SOBA 101 ili suočavanje sa svojim najvećim užasom i strahom

  • Začetnik teme Začetnik teme _Ata_
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
ma dobro bre kad su padale bombe svi smo se bojali.
ali, moram da pitam kako se to plasis da nece imati da jedes, ili nesto slicno?
i to se plasis da nece imati da das detetu hranu, a nemas dete?:think:
misim kapiram nervozu, tjeskobu, stres..ali bas strah?
ono dozvolis sebi da razradis potencijalnu situaciju toliko da te uhvati strah?
pa ja bre kad mi dete izadje uvece ne dam sebi da se plasi, jer -luda glava konta ako o njemu mislim--prizvacu zlo, i cim osetim strah da se prikrada, oteram ga..ish, ish, odlazi, sve je dobro, sve ce biti dobro..

Da strah ima racionalno objašnjenje ne bi bio iracionalna pojava.
Plaše se ljudi psa a pas ih nikada nije napao.
Ili ajkule a u životu je nisu videli.

Mrze Jevreje ili crnce (a mržnja često isklija iz straha) a ne poznaju ni jednog crnca a ni Jevrejina.
 
pa jeste da.
kad malo bolje razmislim, ja se plasim da se plasim.:)
narocito se plasim da se plasim neceg vezan za druge ljude, koje volim, iz razloga navedenih gore.
ne plasim se smrti, ni ljudi..ma kako to budalasto bilo.
plasim se da cu biti sahranjena ziva, imala sam tu moru kao klinka, da sam u malom prostoru i da ne mogu da se pomerim..
mrzim bube i zmije, a ako ih ima onako na gomili uzasavaju me..:sad2:
eto, iskopala sam:)
 
Imam tonu strahova, vecinu prozivljenih...te, najvece cutim...neke rjesavam u hodu, neki me jos uvijek paralisu...
...o kojima mogu da pricam-oni su ok...zohara kad vidim, tresem se i dan danas...ali ne onog malog smedjeg tzv. Shvabu, vec onog velikog crnog tzv. Rusa...ali, to je ostalo iz perioda kad ih je bila najezda u zgradi gdje sam ranije zivjela, hodali su po zidovima, sudoperu, cak i krevetima, nama...citala sam o njima, gledala slike, dzaba, strah i dalje prisutan-asociraju me na kugu, bolest, prljavstinu...
U zadnje vrijeme me strah i teroristickih napada...
Blazeno neznanje i "istekan" mozak... :) ...pa sta bude, bude-razmisljati u momentu desavanja...
 
valjda ja i ne razmisljam, zato se ne plasim. u vodi uvek razmisljam kako mi se primice ajkula i ne mogu da obuzdam razmisljanje ili ga obuzdam na kratko vreme, a onda me uhvati panika i moram da izadjem iz vode. istrcim preciznije. :sad2:

danas me je doduse strah za svoji ligament na kolenu. ne ako mu se nesto desi, nego sama pomisao da necu moci da se krecem i tako to i da treba dosta vremena da se to porpavi. mislim, ako mu se nesto desi. :sad2:
 
Poslednja izmena:
Nemoj nikada da dozvolilis da te savlada strah. Pobedi ga.
Svaka nova pobeda ce te ojacati.
Strah je za nerazumne. Budi razumna i nema potrebe da se plasis.
Prezri strah i svaki put kad te napadne, pobedi ga, uzivajuci u hrabrosti.
Potrebno je samo razumno da reagujes i strah ti nije potreban ni u malim kolicinama.
Strah u vecim kolicinama nije ni od kakve koristi nego samo steti. Koci i blokira. Odbaci to i bori se hrabro, razumno protiv svakog straha.

Strah od neminovne smrti je nerazuman. Hrabro se pomiri s tim da nas to sve ceka. To je samo obican put kojim svi mi odlazimo...nekud...verovatno u bolju buducnost.Budimo spremni za to, da kad dodje, uhvatimo sto bolju poziciju i sto bolje se snadjemo u novim uslovima...

Na kraju dana, dolazi noc...valja se odmoriti, odspavati...a sutradan, odmorni u nove pobede...
Ujutro, ustajes iz kreveta, kao kad se radjas, svaki dan je kao jedan zivot. Uvece lezes kao kad umires.Spavas, odmaras se. Pada mrak...kao pred kraj zivota.
Ujutro , kada se naspavas, odmorna se radjas i puna si snage i zivosti kao dete.
Dan je kao zivot. Noc je kao smrt. Sasvim obicne prirodne stvari. Jedno dopunjuje drugo.
Kada umremo, odmoricemo se i pripremiti za novi zivot.
Smrt nije strasna, nego umiranje...ali ni ono ako se hrabro suocis s tim.Sasvim prirodna stvar - za sve nas.
Mozda boli kao na porodjaju, ali nas jaca ako se hrabro suocimo s tim.

Bol nas jaca u trpljenju ako ga podneses. Ako ga ne podneses, slabi te.
Pobeda ti daje volju. Porazom je gubis.
Zato se bori da pobedis. Budi hrabra - razumna.
Hrabrost pripada razumnima.


nije razumno da se bojis neminovnosti, nego da se hrabro pripremis za nju
 
Poslednja izmena:
valjda ja i ne razmisljam, zato se ne plasim. u vodi uvek razmisljam kako mi se primice ajkula i ne mogu da obuzdam razmisljanje ili ga obuzdam na kratko vreme, a onda me uhvati panika i moram da izadjem iz vode. istrcim preciznije. :sad2:

danas me je doduse strah za svoji ligament na kolenu. ne ako mu se nesto desi, nego sama pomisao da necu moci da se krecem i tako to i da treba dosta vremena da se to porpavi. mislim, ako mu se nesto desi. :sad2:
ja nemam nikakav strah kad udjem u vodu, naprotiv..obozavam vodu.
ali imala sam jedan period u zivotu kad sam trazila nacine da se opustim, pa sam kao meditirala..muzika..opusten polozaj..zamislite sliku..nesto sto volite..osetite da se opustate..(ja vizuelizujem vodu naravno jer me u zivotu ona najvise smiruje)
disite..osetite kao vas obuzima mir..
ja to sve tako..
i paf..iz moje vode izleti neka azbaha:eek::eek::eek:
sunce ti zarko..:eek:
ahahahhahahaha
misim tu ja odlucim da prestanem sa meditacijom , i da pocnem sa vezbanjem:mrgreen::rotf:
ali definitivni nikad nisam sasvim opustena kad sam pasivna..samo u nekim opustajucim aktivnostima, ili kad spavam:)
 

Back
Top