Lutjena Tinuvjela
Primećen član
- Poruka
- 530
Samoprezir, inferiornost i bezvrednost
Subjekt oseća samoprezir onda kada se distancira od samog sebe i kada sebe procenjuje kao biće koje ne poseduje neke minimalne ljudske kvalitete, dok subjekt koji oseća inferiornost, uveren je da je biće bez nekih nužno potrebnih ljudskih vrednosti.
Bezvrednost dakle, odsustvo svih ljudskih vrednosti..
Ova osećanja je teško razumeti i zbog toga što nisu univerzalna ljudska osećanja kao što su : strah, ljutnja, tuga, bes ili ljubav, pa čak ni onda kada je procenjivaču koji je u kontaktu sa takvom osobom, dobar deo toga već poznat kroz njegovo iskustvo. Razlog toga je što su ta doživljavanja izvan normalnog raspona ljudskog afektivnog iskustva.
samoprezir ~ kod samoprezira baš kao i kod ostalih osećanja koje subjekt može osećati postoje dva dela ličnosti ili dve psihičke strukture: deo koji prezire i deo koji je prezren, odnosno deo koji se oseća manje vredim ili bezvrednim. Osećanja samoprezira se javlja onda kada subjekt procenjuje sebe da je kao biće, po svojoj prirodi nedovoljno vredan ili bezvredan u odnosu na neke standarde koje bi želeo da ostvari. Deo ličnosti koji je subjekt prezira oseća prezir, a deo ličnosti koji je objekt prezira oseća osećanja nedovoljne vrednosti ili osećanje bezvrednosti. radi se o samoosećajnom sklopu samoprezir-inferiornost i samoprezir- bezvrednost.
Samopreyir i inferiornost se retko osećaju istovremeno : Subjekt obično oseća samo jedno od ova dva osećanja ili, ređe, subjekt ih oseća naizmenično u zavisnosti od toga koji je deo ličnosti aktivan u datom trenutku. Kada je self, doživljaj sebe, u onom delu ličnosti koji prezire, osoba je svesna svog osećanja samoprezira, ali ne i osećaja nevrednosti. Kada se self načazi u onom delu ličnosti koji je objekt samoprezira, osoba je svesna osećanja bezvrednosti bez osećanja samoprezira.
Veoma su bliska osećanja neprihvaćenosti ili odbačenosti, ali se ona bitno razlikuju od inferiornosti i bezvrednosti. Razlika je u tome što neprihvaćenosti i odbačenost nisu rezultati delovanja unutrašnjih psihičkih struktura. već su rezultat konflikta sa spoljašnjim figurama. Osoba koja poštuje i voli sebe takođe se može osetiti odbačeno i njena reakcija će biti ,drugi me ne ceni dovoljno, dok će inferiorna osoba najčešće reći , ne vredim dovoljno, ...
Kao što se prezir ispoljava zanemarivanjem, neprihvatanjem, odbacivanjem i ponižavanjem, tako se i samoprezir ispoljava samozanemarivanjem, neprihvatanjem sebe, samoodbacivanjem i samoponižavanjem.
Ovaj dosta komplikovan osećaj može postati još kompleksniji kada se u njegovom sklopu pojavljuju i osećanje krivice, stida..
Glavni deo su odbrambeni mehanizmi osobe kojima se ona prirodno štiti od ovakvih osećanja raznim kompenzacijama ili npr. eksternalizacijom samoprezira i inferiornosti.
Adler je baš pod pojmom kompenzacije podrazumevao mehanizam odbrane od osećaja inferiornosti koji se sastoji u tome da osoba koja smatra da je inferiorna u jednom aspektu sebe, investira ogromnu energiju kako bi razvila neki drugi aspekt sebe što bi trebalo da poništi postojeći ,manjak, i obezbedi da je drugi vole i poštuju. npr. osoba koja smatra da je glupa, mnogo investira u uslužnost prema drugim ljudima kako bi je oni doživeli dobrom i korisnom i prihvatili je. Pojam nadkompenzacija se odnosi kada osoba uporno razvija baš onaj aspekt sebe za koji smatra da je inferioran... osoba koja smatra da je slabe fizičke građe će da otrčkara u teretanu dok npr. osoba koja se oseća glupom, baviće se uporno logikom, filozofijom itd...
Drugi vid odbrambenog mehanizma je eskternalizacija samoprezira i inferiornosti kada se osećaj mržnje ili bezvrednosti, manje vrednosti reflektuje, odnosno projektuje na spoljašnje figure, ljude oko sebe. Eksternalizacija samoprezira bi bila kada bi se generalno sav taj osećaj samoprezira sada usmerio na tu osobu ili više njih, sa uverenjem da je taj prezir sada usmeren na njih, tj. da ga mrze. Dok je eksternalizacija inferiornosti kada sama osoba projektuje taj osećaj tako da ona više ne smatra sebe za inferiornu već takve upravo smatra ostale...
Misaone blokade... odvraćanje od ovog osećaja npr, jedna od alternativa..
Od ovakvih nazovimo socijalno perverznim emocijama imamo često prilike da se susrećemo u svakodnevnom kontaktu sa drugim osobama. Osećamo sujetu, zavist, ljubomoru i prekor... Zašto se ovakve emocije šire danas kao polno prenosive bolesti? Ima gomila ljudi koji sebe sputavaju u mnogim životnim situacijama
upravo zbog ovih osećaja i snovi ostaju neostvareni. Imajući sada u vidu neke od osnovnih prirodnih odbrambenih mehanizama, puštam na volju preispitivanje uzroka i ponovno vraćanje na cikličnost ovog problema... Bilo bi dobro prodiskutovati o drugim načinima kompenzacije ili sl . Naravno, primeri i sugestije za ostale socijalno perverzne emocije... (;
Subjekt oseća samoprezir onda kada se distancira od samog sebe i kada sebe procenjuje kao biće koje ne poseduje neke minimalne ljudske kvalitete, dok subjekt koji oseća inferiornost, uveren je da je biće bez nekih nužno potrebnih ljudskih vrednosti.
Bezvrednost dakle, odsustvo svih ljudskih vrednosti..
Ova osećanja je teško razumeti i zbog toga što nisu univerzalna ljudska osećanja kao što su : strah, ljutnja, tuga, bes ili ljubav, pa čak ni onda kada je procenjivaču koji je u kontaktu sa takvom osobom, dobar deo toga već poznat kroz njegovo iskustvo. Razlog toga je što su ta doživljavanja izvan normalnog raspona ljudskog afektivnog iskustva.
samoprezir ~ kod samoprezira baš kao i kod ostalih osećanja koje subjekt može osećati postoje dva dela ličnosti ili dve psihičke strukture: deo koji prezire i deo koji je prezren, odnosno deo koji se oseća manje vredim ili bezvrednim. Osećanja samoprezira se javlja onda kada subjekt procenjuje sebe da je kao biće, po svojoj prirodi nedovoljno vredan ili bezvredan u odnosu na neke standarde koje bi želeo da ostvari. Deo ličnosti koji je subjekt prezira oseća prezir, a deo ličnosti koji je objekt prezira oseća osećanja nedovoljne vrednosti ili osećanje bezvrednosti. radi se o samoosećajnom sklopu samoprezir-inferiornost i samoprezir- bezvrednost.
Samopreyir i inferiornost se retko osećaju istovremeno : Subjekt obično oseća samo jedno od ova dva osećanja ili, ređe, subjekt ih oseća naizmenično u zavisnosti od toga koji je deo ličnosti aktivan u datom trenutku. Kada je self, doživljaj sebe, u onom delu ličnosti koji prezire, osoba je svesna svog osećanja samoprezira, ali ne i osećaja nevrednosti. Kada se self načazi u onom delu ličnosti koji je objekt samoprezira, osoba je svesna osećanja bezvrednosti bez osećanja samoprezira.
Veoma su bliska osećanja neprihvaćenosti ili odbačenosti, ali se ona bitno razlikuju od inferiornosti i bezvrednosti. Razlika je u tome što neprihvaćenosti i odbačenost nisu rezultati delovanja unutrašnjih psihičkih struktura. već su rezultat konflikta sa spoljašnjim figurama. Osoba koja poštuje i voli sebe takođe se može osetiti odbačeno i njena reakcija će biti ,drugi me ne ceni dovoljno, dok će inferiorna osoba najčešće reći , ne vredim dovoljno, ...
Kao što se prezir ispoljava zanemarivanjem, neprihvatanjem, odbacivanjem i ponižavanjem, tako se i samoprezir ispoljava samozanemarivanjem, neprihvatanjem sebe, samoodbacivanjem i samoponižavanjem.
Ovaj dosta komplikovan osećaj može postati još kompleksniji kada se u njegovom sklopu pojavljuju i osećanje krivice, stida..
Glavni deo su odbrambeni mehanizmi osobe kojima se ona prirodno štiti od ovakvih osećanja raznim kompenzacijama ili npr. eksternalizacijom samoprezira i inferiornosti.
Adler je baš pod pojmom kompenzacije podrazumevao mehanizam odbrane od osećaja inferiornosti koji se sastoji u tome da osoba koja smatra da je inferiorna u jednom aspektu sebe, investira ogromnu energiju kako bi razvila neki drugi aspekt sebe što bi trebalo da poništi postojeći ,manjak, i obezbedi da je drugi vole i poštuju. npr. osoba koja smatra da je glupa, mnogo investira u uslužnost prema drugim ljudima kako bi je oni doživeli dobrom i korisnom i prihvatili je. Pojam nadkompenzacija se odnosi kada osoba uporno razvija baš onaj aspekt sebe za koji smatra da je inferioran... osoba koja smatra da je slabe fizičke građe će da otrčkara u teretanu dok npr. osoba koja se oseća glupom, baviće se uporno logikom, filozofijom itd...
Drugi vid odbrambenog mehanizma je eskternalizacija samoprezira i inferiornosti kada se osećaj mržnje ili bezvrednosti, manje vrednosti reflektuje, odnosno projektuje na spoljašnje figure, ljude oko sebe. Eksternalizacija samoprezira bi bila kada bi se generalno sav taj osećaj samoprezira sada usmerio na tu osobu ili više njih, sa uverenjem da je taj prezir sada usmeren na njih, tj. da ga mrze. Dok je eksternalizacija inferiornosti kada sama osoba projektuje taj osećaj tako da ona više ne smatra sebe za inferiornu već takve upravo smatra ostale...
Misaone blokade... odvraćanje od ovog osećaja npr, jedna od alternativa..
Od ovakvih nazovimo socijalno perverznim emocijama imamo često prilike da se susrećemo u svakodnevnom kontaktu sa drugim osobama. Osećamo sujetu, zavist, ljubomoru i prekor... Zašto se ovakve emocije šire danas kao polno prenosive bolesti? Ima gomila ljudi koji sebe sputavaju u mnogim životnim situacijama
upravo zbog ovih osećaja i snovi ostaju neostvareni. Imajući sada u vidu neke od osnovnih prirodnih odbrambenih mehanizama, puštam na volju preispitivanje uzroka i ponovno vraćanje na cikličnost ovog problema... Bilo bi dobro prodiskutovati o drugim načinima kompenzacije ili sl . Naravno, primeri i sugestije za ostale socijalno perverzne emocije... (;