SNAJKA

Ja sam bila dobra snaja jer sam imala dobru svekrvu...:)
I sada kad to vise nismo u onom oficijelnom smislu imamo korektan odnos..cak i vise od toga.
Nikada se nije mesala u nas brak,ako nije pomogla nije ni odmagala.Vodila je racuna o svim mojim datumima,poklanjala mi lepe poklone,cuvala mi dete,pravila zimnicu..Ja sam uzvracala na nacin na koji sam najbolje znala.
Pozovem je i sada,istina ne cesto kao pre kada smo se cule svaki dan,cak je dolazila par puta kod mene i malecke na rucak.Uvek pita dal maloj nesto treba da se kupi i uopste maximalno je korektna.
Nisam preuzela model od svoje majke jer je ona sa svojom svekrvom imala mnogo prisniji odnos,a i zivele su zajedno...cak ju je zvala i mama,sto meni nikada nije palo na pamet niti bi cak i kada ne bih imala svoju majku..
Ja sam bila uzdrzana ali ljubazna i uvek gostoljubiva za nju,vodila sam je kod svog frizera,isle smo u kupovine zajedno,pomoglas am joj da proda i kupi stan a onda joj ga i opremila jer da se na svog sina i kcerku oslonila to bi trajalo godinama...Oni su uvek isuvise zauzeti svojim preokupacijama da bi za necije druge prohteve imali vremena!:roll:
 
@Pile ....Pa prosto sa takvim stavom ni ne želim nešto da proširujem priču sa tobom. Vidim da si prilično ogorčena, da ne kažem agresivna kada je ova tema u pitanju. Već sam ti na PP-u rekla da nisam imala lošu nameru, niti sam htela tebe nešto da vredjam.... niti je moj post imao bilo kakav uvredljiv ton.

To što sam ja prokomentarisala 2 ili više puta, kako kažeš, istu rečenicu, iz razloga je što mislim da svaka žena treba da se uzdigne malo više od ''ogovaranja'' i da ponekad sebe preispita da li i ona možda u tom odnosu greši.

''A iskustvo mi je reklo ne postovati bilo koga (kao tebe npr i mojeg svekra i svekrvu - zahvaljujuci kojima sam prozivela to sto sam prozivela) A ko je citao mooje postove znao bi da je svekrva dala finalni udarac, a moj svekar je sve od pocetka kuvao. I naravno danas znam prema ljudima koji nemaju respekta prema meni nemam ni ja prema njima. i toliko. Sto smo razlicitiji to smo dalje, sto smo razlicitiji to smo nespojiviji''

Zašto si uopšte ovde mene uzela kao primer? Kako uopšte možeš mene da porediš sa ljudima koji su ti zagorčali život? Ne kapiram te.
 
Ja sam bila dobra snaja jer sam imala dobru svekrvu...:)
I sada kad to vise nismo u onom oficijelnom smislu imamo korektan odnos..cak i vise od toga.
Nikada se nije mesala u nas brak,ako nije pomogla nije ni odmagala.Vodila je racuna o svim mojim datumima,poklanjala mi lepe poklone,cuvala mi dete,pravila zimnicu..Ja sam uzvracala na nacin na koji sam najbolje znala.
Pozovem je i sada,istina ne cesto kao pre kada smo se cule svaki dan,cak je dolazila par puta kod mene i malecke na rucak.Uvek pita dal maloj nesto treba da se kupi i uopste maximalno je korektna.
Nisam preuzela model od svoje majke jer je ona sa svojom svekrvom imala mnogo prisniji odnos,a i zivele su zajedno...cak ju je zvala i mama,sto meni nikada nije palo na pamet niti bi cak i kada ne bih imala svoju majku..
Ja sam bila uzdrzana ali ljubazna i uvek gostoljubiva za nju,vodila sam je kod svog frizera,isle smo u kupovine zajedno,pomoglas am joj da proda i kupi stan a onda joj ga i opremila jer da se na svog sina i kcerku oslonila to bi trajalo godinama...Oni su uvek isuvise zauzeti svojim preokupacijama da bi za necije druge prohteve imali vremena!:roll:

Kad vidim ovo budne mi krivo, ali ozbiljno. Ovi moji nista, ali nista nisu tako uradili ni za svog sina, a kamoli za unuce, a za mene i da ne pricam:(
 
@Pile ....Pa prosto sa takvim stavom ni ne želim nešto da proširujem priču sa tobom. Vidim da si prilično ogorčena, da ne kažem agresivna kada je ova tema u pitanju. Već sam ti na PP-u rekla da nisam imala lošu nameru, niti sam htela tebe nešto da vredjam.... niti je moj post imao bilo kakav uvredljiv ton..
Ti i ne prosirujes pricu jednostavno zato sto ne odgovaras na pitanja. Ogorcena sam sto se nisi potrudila da razumes zasto je to su neke snajke jednostavno lose i mu ti nista ne mozemo. Stojalo ti je objasnjenje posle tvojih pitanja, ali nisi citala. Ogorcena sam zato sto uprkos svemu, postavljas isto pitanje i otvaras novu temu. zato sto nisi citala i nisi se trudila da razumes. U pp-u mi nista nije stiglo. Nadam se da ces shvatiti zasto je to tako.
A ponavlajm i uporna sam zato sto ti uporno ne shvatas ono sto kazem a to je da ne citas i da ne zelis da razumes.
To što sam ja prokomentarisala 2 ili više puta, kako kažeš, istu rečenicu, iz razloga je što mislim da svaka žena treba da se uzdigne malo više od ''ogovaranja'' i da ponekad sebe preispita da li i ona možda u tom odnosu greši. .
Da ali nisi citala nicije objasnjenje iza tvojeg pitanja. Onda bi imala sliku zasto je to tako. Koliko puta da ti ponovim.


Zašto si uopšte ovde mene uzela kao primer? Kako uopšte možeš mene da porediš sa ljudima koji su ti zagorčali život? Ne kapiram te.
Dajem sebi slobodu da te poredim sa njima zato sto imas isti kapacitet razumevanja, slusanja i citanja. Meni je zao sto sam tako prsla na temi svekrva, ali je trenutno tako.
A nadam se da necemo morati da vrtimo istu pricu u krug. Ja sam vec umorna. Ali i dalje uporno cekam odgovor.
 
Nemojte vise... Ne treba da imate isto misljenje, ali ne ubijajte teme i ostale ucesnike.
Pametnija popusta :) ajde cure, koja ce prva da obustavi paljbu :)
 
Ja uporno odgovaram ... a ti uporno vrtiš svoju priču. Niti sam ja tebe osudila, niti sam ja tebe vredjala, niti si mi ti bila ''ciljna osoba'' za bilo kakvo moje postovanje.

Uporedjuješ mene sa nekim ljudima koje ne voliš .... izvlačiš neki psihološki profil moje ličnosti - na osnovu jednog jedinog posta :shock:

Jesi li ti pročitala ikad neke moje postove ..... Eto, pozabavi se malo njima, pa onda daj neki zaključak o meni .... ovako ga jednostavno ne prihvatam.

Daleko bilo da sednem i isčitam 20 strana pljuvačine po nekim tamo ''svekrvama'' pa zatrovala bih samu sebe ....

Žao mi je kad čujem da se neko udao i da se muči .... da mu je teško ... i da mu je život pakao ... ali prosto iz iskustva znam da je za svaki ''odnos'' potrebno dvoje.
 
Nemojte vise... Ne treba da imate isto misljenje, ali ne ubijajte teme i ostale ucesnike.
Pametnija popusta :) ajde cure, koja ce prva da obustavi paljbu :)

Znaš kako sanja, kad te neko lično prozove, onda negde moraš i da se odbraniš. Svadja nije moj fah, to valjda vidiš i po mojim odgovorima, ali Pile uporno pokušava da od mene napravi ''babarogu''. Ne shvatam zašto.
 
Kakve smo mi snajke realno?
Da li smo zaista sve dobre i plemenite, a guše nas tamo neke svekrve i ne daju nam da živimo?
Da li smo zaista spremne, da kad udjemo u brak, prihvatimo i njegovu porodicu, kao deo našeg života .. ili od samog početka pljujemo po svemu na šta nismo naučene ili navikle?
Da li možda prihvatamo model ponašanja od naših majki?

Godinama već, moj posao je vezan za venčanja .... generalni utisak je da kada se dvoje ljudi venčavaju, kao da se spajaju dve ratničke strane ... kao da se započinje novi rat .... snajka-svekrva .... zet-tašta.

Ajmo malo da se pozabavimo tim pitanjima ... zanima me vaše mišljenje.

Na ovoj temi ne osudjujem, ne prozivam i ne provociram ..... jednostavno me strašno interesuje kako je moguće da neke žene nemaju problem ''snajka, zet, svekrva, tašta'' ... a neke ceo život vode borbu sa istim.

Bila sam spremna da prihvatim njegovu porodicu kao i svoju - od samog početka. Znala sam njegovu porodicu nekih 3.godine pre naše odluke da započnemo zajednički život. Delovali su mi normalno, dolazila sam povremeno kod njega na kratko, sretala sam se sa njima i viđala ih samo kada dođem, jave mi se i to je to. Onda je njegova majka odjednom znala sve moje "korene" i imala je samo reči hvale. Kasnije sam čula da se raspitivala o meni, takođe saznala samo pozitivno.
Mene oni nisu zanimali, pobogu udajem se za njihovog sina, ne udajem se za njegovu mamu. Vaspitana sam da se prema starijima treba ponašati sa poštovanjem i tako sam i ušla u tu kuću. Kamo sreće da sam tada znala i poznavala te ljude kao sada - ne bi bilo šanse da započnemo život ovde, makar se vukli godinama.
Prve godine je sve bilo na finjaka, sa njene strane...Zaobiđe pa zavuče bez ikakvog razloga, povoda...Samo ja to tada nisam kapirala. Kada su neke stvari počele da mi smetaju, govorila sam mužu, ali oni su terali po svom. Kezili se a na svakom koraku mi zabadali nož u leđa , vređali, olajavali. Tako je i danas.
Samo ja sam počela da govorim šta mi smeta, borim se i trudim se da istrajem. Prvenstvno zbog našeg mira i deteta.
Ne želim da se svađam, idem njeniom taktikom. Nasmešim se i spustim joj kulturno ali sa razlogom. Trudim se da se što manje srećemo iako živimo zajedno, međutim ona ima naviku da nam se meša u sve, da se svađa pod izgovorom - ovo je moja kuća i biće kako ja kažem. Samo imam podršku u mužu, ne haje za njene hirovite ispade i mi teramo po svom.Alizaista me nekad tako izludi...
Dete odlazi kod nje, voli je i nikada nisam dozvolila da dete oseti moju netrpeljivost prema njoj, a ona kako hoće. Ona mu je baba, zaista ga voli i neću da se mešam u taj odnos.
Zet kada dođe ona balavi pred njim a taj čovek je od prvog koraka toliko provocira, vređa, spušta joj a ona mu ne sme reč reći.
Ona nije imala svekrvu, ceo život je radila samo po svom, mužu određuje i danas apsolutno sve - on bez pogovora sluša i izvršava njena naređenja i hirove. To je njihova stvar, samo ponekad mi je tako grozno kada ga vređa pred drugima - ali čovek joj je to dozvolio,pa neka ga.
Što se tiče moje majke, nije imala svekrvu,odgajila me kod svojih ali majka joj je bila gora od svake svekrve. Ceo život me sputavala, čak i kad sam joj se žalila na bezrazložna vređanja dotične, nije me podržavala da se borim nego govorila da ćutim i da se ne raspravljam - ipak su oni njegovi roditelji. Ali da sam nju poslušala mislim da bih sada ležala negde u Lazi.
 
A kad smo kod teme ja sam onako ni dobra ni losa snaja, kao sto sam napisala i o svekrvi na temi o njoj...nije ni losa kakvih ima a nije ni sjajna.... kad mi se nesto ne dopadne jednostavno ucutim, distanciram se od nje i nikako ne raspravljam jer onda samo upadamo ne ja nego sve mi snaje u jos dublje dubioze, zato drage moje sa njima a i one sa nama samo na distanci i bice sve ok...
 
Keep the distance.
Jedno je sigurno, za sve treba dvoje. Da umem da trepcem i leprsam krilcima mozda ne bi bilo varnica, ali bi svakako bilo dosadno... Ma da smo zive i zdrave i srecne :), 'bes zivot kad je sve ok... nema izazova :)
 
Ucim da trepcem... i kupujem karte da idemo u pozoriste... oruzje zakopavam... i volim svog muza, njega sam birala a njegove dobila gratis, ko onaj komplet nozeva sto hoces-neces kad kupis fen...
 
Sveža sam snajka, nešto više od mesec dana...
Živimo van grada, ne daleko, kako bi bili sami i samostalni, kako bi se lakše privikli na zajednički život, i na život van roditeljske kuce...
Mi smo otišli ali oni dolaze... Razlog jeste, ali često i je i izgovor to, što ima tu stvari koje treba da se urade, tipa zimnica, popravka ovog ili onog i slično...Govorim o svekru i svekrvi.
Ja pokazujem i osećam poštovanje koje sam ponela iz kuće, ali moram da kažem da sve češće osećam bes umesto poštovanja... Kako dođu, postoji lista pitanja na koja treba da odgovorim, i to se neka od njih odnose samo na mog muža, ali iz nekog razloga, ja sam ta kojoj se postavlja pitanje, iako je on tu. Svekrva kuva i donosi ručkove, a mi bacamo hranu, jer ne možemo da pojedemo sve što je na meniju. Pri tom, ja želim da kuvam, ali je ona uporna da ja ako hocu -kuvam, a ona samo pripomaže. I šta god rekla, nekada i povišenim tonom, kada želim da istaknem poentu, oni to ne zarezuju i teraju po svome, i to me dokrajči. Pa budi čovek, uvaži moju reč, mišljenje, to je moja kuća (koju su oni napravili), a u svojoj radi po svome...
Ja sam do sada uvek imala slobodu ličnosti, tj. govora, ponašanja, mišljenja i ovo me užasava i ljuti!!! Tek sam ušla u brak, a miniraju nas... muž hoće da mi udovolji kad smatra da sam u pravu, ali nemamo uvek isto mišljenje, i onda sam ja sama sa svojom ljutnjom :?
Malo da podelim sa vama svoje iskistvo. Nadam se da cu uspeti da se izborim da živim svoj život kako ja želim, sa ili bez podrške muža!
 
Sveža sam snajka, nešto više od mesec dana...
Živimo van grada, ne daleko, kako bi bili sami i samostalni, kako bi se lakše privikli na zajednički život, i na život van roditeljske kuce...
Mi smo otišli ali oni dolaze... Razlog jeste, ali često i je i izgovor to, što ima tu stvari koje treba da se urade, tipa zimnica, popravka ovog ili onog i slično...Govorim o svekru i svekrvi.
Ja pokazujem i osećam poštovanje koje sam ponela iz kuće, ali moram da kažem da sve češće osećam bes umesto poštovanja... Kako dođu, postoji lista pitanja na koja treba da odgovorim, i to se neka od njih odnose samo na mog muža, ali iz nekog razloga, ja sam ta kojoj se postavlja pitanje, iako je on tu. Svekrva kuva i donosi ručkove, a mi bacamo hranu, jer ne možemo da pojedemo sve što je na meniju. Pri tom, ja želim da kuvam, ali je ona uporna da ja ako hocu -kuvam, a ona samo pripomaže. I šta god rekla, nekada i povišenim tonom, kada želim da istaknem poentu, oni to ne zarezuju i teraju po svome, i to me dokrajči. Pa budi čovek, uvaži moju reč, mišljenje, to je moja kuća (koju su oni napravili), a u svojoj radi po svome...
Ja sam do sada uvek imala slobodu ličnosti, tj. govora, ponašanja, mišljenja i ovo me užasava i ljuti!!! Tek sam ušla u brak, a miniraju nas... muž hoće da mi udovolji kad smatra da sam u pravu, ali nemamo uvek isto mišljenje, i onda sam ja sama sa svojom ljutnjom :?
Malo da podelim sa vama svoje iskistvo. Nadam se da cu uspeti da se izborim da živim svoj život kako ja želim, sa ili bez podrške muža!

Po meni je njegova podrška najbitnija .... i ako nje nema, teško da ćeš sa njegovom familijom moći da izadješ na kraj.
 
Ima i toga da ponekad zbog nekog losheg gesta sa svekrvine strane, pochnem malo da preuvelichavam problem, ali ponekad mi stvarno pukne film. Razumem da ona zeli najbolje svom sinu, o unuci i da ne govorimo, na kraju trudila se i oko mene, ali onog chasa kad ta paznja preraste u meshanje u nash porodichni zivot, ja tu stavljam tachku. Distanciram se skroz, postanem hladna prema njoj, prosto ne mogu da se foliram, ne idem kod njih... i ona valjda shvati poruku pa oladi malo. Muza sam srecom pridobila skroz na moju stranu (pretnjom smrcu :) ), tako da se sada kako tako razumemo.
P.S. Ne znam jel prati neko onu humoristichku seriju "Svi vole Rejmonda", e ono je zla svekrva! odrobijala bih je garant! :twisted:
 
Pa, mislim da je najvažnije da je istrajem u iskazivanju svojih neslaganja, i na što kulturniji način, naravno, i uz obrazloženje, jer oboje ulazimo u situacije u koje ranije nismo, razmišljamo o pojavama i stvarima o kojima do sada nismo, i nekada se čovek prepusti inerciji, tj. osloni se na poznato i provereno, a to su roditelji, njihovo mišljenje i pomoć... U igri je i zrelost i smelost, i poverenje i još ponešto, što će doprineti tome da naš zajednički život bude kvalitetan i oboma na korist (ne materijalnu), pa će i podrška doći. Ja ni ne očekujem da se u svemu slaže sa mnom, a i razlikujemo se dosta, ali opet nismo mi problem, nego njegovi roditelji koji su tu i koji budno motre svaki dan na njihovo mladunče od 30 i kusur godina...
Znam da nije retka pojava kod nas, ali ja hoću napred, a ne nazad!!!! I pre braka je bilo očigledno da su večno zabrinuti za svog sina, ali postoji život i bez dece, posebno ako ta ista deca imaju svoj život i to bez problema... Kako se dođe do toga da tvoj život izgubi na vrednosti do smrti i da postaneš bezuslovno vezan od trenutka rođenja deteta? Je l ti ljudi shvataju da drugome smetaju a svoje vreme rasipaju i nepovratno gube?
Izvinjavam se na monologu...
 
Pa u tome i jeste uglavnom problem, njihovi brakovi su loši i krpljeni su detetom, ono čuveno " ja živim za dete ili decu", i sada ne žele da priznaju da imaju problem, već je neko drugi na tapetu...Žalosno, ali je tako, to su ljudi koji godinama (nekada decenijama) nisu iskreni sami prema sebi.
 
Moja sverkva i ja smo imale sasvim lep odnos dok sam bila u braku.Nikada se nije preterano mesala u moj i njeov zivot,dolazila je cesto kod nas,ali ona nije od onih zena sto kada dodju zaviruju ti u kuhinju,kupatilo,orman....vec dodje da popijemo kafu i ispricamo se.Kada sam bila trudna trudila se da mi pomogne koliko je god moguce,ali da me ne opterecuje,kada je ona posle operacije pustena na kucno lecenje,ja sam je negovala mada mi to niko nije trazio.Uglavnom sve je bilo sasvi normalno i opusteno.Za nju imam samo lepu rec.Mnogo voli svoju unuku,i danas ponekad svrati kod mene,da nas vidi,ponudi mi pomoc.Nikad nisam imala problema sa njom.
 

Back
Top