vec maslo Vuka Karadzica jer on je nas smatrao Bugarima i Cvijiceva trabunjanja o "retardiranim pecinskim ljudima" nad kojima on oseca neku vrstu supremacije.

Ma kakvi, Vuk je srpskim smatrao i Vidin.
 
Sopi i Pomaci su autohtoni narodi koje nasilno asimilisu Bugari,a dobrim dijelom pogotovo Sope i Srbi.
Pomaci i Šopi su Srbi odnosno srpskog porekla, a ti si ijekavski vlaški mitoman.

http://sr.wikipedia.org/sr-el/Pomaci

Bugarski časopis "Periodičesko Spisanije" pišući o Pomacima, daje novo i drugačije viđenje Pomaka. Dao je veliki broj primera reči iz pomaškog jezika, koje su istovetne sa srpskim, a ne i sa bugarskim (kako se olako pripisuje). Tako bugarski autor članka navodi istovetne pomaške i srpske reči (30): košulja, žuti (boja), ruho, ruka, niz, Bugarin, bunište, ljudi, veli, nemoj, metni, šareno, da ti vidim, ravni dvori Bugari nemaju za to izraz), golub, sumrak, dubrava (Bugari nemaju za to izraz), ponuda (Bugari ne) itd. Proizlazilo je iz datih primera da su Pomaci i Srbi srodniji, nego što se i moglo pretpostaviti. Miloš Milivojević je pripovedao da je bugarski književnik Ljuben Karavelov jednom prilikom spalio rukopisnu "Zbirku pomačkih pesama", samo zato što su očigledno bile napisane na srpskom jeziku.

http://sr.wikipedia.org/sr-el/Pomaci

Šopi i Pomaci su Srbi odnosno srpskog porekla, a ti si mitomanski Vlah ijekavskog govora.
 
Помаци нису народ у правом смислу, већ заједница – они су Бугари који су примили ислам.
Шопи такође нису народ, већ посредна класификација становништва по територији.
Dakle i Pomaci i Sopi su po tebi bezmalo Bugari?
 
Još samo kad bi čitao to što šalješ.
Pomaci (Bugarski Pomak, množ. Pomaci; zvanični naziv u Bugarskoj – българи-мохамедани, grč. πομάκος, πομάκοι, tur. Pomaklar) su etnička grupa Bugara islamske veroispovesti, čiji je maternji jezik bugarski, odnosno pomaški jezik kako ga nazivaju u Grčkoj i Turskoj. Pomaci su tokom osmanske vladavine prešli na islam. Danas ih smatraju religijskom grupom Bugara, koja pretežno živi u jugozapadnoj Bugarskoj, kao i u severoistočnoj Grčkoj i Turskoj.
 
Još samo kad bi čitao to što šalješ.
Pomaci (Bugarski Pomak, množ. Pomaci; zvanični naziv u Bugarskoj – българи-мохамедани, grč. πομάκος, πομάκοι, tur. Pomaklar) su etnička grupa Bugara islamske veroispovesti, čiji je maternji jezik bugarski, odnosno pomaški jezik kako ga nazivaju u Grčkoj i Turskoj. Pomaci su tokom osmanske vladavine prešli na islam. Danas ih smatraju religijskom grupom Bugara, koja pretežno živi u jugozapadnoj Bugarskoj, kao i u severoistočnoj Grčkoj i Turskoj.
Komentar #956
 
Shtokavian_subdialects1988.png
 
Bugarski časopis "Periodičesko Spisanije" pišući o Pomacima, daje novo i drugačije viđenje Pomaka. Dao je veliki broj primera reči iz pomaškog jezika, koje su istovetne sa srpskim, a ne i sa bugarskim (kako se olako pripisuje). Tako bugarski autor članka navodi istovetne pomaške i srpske reči (30): košulja, žuti (boja), ruho, ruka, niz, Bugarin, bunište, ljudi, veli, nemoj, metni, šareno, da ti vidim, ravni dvori Bugari nemaju za to izraz), golub, sumrak, dubrava (Bugari nemaju za to izraz), ponuda (Bugari ne) itd. Proizlazilo je iz datih primera da su Pomaci i Srbi srodniji, nego što se i moglo pretpostaviti. Miloš Milivojević je pripovedao da je bugarski književnik Ljuben Karavelov jednom prilikom spalio rukopisnu "Zbirku pomačkih pesama", samo zato što su očigledno bile napisane na srpskom jeziku.
Ма, не лупетај – сад иди и прочитај чланак који је у Шишковој књизи из 1936. године.

https://www.rodopskistarini.com/2020/02/1936_23.html
 
Доста са овим народним причама о Вуку.
Погледај опет мој коментар о Видину и шта каже Јован Рајић , у ком граду му је отац рођен 1699. године.
Погледај начин титулисања Михајла Шишмана пре устоличења у Трнову, онако како је сачувано и архивама Венеције (види: Шиме Љубић, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, volume 1, страна 192, Загреб 1868). Овде је забележена титулација: Michael dispoti Bulgariae, dominus del Vidigno, gener regis Urosii (дакле, Михајло деспот Бугарске, господар Видина, зет краља Уроша, тј. Милутина), датирано на почетак 14 века (око 1300. године). Из ове титулације можемо закључити две најбитније ствари: прво, да је Михајло био вазал краља Милутина и да му је он као своме зету дозволио ограничену дипломатску комуникацију са Венецијом, под његовим врховним суверенитетом и друго, да се у његовој титули прави разлика између dispoti Bulgariae и dominus del Vidigno, а што значи да Видинска област уопшти није ни рачуната у Блгарију. Ово све се уклапа у речи Архиепископа Данила који каже да се Михајлов отац Шишман, удврдивши се у Видину почео да осваја и многе бугарске земље (не и друге, већ и многе). Даље Данило јасно каже да је Михајло дошао на трновски престо уз залагање Милутина, а касније и Дечанскога.

А шта каже Рајић о Видину?
 
Погледај начин титулисања Михајла Шишмана пре устоличења у Трнову, онако како је сачувано и архивама Венеције (види: Шиме Љубић, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, volume 1, страна 192, Загреб 1868). Овде је забележена титулација: Michael dispoti Bulgariae, dominus del Vidigno, gener regis Urosii (дакле, Михајло деспот Бугарске, господар Видина, зет краља Уроша, тј. Милутина), датирано на почетак 14 века (око 1300. године). Из ове титулације можемо закључити две најбитније ствари: прво, да је Михајло био вазал краља Милутина и да му је он као своме зету дозволио ограничену дипломатску комуникацију са Венецијом, под његовим врховним суверенитетом и друго, да се у његовој титули прави разлика између dispoti Bulgariae и dominus del Vidigno, а што значи да Видинска област уопшти није ни рачуната у Блгарију. Ово све се уклапа у речи Архиепископа Данила који каже да се Михајлов отац Шишман, удврдивши се у Видину почео да осваја и многе бугарске земље (не и друге, већ и многе). Даље Данило јасно каже да је Михајло дошао на трновски престо уз залагање Милутина, а касније и Дечанскога.

А шта каже Рајић о Видину?
Па да ли је био вазал Милутина или je сам Милутин постао вазал Златне Хорде нема везе са Видином, већ са тадашњом политичком ситуацијом.
Видинска деспотовина је била независна држава ван бугарске и српске власти све до 1335. године
 
Poslednja izmena:

Back
Top