Ja sam neku nocj sanjala da odgovaram biologiju. E sad, to s mojom biologijom je dosta zeznuto, profesorka je strah i trepet i ja se te zhene stvarno bojim, ma koliko to glupo zvuchalo. Kad odgovarash, ona sve vreme gleda u tebe, i ako prichash netachno, ona to nikakvim znakom ne nagoveshtava, sacheka da zavrshish do kraja i onda samo odmahne glavom. Horor. Srecja pa mi se to josh nije desilo (ne rachunam ono u prvom razredu kad sam izvalila da crne alge imaju oko 100 metara i zhive u barama

i dobila keca

). Elem, ja se od pochetka polugodishta, znachi tamo negde od sredine januara, spremam za odgovaranje kod nje, i to mi je mnogo stresnije nego samo odgovaranje... Pogotovo zato shto dosad nikad da odgovaram, a vala lekcija ima pa ima

Elem... tako ja sanjam da odgovaram, i u po mog odgovaranja ona kazhe svima da napuste uchionicu, samo ja da ostanem. Joj uzhas, sama s njom... i tako ja pricham i pricham... posle nekog vremena zove ona mene u onu prostorijicu gde se drzhe plakati i slichne stvari, samo, u nashoj uchionici ta prostorija je s leve strane table, a u mom snu je bil s desne :? I tako udjemo mi tu, ja pricham o endokrinim zhlezdama, a ona me malo slusha, pa malo izadje napolje, dok ja i dalje pricham

U neko doba dolaze maturanti i ja odlazim (nemam pojma shta sam dobila

). Hocju da posetim druga koji bolestan lezhi u direktorovoj kancelariji :shock: i taman da udjem unutra, a vrata se otvore i neka maturantkinja mi kazhe da udjem jer me je zvala pedagogica. Udjem ja, a tamo ni traga ni glasa od mog druga, nego direktorova kancelarija, samo sva fensi i u cvetnom nameshtaju. I tu meni pedagogica kazhe da Bojana i ja treba da sashijemo pantalone Maji koja je vecj dugo bolesna i ne dolazi u shkolu. :shock:
Svashta...